Revr-729/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 729/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz K., koga zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. K., Ž. R. i S. K. M. u K., protiv tuženika P. V. d.o.o. Z., koga zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza i vraćanja na radno mjesto, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1552/14-2 od 30. rujna 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-846/11 od 22. svibnja 2014., u sjednici održanoj 21. listopada 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr- 1552/14-2 od 30. rujna 2014. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Općinski sud u Sesvetama presudom poslovni broj P-846/11 od 22. svibnja 2014. odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje da nije dopušten i zakonit otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 1. siječnja 2011. između tužitelja D. G. iz K. kao radnika i tuženika P. V. d.o.o. Z. kao poslodavca te da radni odnos tužitelja nije prestao. Odbijen je i zahtjev tužitelja da sud naloži tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto na kojemu je radio do prestanka radnog odnosa, sve u roku od osam dana (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.700,00 kuna (točka II. izreke).

Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gžr-1552/14-2 od 30. rujna 2014. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku naloži naknaditi tužitelju parnične troškove, uključivši troškove revizije u iznosu od 1.015,00 kuna.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 25/13 – dalje: ZID ZPP/13) pa se na temelju odredbe čl. 102. st. 1. toga Zakona o podnesenoj reviziji u ovom postupku primjenjuje Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP). Stoga je presuda ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP, u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnji tužitelja pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o svim žalbenim navodima koji su od odlučnog značaja - iz kojih se može provjeriti, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Ni sam tuženik koji tvrdi da postoje proturječnosti u obrazloženju presude nije ukazao na stvarne proturječnosti. Revizijskim navodima se zapravo sadržajno dovode u pitanje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na to je li tužitelj osobno potpisao Sporazum o raskidu Ugovora o radu (dalje u tekstu: Sporazum) kojim raskida Ugovor ugovor o radu sklopljen 1. siječnja 2011. te radi li se o Sporazumu koji je eventualno potpisan unaprijed, istovremeno kada je potpisan i Ugovor o radu. Slijedi da se radi o revizijskim prigovorima činjenične naravi kojima tuženik iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (budući prema tuženikovom shvaćanju sudovi nisu uzeli u obzir rezultate provedenih dokaza, dok su materijalne dokaze pogrešno interpretirali). Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

Drugostupanjski sud je ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju se opisno ukazuje revizijom.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a). Predmet spora je utvrđenje nedopuštenom otkaza ugovora o radu, utvrđenje da radni odnos nije prestao i vraćanje tužitelja na posao. Sporno je u revizijskom stupnju postupka po kojoj je pravnoj osnovi prestao tužiteljev radni odnos. S tim u vezi je sporno treba li u rješenju spora primijeniti odredbe Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje u tekstu: ZR) o izvanrednom otkazu ugovora o radu ili pak odredbe o prestanku ugovora na temelju sporazuma s posljedicama raskida ugovora po Zakonu o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da je tužitelj 1. siječnja 2011. sklopio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova kuhara u tuženikovom restoranu u S., a prestao je obavljati te poslove 11. travnja 2011., s tim što mu je 16. travnja 2011. direktor tuženika uručio radnu knjižicu i potvrdu odjave mirovinskog i zdravstvenog osiguranja s danom odjave 10. travnja 2011..

Također nije bilo sporno da tuženik nije donio nikakvu pisanu odluku o otkazu ugovora o radu, a u prijavi prestanka osiguranja je kao razlog prestanka ugovora o radu naveden sporazumni raskid ugovora.

U odnosu na pravnu osnovu prestanka ugovora je drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da je direktor tuženika dana 10. travnja 2011., po završetku radnog vremena, a nakon što su se ponovili propusti tužitelja u radu, dao tužitelju na potpis Sporazum o raskidu ugovora o radu, a ovaj da je potpisao sporazum i slijedećeg dana nije došao na posao,

- da je potpis tužitelja na predmetnom sporazumu autentičan, a što je utvrđeno grafološkim vještačenjem,

- da je ugovor o radu prestao sporazumno, a ne otkazom od strane poslodavca, kako je u postupku tvrdio tužitelj.

Imajući na umu navedena utvrđenja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu, jer je ugovorni odnos prestao na temelju sporazuma i u skladu s odredbom čl. 104. točka 4. i čl. 105. ZR.

Tužitelj je revizijom osporio pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova glede pravne osnove prestanka ugovora o radu, osporivši prvenstveno zaključak sudova da je autentičan tužiteljev potpis na predmetnom Sporazumu, te je ponovio i tvrdnju da je tužitelj eventualno potpisao Sporazum bez unesenog datuma unaprijed prilikom sklapanja ugovora o radu. Stoga drži da je pogrešno pravno shvaćanje o valjanosti Sporazuma o prestanku ugovora o radu, da je tuženik usmeno nezakonito otkazao tužiteljev ugovor te da su u rješenju spora pogrešno primijenjene odredbe čl. 104. i 105. ZR.

Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova glede pravne osnove prestanka tužiteljevog ugovora o radu.

Prema odredbi čl. 104. st. 1. točka 4. ZR ugovor o radu (uz ostalo) prestaje sporazumom radnika i poslodavca, koji sporazum po čl. 105. mora biti zaključen u pisanom obliku.

U ovom slučaju su tužitelj i tuženik sačinili u pisanom obliku Sporazum o prestanku ugovora o radu te ga je tužitelj osobno potpisao. O tome je li potpis tužitelja na Sporazumu autentičan sud je donio zaključak na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a taj zaključak suda i sadržaj vještačkog nalaza su neproturječni. Vrhovni sud RH nije ovlašten u revizijskom stupnju postupka ponovno utvrđivati odlučne činjenice. Kod ocjene o osnovanosti revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

Stoga je, imajući na umu utvrđenje da je između tužitelja i tuženika 10. travnja 2011. zaključen sporazum o prestanku ugovora o radu, pravilan zaključak sudova da ugovor o radu nije prestao na temelju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Zbog iznijetih razloga je pravilno primijenjeno materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu.

Ugovor o radu je prestao na temelju sporazuma, a raskidom ugovora se ugovorne strane oslobađaju svojih obveza. Samim time nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da radni odnos nije prestao te zahtjev za vraćanje tužitelja na rad.

Zbog iznijetih razloga je valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

Zagreb, 21. listopada 2015.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.