Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to lack of specific legal grounds under Civil Procedure Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the second-instance judgment regarding property ownership. The appellant argued that the court should have respected the parties' true intent over formal documentation, but failed to articulate why this issue was necessary for the uniform application of law. Consequently, the court ruled the appeal inadmissible because the Civil Procedure Act requires appeals of this nature to explicitly state the legal question and the specific reasons for its importance to legal uniformity.
Legislator headnote
AI generatedČl. 382. st. 2. ZPP; Čl. 382. st. 3. ZPP: An appeal under Article 382(2) of the Civil Procedure Act is inadmissible if the appellant fails to specify the legal question and provide reasoned arguments demonstrating its necessity for ensuring the uniform application of law and equal treatment of all parties.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1298/14-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B. iz K., koga zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u K., protiv prvotuženice J. B., drugotuženice S. B. i trećetuženice D. B., sve iz Knina, koje sve zastupa punomoćnik R. Đ., odvjetnik u K., radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-887/11-2 od 10. veljače 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kninu, poslovni broj P-461/10 od 14. veljače 2011., u sjednici održanoj 12. prosinca 2017.
r i j e š i o j e :
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju u iznosu 1.000,00 kuna, odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi ništetnima izjava i očitovanje tužitelja, ovjereni dana 23. kolovoza 2007. pred javnim bilježnikom J. Č. iz K. pod poslovnim brojevima ... i ..., u dijelu koji se odnosi na tavan, ukupne neto korisne površine od 44,26 m2, položen poviše stana na prvom katu nekretnine čest. zgr. 1141 k.o. K. P. i da navedeni tavan predstavlja zajedničko vlasništvo stranaka, te da se naloži prvostupanjskom sudu, zemljišnoknjižnom odjelu, upis brisanja prava vlasništva navedenog tavana sa imena tuženica. Ujedno je tužitelju naloženo da tuženicama naknadi parnični trošak u iznosu od 4.920,00 kuna.
Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za dosudu troškova žalbenog postupka.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predložio je reviziju prihvatiti i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.
U odgovoru na reviziju tuženik je osporio revizijske navode te predložio reviziju odbiti uz naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu od 1.000,00 kn. Revizija nije dopuštena.
Člankom 382. stavak 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda- trebalo preispitati sudsku praksu.
Člankom 382. stavak 3. ZPP propisano je da u reviziji iz stavka 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene primijene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
U konkretnom slučaju tužitelj u reviziji kao pravno pitanje navodi slijedeće:
"…da li je moguće pored činjenice priznanja tužene ad 1. u smislu kako je postojao dogovor između parničnih stranaka isključivo u smislu da predmetni tavan predstavlja zajedničko vlasništvo, zanemariti pravu volju stranaka isključivo radi poštivanja forme isprave, temeljem koje su tužene postale vlasnice spornog tavana za cijelo, na uštrb tužitelja."
Kada bi se navodima tužitelja i mogao dati značaj određeno postavljenog pravnog pitanja još uvijek revizija nije dopuštena jer u reviziji nisu izloženi razlozi zbog kojih revident smatra da je naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u tom smislu.
Naime, valja reći da pravno pitanje i navođenje razloga zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni prema zakonskom uređenju instituta izvanredne revizije čine cjelinu. Dakle, samo pravno pitanje bez izlaganja razloga zbog kojih je ono prema mišljenju podnositelja revizije važno za jedinstvenu primjenu primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni nije dovoljno za dopuštenost revizije.
Slijedom navedenog revizija protiv drugostupanjske presude nije dopuštena, pa je na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP, istu valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci.
Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 12. prosinca 2017.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.