Gzz-86/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-86/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća,

tužitelja S. M. iz K., koga zastupa M. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske radi utvrđenja, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 17. rujna 1999. godine br. DOG-411/99 protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 09. ožujka 1999. godine br. X Gž-9889/98-2 kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 03. prosinca 1997. godine br. P-6394/96, u sjednici održanoj dana 11. travnja 2001. godine

r i j e š i o j e:

Ukidaju se nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Z. od 09. ožujka 1999. godine br. X Gž-9889/98-2 i presuda Općinskog suda u Z. od 03. prosinca 1997. godine br. P-6394/96, te se u odnosu na zahtjev za predaju u posjed prometne dozvole tužba odbacuje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

“Utvrđuje se da je tužitelj S.M. vlasnik osobnog automobila marke Mercedes benz TIP 230 E broj šasije …, proizvedenog 1989. godine i tuženiku se nalaže u roku od 15 dana predati tužitelju prometnu dozvolu za označeno vozilo kao i naknaditi mu parnički trošak u iznosu 3.600,00 kn, u roku od 15 dana.”

Presudom suda drugog stupnja prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu kojim je tuženik obvezan predati tužitelju u posjed prometnu dozvolu, a u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za utvrđenje vlasništva na predmetnom automobilu rješenjem drugostupanjskog suda prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

Protiv presude suda drugog stupnja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti, a zbog bitnih povreda odredaba parničkog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 3. Zakona o parničkom postupku – ZPP (“Narodne novine br. 53/91 i dr.), s prijedlogom da uz prihvaćanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti nižestupanjske presude budu ukinute i tužba odbačena u dijelu koji se odnosi na zahtjev za povrat prometne dozvole. Odgovor na zahtjev nije podnesen.

Zahtjev je osnovan.

U zahtjevu za zaštitu zakonitosti osnovano se ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a koja je ostvarena kada je odlučeno o tužbenom zahtjevu kojim se traži da se naloži tuženiku predati tužitelju u posjed prometnu dozvolu za predmetno osobno vozilo koje su ovlaštene osobe unutarnjih poslova oduzele tužitelju zbog osnova sumnje da su krivotvoreni brojevi šasije vozila i koje je stavljeno pod carinski nadzor, a nakon obustave prekršajnog postupka vođenog protiv Z.B. zbog carinskog prekršaja iz čl. 351. st. 1. i 3. Carinskog zakona (“Narodne novine br. 53A/91) carinsko tijelo ga vratilo tužitelju.

Rečeni tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da mu nakon vraćanja vozila nije predata i prometna dozvola i da mu je time onemogućeno registrirati vozilo. Prema odredbi iz čl. 4. toč. 71. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (“Narodne novine br. 84/92) prometna dozvola je javna isprava koju je izdalo nadležno državno tijelo i kojom se dokazuje pravo označivanja određenog vozila određenim registracijskim pločicama i vlasništvo tih pločica.

Sukladno odredbi iz čl. 266. st. 2. istog zakona ona se izdaje za registrirano vozilo zajedno sa registarskim pločicama i knjižicom vozila, a vlasnik vozila dužan ju je vratiti policijskoj upravi, odnosno policijskoj stanici koja vozilo vodi u evidenciji, ukoliko u roku 15 dana nakon proteka važenja redovnog tehničkog pregleda ne izvrši redovni tehnički pregled (čl. 254. st. 1. Zakona).

Predmetno osobno vozilo nije registrirano, a na ročištu od 03. prosinca 1997. godine punomoćnik tužitelja je istakao da je tužitelj pokrenuo upravni postupak za registraciju vozila i da taj postupak nije dovršen, pa stoga zahtjevajući u ovoj parnici da mu se za isto vozilo preda u posjed prometna dozvola, tužitelj u biti traži njezino izdavanje.

Stoga su sudovi neosnovano isti zahtjev cijenili kao rejvidikacijski zahtjev. No, neovisno o tome da li se radi o izdavanju nove prometne dozvole, koja se izdaje nakon registracije vozila, te umjesto nestale, dotrajale ili oštećene prometne dozvole, ili pak o zahtjevu za vraćanje prometne dozvole koju je oduzelo tijelo nadležno za njezino izdavanje, za odlučivanje o zahtjevu je nadležno to tijelo.

Sukladno odredbi iz čl. 25. Zakona o sigurnosti prometa na cestama takav zahtjev podnosi se policijskoj upravi, odnosno policijskoj stanici koja je vozilo registrirala.

Prema tome, za odlučivanje o predmetnom zahtjevu za predaju u posjed prometne dozvole, nije nadležan sud, već upravno tijelo, pa su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a kada su suprotno odredbe iz čl. 16. ZPP-a odlučili o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost.

Radi toga je sukladno odredbi iz čl. 394. st. 2. u svezi s odredbom iz čl. 408. ZPP nižestupanjske presude valjalo ukinuti i odbaciti tužbu u odnosu na rečeni tužbeni zahtjev.

U Zagrebu, 11. travnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.