I Kž-986/2002-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 986/02-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Katice Jelić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. T. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 29. listopada 2002. god., br. Kv-477/02 (K-62/00), u sjednici održanoj 18. svibnja 2004 .god., te u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o je:

Odbija se žalba os. D. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli, na temelju čl. 402. st. 1. toč. 1. i st. 2. ZKP, preinačene su u odluci o kazni pravomoćna presuda Županijskog suda u Puli od 8. prosinca 1998. god. br. K-27/98, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. lipnja 2002. god. br. I Kž-165/99, a kojom je os. D. T. osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ uvezi čl. 25. ZID KZ na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te pravomoćna presuda Županijskog suda u Puli od 12. srpnja 2001. god. br. K-62/00 potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. svibnja 2002. god. br. I Kž-711/01 kojom je os. D. T. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ, te je uz primjenu čl. 60. st. 1. i st. 2. toč. c) KZ, os. D. T. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i tri mjeseca.

Protiv te presude žali se osuđenik po svom branitelju s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i osuđeniku izrekne blaža kazna zatvora, odnosno da se presuda ukine i vrati sudu na ponovno odlučivanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju od 7. veljače 2003. god. br. KŽ-DO-132/03, predložio je da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana.

I Kž 986/02-4

Žalba nije osnovana.

Žalitelj u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio adekvatno cijeniti olakotne okolnosti koje nalazi na strani osuđenika, prvenstveno njegovo djelomično priznanje kaznenog djela, raniju neosuđivanost, mladu dob, te konačno i svijest o pogreškama u svom postupanju. Isto tako žalitelj ističe kako se njegova današnja obiteljska situacija poboljšala, jer održava redovite kontakte sa majkom i sestrom, a već duže vrijeme ima i djevojku s kojom ima namjeru zasnovati obitelj.

Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra, da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom svih olakotnih i otegotnih okolnosti koje je našao na strani osuđenika i njegovih djela izrekao adekvatnu kaznu zatvora za koju i ovaj sud drži da će se njom postići svrha kažnjavanja.

Naime, činjenica je da je osuđenik do sada neosuđivan, da je u vrijeme djela bio relativno mlada osoba, da je djelomično priznao kazneno djelo, međutim kada se ove okolnosti stave u korelaciju prema otegotnim okolnostima koje se manifestiraju prvenstveno na težini počinjenih kaznenih djela zbog izrazito velike količine teške opojne droge heroin koju je osuđenik namjeravao staviti u promet na ilegalnom narko-tržištu, kao i njegova upornost u počinjenju istovrsnih kaznenih djela, što upućuje na ispravan zaključak suda prvog stupanja o pogibeljnosti kako samih kaznenih djela tako i opasnosti počinitelja, ocjena je i ovoga suda da će se tek izrečenom kaznom zatvora u trajanju od četiri godine i tri mjeseca, u konkretnom slučaju ostvariti svrha kažnjavanja kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.

Ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu i u smislu odredbe čl. 379. st. 1. i 2. ZKP, te nije našao da bi bile počinjene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, niti povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika.

Slijedom svega iznesenog na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. svibnja 2004. god.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

Milan Gudelj, v. r.