Jž-2244/2017-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Jž-2244/2017

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Renate Popović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J. U. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko- neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Dubrovniku od 13. srpnja 2017., broj: 2. Pp J-1791/15, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2019.,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Dubrovniku od 13. srpnja 2017., broj: 2. Pp J-1791/15, na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.), okr. J. U. i okr. N. S. su oslobođeni od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se donese okrivljenici proglase krivima te kazne novčanom kaznom.

Žalba je osnovana.

Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da tužitelj osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, oba okrivljenika su u svojim obranama poricala prekršaj i teretili jedan drugoga, u kojem dijelu je prvostupanjski sud u pravu da se iz njihovih obrana, naročito imajući na umu da se okrivljenici mogu braniti kako žele pa i laganjem, ne može s dostatnim stupnjem izvjesnosti (izvan svake razumne sumnje) zaključiti da su okrivljenici počinili prekršaj za koji su optuženi.

Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, olako i s nedovoljnom kritičnošću, zaključio da ni iz iskaza svjedoka V. Š. ne proizlazi da su okrivljenici počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, na što tužitelj osnovano ukazuje u žalbi. Naime, ovaj svjedok je doslovno iskazao: „Vidio sam da ta nepoznata muška osoba i J. nešto raspravljaju jer su jedan i drugi mahali rukama, bio sam daleko tako da nisam čuo što su govorili, ali sam siguran da su ljudi na plaži gledali što se događa“. Iz citiranog dijela iskaza svjedoka, jasno proizlazi da su okrivljenici međusobno raspravljali uz gestikulaciju rukama te jasno proizlazi da su „ljudi na plaži gledali što se događa“, dakle da je javnost bila uznemirena. Za ispunjenje bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u situacijama kada je modus operandi verbalna komunikacija, jedna od odlučnih činjenica je da se radi o vikanju ili svađi (pri čemu, naravno, dolaze u obzir i sinonimi ovih riječi npr. buka, galama, graja…), a upravo se o tome radi u konkretnom slučaju. Po ocjeni ovog suda, slijed događaja kako ga je opisao svjedok V. Š., sugerira da se očigledno radilo o glasnoj verbalnoj komunikaciji, koja je izazvala uznemirenje javnosti. Pritom prvostupanjski sud, na navedenu okolnost, nije dovoljno detaljno ispitao svjedoka. Okolnost da svjedok, zbog udaljenosti na kojoj se nalazio, nije čuo sadržaj izgovorenih riječi nije bitna za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, jer za ostvarenje bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nije bitan sadržaj vikom (ili nekim sinonimom ove riječi) izgovorenih riječi.

Kod takvog stanja stvari, stanovište je ovog suda da prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi provesti i druge (eventualno ispitati kao svjedoka dvije djevojke koje u svojim obranama spominju okrivljenici da su bile nazočne inkriminiranom događaju) te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. veljače 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.