Rev-1544/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1544/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Nenada Perina i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice škole iz P., koju zastupa ravnatelj D. M., a ovoga punomoćnik M. Z., odvjetnik u L., protiv tuženice L. T. iz Z., koju zastupa V. B.-M., odvjetnica u P., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 9. travnja 2001. godine, br. Gž 1021/00-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu od 13. kolovoza 1999. godine, br. P 151/99-6, u sjednici održanoj dana 21. svibnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice da se usvoji njezin otkaz stanarskog prava tuženici glede spornoga stana, te da je tuženica dužna taj stan predati tužiteljici na slobodno raspolaganje. Tužiteljica je dužna tuženici naknaditi parnični trošak. Sud drugog stupnja preinačio je presudu suda prvoga stupnja i usvojio otkaz stanarskog prava u odnosu na tuženicu, te joj naložio da se iseli iz spornog stana, odnosno garsonjere i da ga preda na slobodno raspolaganje tužiteljici kao i da joj naknadi parnični trošak.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je izjavila reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Sud drugog stupnja je usvojio tužiteljičin otkaz stanarskog prava u odnosu na tuženicu, temeljem odredbe čl. 99. st. 1. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/94 – u daljnjem tekstu: ZSO).

Odredbom čl. 106. toga ZSO nije predviđeno da je iz navedenog razloga revizija uvijek dopuštena.

Prema tome dopuštenost revizije u ovom sporu ocjenjuje se prema vrijednosnom kriteriju, tj. po odredbi čl. 38. Zakona o parničnom postupku – ZPP, jer se taj spor vodi iz korištenja stana.

Prema tome dopustivost revizije se ocjenjuje prema jednogodišnjoj stanarini za sporni stan kakva je ova bila u vrijeme predaje tužbe sudu.

Po noveliranoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn (Zakon o izmjenama i dopunama ZPP - "Narodne novine", broj 112/99, koji je stupio na snagu 6. studena 1999. godine).

Po odredbi čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja na snagu ovoga zakona rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu ovoga zakona.

U ovom predmetu pravomoćna odluka drugostupanjskog suda donijeta je 9. travnja 2001. godine, dakle, nakon stupanja na snagu spomenutog zakona, pa treba primijeniti njegove odredbe.

Kako je opće poznato da jednogodišnja stanarina, za stan kao što je sporni, u vrijeme predaje tužbe sudu nije prelazila 100.000,00 kn, to revizija u ovom sporu nije dopuštena, pa ju je kao takvu trebalo odbaciti (čl. 392. ZPP).

U Zagrebu, 21. svibnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.