II Kž-258/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 258/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. V. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zlataru od 20. ožujka 2007. broj K-16/05 o odbijanju prijedloga za određivanje pritvora u tijeku postupka nakon izricanja nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 13. travnja 2007. godine

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zlataru na temelju čl. 104. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02i 115/06, u nastavku: ZKP) odbijen je zahtjev državnog odvjetnika za određivanje pritvora protiv opt. F. V. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP u tijeku postupka nakon izricanja nepravomoćne presude kojom je optuženik oglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i protiv optuženika odredi pritvor iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud, kako i nakon donošenja nepravomoćne presude razlozi za određivanje pritvora protiv optuženika iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP nisu egzistentni.

II Kž 258/07-3

Pregledom spisa predmeta proizlazi da je optuženik bio u pritvoru po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP u vremenu od 05. prosinca 2005. do 16. ožujka 2006., kada je pritvor ukinut odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da i dalje postoji rizik od počinjenja jednakog ili sličnog kaznenog djela zbog alkoholne ovisnosti po optuženiku, a za prevenciju navedenog opasnog ponašanja preporuča se izricanje mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja je i izrečena u nepravomoćnoj presudi. Uvažavajući činjenicu da je optuženik do izricanja nepravomoćne presude proveo na slobodi preko godinu dana, da u spisu nema podataka da bi u tom razdoblju pokazao bilo kakav oblik protupravnog ponašanja, a posebno ne u smislu počinjenja istih ili sličnog kaznenog djela, da zbog toga u dosadašnjem životu i nije osuđivan. To sve te činjenice, uz činjenicu izrečene kazne i mjere obaveznog liječenja od alkoholizma, ukazuju da ne postoje osobite okolnosti koje bi opravdavale bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi ponovio istovrsno ili slično kazneno djelo. Kako stoga navodi žalbe državnog odvjetnika nisu doveli u sumnju pravilnost odluke suda prvog stupnja, a ovaj drugostupanjski sud, ispitujući žalbu u smislu odredbe iz čl. 398. st. 4. ZKP, nije utvrdio povrede navedene u toj odredbi, a niti odredbi iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, to je primjenom st. 3. čl. 398. ZKP riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. travnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.