Rev-3047/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3047/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.S. iz N. br. ., koga zastupa F.M., odvjetnik iz V., protiv tuženika Poduzeće K.- . . . . . d.o.o. I., koga zastupa V.S., radi poništenja rješenja i odluke, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 3. lipnja 1993.g. br. Gž 658/93-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu od 25. ožujka 1992.g. br. P 118/92-4, u sjednici vijeća održanoj dana 30. studenog 1993.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Varaždinu od 3. lipnja 1993.g. br. Gž 658/93-2 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu br. P 118/92-4 od 25. ožujka 1992.g. kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Poništava se odluka tuženika br. 31/92 od 20.II.1992.g., te rješenje tuženika br. 4/92 od 20.I.1992.g., te se utvrđuje da se tužitelj nalazi u neprekidnom radnom odnosu tužene, a tužena je dužna tužitelju priznati sva prava koja mu pripadaju iz radnog odnosa, a ujedno i tužitelju naknaditi i prouzročeni parnični trošak, a sve u roku od 15 dana."

Protiv citirane pravomoćne presude drugog stupnja pravovremeno je izjavio reviziju tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predložio da se revizija usvoji, da se preinačenjem presuda nižeg stupnja usvoji tužbeni zahtjev odnosno podredno da se ukinu presude nižeg stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Tuženi je odgovorio na reviziju tužitelja i predložio da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana. Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji tužitelja.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Nesporna je činjenica da je tužitelj neopravdano izostao s posla 5 radnih dana uzastopce i da je nakon toga direktor tuženika donio pobijano rješenje o prestanku radnog odnosa tužitelja temeljem čl. 76.a/ preuzetog Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelju dana 17.VII.1991.g. Republički fond MIORH-a P.S. V. pod brojem RZ 9189 donio rješenje kojim se tužitelju priznaje pravo osiguranika sa izmijenjenom radnom sposobnošću - invalida rada s pravom na rad na odgovarajućem radnom mjestu, pa se isključuje rad tužitelja na radnom mjestu gdje je potrebno duže stajanje i hodanje, svaki teži fizički rad, a utvrđeno je da je sposoban raditi na adekvatnim poslovima s punim radnim vremenom.

Nakon toga tužena je tužitelja rasporedila na drugo radno mjesto i to na mjesto skladištara alata. Iza toga tužitelj nije došao na rad uzastopno 5 radnih dana pa je tužena donijela pobijanu odluku dana 20.I.1992.g. kojim tužitelju prestaje rad. Iza toga Republički fond MIORH-a donio je rješenje 28.I.1992.g. kojim je tužitelju priznato pravo da radi upravo na radnom mjestu skladištara alata.

Sud prvog stupnja je na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da je tužitelj neopravdano izostao jer je u spornom vremenu bio sposoban za radno mjesto skladištara alata i da je taj posao mogao raditi bez štete za svoje zdravlje, pa stoga smatra da je sporna odluka tuženoga na zakonu osnovana, te je iz tog razloga tužbeni zahtjev odbijen.

Sud drugog stupnja je u cijelosti prihvatio činjenična utvrđena suda prvog stupnja te ocijenio da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Neosnovano tužitelj smatra da su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo. Pogrešno tužitelj smatra da nije bio dužan stupiti na rad prije donošenja rješenja ZMIOR-a temeljem kojeg bi se točno utvrdilo na kojem radnom mjestu on može raditi i da do 28.I.1992.g. nije bio dužan stupiti na rad.

Prema odredbama čl. 17. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa tužena je mogla tužitelja rasporediti na drugo radno mjesto i bez rješenja SIZ MIORH-a. Protiv takovog rasporeda tužitelju je pripadalo pravo prigovora i pokretanja radnog spora, ali ne i pravo da bez posljedica izostane sa posla.

Iz navedenog razloga ovaj revizijski sud smatra da su sudovi nižeg stupnja pravilno odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku (koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske - "Narodne novine", broj 53/91) odbijena revizija tužitelja kao neosnovana.

U Zagrebu, 30. studenog 1993.g.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.