Rev-1779/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1779/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.B. i B.Z., oboje iz K...., Nj., zastupani po punomoćniku O.Ž., odvjetniku u Z., protiv tuženika C.M. iz ..., zastupan po punomoćniku S.V., odvjetniku u V., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-133/95 od 17. veljače 1995. godine, kojom je po žalbi tužitelja potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu br. P-238/94 od 22. studenoga 1994. godine, u sjednici održanoj dana 20. listopada 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Varaždinu, potvrđena je presuda Općinskog suda u I. kojom je suđeno: U toč. I. da je tuženik dužan isplatiti tužiteljima iznos od 362,94 DEM u protuvrijednosti hrvatskih kuna prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan 1. ožujka 1994. godine sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 1994. godine pa do isplate. U toč. II. s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, a preko dosuđenog iz toč. I. presude do zatraženih 7.000 DEM s kamatom od 1. ožujka 1994. godine do 9. lipnja 1994. godine tužitelji su odbijeni sa zahtjevom kao neosnovanim. U toč. III. je suđeno da su tužitelji dužni na ime troškova postupka isplatiti tuženiku iznosu od 1.298,00 kn. Protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu tužitelji su izjavili reviziju zbog: apsolutno bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju uvaži, ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovni postupak ili da presudom prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu u smislu da je tuženik dužan tužiteljima platiti utuženi iznos i naknaditi im parnični trošak. Tuženik nije dao odgovor na reviziju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP).

Ocjenjujući pravilnost postupka pred nižestupanjskim sudovima ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10. na koju ovaj revizijski sud pazi, temeljem odredbe čl. 386. citiranog zakona po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren ni revizijski razlog povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 7. na koju ukazuje revident, jer je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 11. listopada 1994. godine odbio izvesti dokaz saslušanjem stranaka. Iz odredbe čl. 264. st. 1. ZPP proizlazi da sud sporne činjenice važne za odluku može utvrđivati i saslušanjem stranaka, kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđenje pravnih činjenica. Ovo znači da sud može ali ako odluči i ne mora izvesti dokaz saslušanjem stranaka.

Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju ukazuje revident, jer nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, što znači da su navedeni i razlozi o odlučnim činjenicama i nisu u proturječju s izrekom presude.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a koja utvrđenja je prihvatio i drugostupanjski sud i to:

- da su stranke zaključile ugovor o zajmu dana 10. veljače 1993. godine po kojem su tužitelji dali u zajam tuženiku iznos od 20.000 DEM - stranu valutu. Tuženik je tužiteljima isti vratio obročno na dane 1. svibnja; 2. lipnja i 8. kolovoza 1993. godine;

- tuženik da se dana 8. kolovoza 1993. godine obvezao tužiteljima u ime kamate na uloženi i već vraćeni devizni iznos novca isplatiti tužiteljima kamatu u iznosu od 7.600 DEM dana 1. ožujka 1994. godine.

Pravilan je stav nižestupanjskih sudova da je ugovor o zajmu strane valute a za kojeg je nesporno utvrđeno da je zaključen 10. veljače 1993. godine ništav. Ništavost takvog pravnog posla ako je zaključen poslije 2. listopada 1992. godine propisana je odredbom čl. 76. Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom, čl. 15. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", br. 53/91), čl. 11. Uredbe o uvjetima i načinu održavanja likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu ("Narodne novine", br. 62/92 i 72/92), te čl. 10. istoimene Uredbe ("Narodne novine", br. 59/93) i čl. 10. st. 3. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlatom ("Narodne novine", br. 91A/93).

Posljedica ništavosti ugovora o zajmu strane valute određena je čl. 104. Zakona o obveznim odnosima, prema kojem je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na osnovu takvog ugovora. Budući da je tuženik glavnični iznos tužiteljima već vratio, a obvezan je isplatiti zatezne kamate za vrijeme od primitka strane valute do njezina povrata (čl. 214. Zakona o obveznim odnosima) što po tom osnovu tužitelji nemaju pravo ni na kakva potraživanja od tuženika, pa ni po osnovu naknade štete propisane u čl. 262. i 266. Zakona o obveznim odnosima jer se radilo o ništavom pravnom poslu, pa se utoliko i istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje neosnovanim.

Budući nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10. na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) kao ni povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 7. i 13. na koju ukazuje revident, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, to je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 20. listopada 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac