Rev-271/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 271/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz O. ..., protiv tuženoga P. G. iz O. ..., koga zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u Z. radi predaje u posjed nekretnina, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 15. listopada 1991. br. Gž- 7615/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3.lipnja 1991.godine br. P-5492/83, u sjednici održanoj 15. travnja 1992.godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostepeni je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio:

"Utvrđuje se da tuženi G. P. bez pravnog osnova drži u svojem posjedu istočni dio kč.br. 3541, vlasništvo tužitelja G. M. i to površinu koja je na sjevernoj strani širine 1,28 m, na južnoj strani širine 1,28 m a dužine 57 m, te da isto tako drži u posjedu istočni dio kč. br. 3542, vlasništvo tužitelja i to površinu 1,53 m a dužine 120 m, pa mu se slijedom toga nalaže da ovu površinu preda u posjed tužitelju, a pored toga mu je dužan naknaditi i parnični trošak."

Žalbu tužitelja odbio je drugostepeni sud.

Protiv drugostepene presude je tužitelj pravovremeno izjavio reviziju ne navodeći iz kojih je razloga podnosi, ali se iz sadržaja razabire da to čini zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ,("... tim i ostalim spisima dokazujem zabludu sudaca i njihovu nesavjesnost ... dokazuje dioba između stranaka... da je još moj otac bio vlasnik tih stvari..."). Predlaže da se preinače odluke ("vrate otete, stvari") i usvoji tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja, jer su utvrdili da je tuženik predmetne nekretnine dobio u vlasništvo u predmetu prvostepenog suda posl.br. Rl-1353/77 prilikom diobe sa prednikom (ocem) tužitelja i da je tuženik uveden u posjed tih čestica, pa i spornih dijelova, na južnoj i istočnoj strani, u izvršnom predmetu istoga suda posl. br. 1-6773/87.

Vještak geometarske struke je prilikom uviđaja u ovom predmetu utvrdio, da je sporne dijelove obje čestice tuženik dobio u posjed u navedenom izvršnom predmetu.

Pravilno su stoga nižestepeni sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja jer on nije dokazao da tuženik bez pravnog osnova drži u svom posjedu sporne dijelove nekretnina i da bi zato tužitelj imao pravo na posjed istih kao njihov vlasnik u smislu odredbe čl. 37. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske temeljem odredbe čl. l. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima) i da bi na taj dio nekretnina imao jače pravo na posjed (čl. 41. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima).

Zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja se revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske - dalje: ZPP).

Pazeći po službenoj dužnosti u smislu čl. 386. ZPP na bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava (čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP) ovaj sud je utvrdio da nisu ostvareni takovi revizijski razlozi, pa je reviziju tužitelja odbio kao neosnovanu i presudio kao u izreci u smislu odredbe čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 15. travnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v. r.