I Kž-125/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 125/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjedniks vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula mr. Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. G.D., zbog krivičnog djela iz čl. 236 b. st. 1. i čl. 236 n. u svezi čl. 236 f. st. 1. KZHR, odlučujući o žalbi javnog tužitelja, podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Zagrebu od 27. siječnja 1993. K 1160/92 i Kv 69/93, u sjednici održanoj 3. ožujka 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske mr. K.V.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba vojnog tužitelja, preinačuje se pobijano rješenje na način da se krivični postupak protiv opt. G.D. zbog kriv. djela iz čl. 236 b. st. 1. i čl. 236 n. u svezi čl. 236 f. st. 1. KZH ima nastaviti.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem temeljem čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 58/92) protiv opt. G.D. obustavljen je krivični postupak zbog kriv. djela iz čl. 236 f. KZH.

Temeljem čl. 99. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu vojni tužitelj, smatrajući da je isto neosnovano i predložio da se preinači i krivični potupak nastavi.

Javni tužitelj Republike Hrvatske je predložio da se žalba vojnog tužitelja uvaži, pobijano rješenje preinači i krivični postupak nastavi.

Žalba je osnovana.

I Kž 125/93

Optužnicom Vojnog tužiteljstva u Zagrebu od 28. srpnja 1992. br. Ktv 1345/92 tereti se opt. G.D. za počinjenje kriv. djela iz čl. 236 b. st. 1. i čl. 236 n. u svezi čl. 236 g. st. 1. KZH.

Pobijanim rješenjem Vojni sud u Zagrebu obustavio je krivični postupak protiv optuženika zbog kriv. djela iz čl. 236 f. KZH, nalazeći da se radi o krivičnom djelu koje ulazi u krug djela obuhvaćenih Zakonom o oprostu, a da iz opisa djela ne proizlazi da bi optuženik počinio neko od djela na čiji je progon Republike Hrvatske obvezna prema odredbama medjunarodnog prava.

Vojni tužitelj u svojoj žalbi pak ističe da se optuženiku stavlja na teret da je sudjelovao u nezakonito organiziranom referendumu diijela srpskog pučanstva o izdvajanju Petrinje iz Republike Hrvatske u tzv. "SAO Krajinu", te da je tijekom srpnja 1991. g. kao tadašnji tajnik Sekretarijata odgoja i obrazovanja Petrinje odobrio plaćanje prijevoza sudionika većim brojem autobusa na mitinge u Srbu i Petrovoj gori, pa da je takvim svojim djelovanjem pripremao oružanu pobunu, do koje je doista i došlo, te sudjelovao u nelegalnom referendumu koji je organiziran s isključivim ciljem odvajanja i općine Petrinja u tzv. "SAO Krajinu" i pripajanja "Velikoj Srbiji". Kako je pak ovako postupanje - otcjepljenje dijela teritorija jedne suverene države u suprotnosti s odredbama medjunarodnog prava, da je krivično djelo ugrožavanja teritorijalne ukupnosti iz čl. 236 b. st. 1. KZH izuzeto od primjene Zakona o oprostu, te stoga predlaže da se pobijano rješenje preinači tako da se krivični postupak za krivična djela iz čl. 236 b. st. 1. i čl. 236 n. u svezi čl. 236 f. st. 1. KZH nastavi.

Obzirom da iz opisa djela u optužnici proizlazi da se optuženiku stavlja na teret da je pokušao protuustavnim putem otcijepiti dio teritorija Republike Hrvatske i pripojiti ga drugoj državi, te da je pripremao izvršenje krivičngo djela iz čl. 236 f. st. 1. KZH, a iz pobijanog rješenja nije jasno za koja krivična djela je vojni sud u stvari obustavio krivični postupak, valjalo je uvaženjem žalbe vojnog tužitelja pobijano rješenje preinačiti na način da se postupak za inkriminirana krivična djela ima nastaviti.

će biti dužan ispitati i razmotriti da li je U nastavku krivičnog postupka vojni sud

optuženik svojim radnjama pokušao protuustavnim putem otcijepiti dio teritorija Republike Hrvatske i pripojiti ga drugoj državi, kako ga se tereti, a koje postupanje je nespojivo s ciljevima i načelim Ujedinjenih naroda u odnosu na teritorijalnu cjelovitost, političku nezavisnost i jedinstvo države i za čiji progon je Republike Hrvatska obvezna prema odredbama medjunarodnog prava i koja su prema odredbi čl. 2. Zakona o oprostu izuzeta od oprosta.

Što se pak tiče djelatnosti optuženika iz čl. 236 n. u svezi čl. 236 f. st. 1. KZH, treba reći da se na nju odnosi oprost, jer se radi o krivičnom djelu koje je u neposrednoj svezi s

I Kž 125/93

oružanim sukobima i vodjenjem rata protiv Republike Hrvatske, a ne radi se o krivičnom djelu na čiji je progon Republika Hrvatska obvezna prema odredbama medjunarodnog prava, te bi na tu djelatnost optuženika valjalo primijeniti Zakon o oprostu i obustaviti krivični postupak.

Zbog svih izloženih razloga trebalo je odlučiti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 3. ožujka 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka, v.r.

Novoselec dr. Petar, v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)