Rev-3338/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3338/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. i S. P. iz D. S., zastupanih po B. S., odvjetniku u Z., protiv tuženog C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 1999. godine broj Gž-8328/97 kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 05. srpnja 1996. godine broj Pn-4785/93, u sjednici održanoj dana 12. veljače 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, te se ukidaju presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 1999. godine broj Gž-8328/97 i Općinskog suda u Zagrebu od 05. srpnja 1996. godine broj Pn-4785/93 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 05. srpnja 1996. godine broj Pn-4785/93 presuđen je tuženik naknaditi štetu tužiteljici N.P. u iznosu od 145.591,12 kn, a tužitelju S.P. u iznosu od 31.100,00 kn, sve to s pripadajućom zakonskom kamatom i naknadom troškova parničnog postupka.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 1999. godine broj Gž-8328/97 navedena presuda je potvrđena u odnosu na prvorednu tužiteljicu za iznos od 118.742,40 kn koji se odnosi na naknadu štete zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, a ukinuta za iznos od 26.848,72 kn dosuđen tužiteljici i za iznos od 31.100,00 kn dosuđenih S.P., koji iznosi se odnose na naknadu štete zbog smrti njihovog supruga i oca.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je uložio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u neprimjeni odredbe čl. 14. st. 4. u vezi s čl. 3. st. 1. toč. 3. uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti, kojima je propisano isključenje od prava na naknadu štete ukoliko osiguranik, kao vozač osiguranog vozila u trenutku prometne nezgode, bude pod utjecajem alkohola u krvi iznad 0,8 g/kg. Kako tužitelji svoje pravo na naknadu štete crpe iz osiguranikovog proširenog osiguranja, a osiguranik zbog nedopuštene količine alkohola u krvi takvo pravo gubi, to ni tužitelji nemaju pravo na naknadu štete, jer ne mogu imati više prava od samog osiguranika.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tuženika je osnovana.

Predmet spora je naknada štete nanijete tužiteljima u prometnoj nezgodi 01. lipnja 1993. godine u kojoj je smrtno stradao vozač osobnog vozila S.P., suprug i otac tužitelja, a sama prvoredna tužiteljica zadobila teške ozljede.

U postupku je utvrđeno da je S.P. u naselju L. kraj D.S. 01. lipnja 1993. godine neoprezno izlazio s parkirališta na cestu, tako da je u lijevu bočnu stranu njegovog automobila udarilo vozilo koje je svojom desnom stranom naišlo s lijeve strane vozila P.S., krećući se brzinom od 100 km/h u naseljenom mjestu, uslijed čega je vozač S.P. na mjestu poginuo, a njegova supruga zadobila teške ozljede.

Sudovi su presudili tuženu na naknadu štete prvorednoj tužiteljici zbog ozljeda zadobivenih u toj nezgodi, dok su u pogledu naknade štete koju potražuju žena i sin zbog smrti njihova supruga i oca S.P., prvostupanjsku presudu ukinuli.

Prvostupanjski sud smatra da tužiteljima kao trećim osobama pripada pravo na naknadu štete, jer - premda bi kao treće osobe bili isključeni iz prava na naknadu štete po polici osiguranja od automobilske odgovornosti vozila njihovog supruga i oca - crpe to pravo iz proširenog osiguranja, koje je bilo ugovoreno policom broj …. Drugostupanjski sud djelomično potvrđuje I-stupanjsku presudu glede naknade štete zbog ozljeda koje je tužiteljica zadobila u toj prometnoj nezgodi, prihvaćajući stajalište prvostupanjskog suda. Istovremeno djelomično ukida prvostupanjsku presudu temeljem žalbenih navoda tuženika da je osiguranik S.P. izgubio prava iz proširenog osiguranja, jer je u trenutku nezgode bio pod nedopuštenim utjecajem alkohola od 1,10 g/kg, a koja činjenica nije pred prvostupanjskim sudom bila raspravljena, jer se tuženik do žalbe nije pozvao na isključenje prava iz proširenog osiguranja, niti je priložio Uvjete proširenog osiguranja od automobilske odgovornosti.

Uvjetima za osiguranje od automobilske odgovornosti, koji su bili na snazi od 01. siječnja 1993. (nezgoda se dogodila 1. lipnja 1993. godine) propisana je člankom 14. mogućnost proširenja osigurateljnog pokrića na osobe koje se u smislu postojećih propisa i navedenih Uvjeta ne smatraju trećim osobama. Prema toj odredbi tužitelji bi imali pravo na naknadu štete iz proširenog osiguranja. Iako je čl. 14. st. 4. toč. 2. u svezi s čl. 3. st. 1. toč. 3. tih Uvjeta isključena obveza osiguratelja naknaditi štetu ukoliko je osiguranik u trenutku nezgode bio pod utjecajem alkohola u krvi iznad 0,8 gr/kg, ipak isključenje osigurateljnog pokrića na naknadu štete iz proširenog osiguranja ne bi nastupilo ukoliko ne bi postojala uzročna veza između alkoholiziranosti osiguranika i štetnog događaja. Ukoliko bi tužitelji crpili svoje pravo samo iz tog prava osiguranika, bili bi osnovani prigovori tuženika iznijeti u žalbi protiv prvostupanjske presude i u reviziji. Utoliko je revizija tuženika osnovana.

Ovo zato što nije točna tvrdnja revidenta da tužitelji svoje pravo crpe isključivo iz proširenog osiguranja njihovog supruga i oca. Tužitelji su tužbom tražili naknadu štete nastale u prometnoj nezgodi 01. lipnja 1993, ne navodeći ni u tužbi ni tijekom postupka da svoje pravo crpe iz proširenog osiguranja. Raspravljanje isključivo o proširenom osiguranju nametnuo je u neku ruku tuženik u odgovoru na tužbu.

Naime, u prometnoj nezgodi 1. lipnja 1993. sudjelovala su dva vozila, koja su bila osigurana kod tuženika i to automobil pokojnog S.P. policom broj … (polica na listu 9 spisa), a automobil drugog sudionika Ž.M. policom broj … (zapisnik o očevidu od 01. lipnja 1993. na listu 5 i 6 spisa).

Odredbom čl. 92. toč. 3. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Narodne novine" br. 53/91) isključeni su iz prava na naknadu štete po osnovi osiguranja automobilske odgovornosti vozači vozila koji su odgovorni za štetu. To se isključenje ipak ne odnosi na supruga ili suprugu takvog vozača, ukoliko nije suvlasnik osiguranog vozila, kako je to propisano čl. 2. st. 1. toč. 2. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti koji su bili na snazi u vrijeme nastanka štete.

Stoga je zbog pogrešnog pravnog pristupa, da tužitelji imaju pravo na naknadu štete samo temeljem proširenog osiguranja, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava.

Sudovi, naime, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu uopće raspravili pitanje odgovornosti za štetni događaj svih sudionika prometne nezgode, kao ni pitanje uzročne veze između alkoholiziranosti prednika tužitelja i nastanka štetnog događaja. Budući da je parnični sud u pogledu krivnje vezan samo pravomoćnom osuđujućom presudom (čl. 12. i st. 3. ZPP), a takva presuda u ovom slučaju ne postoji, propustio je utvrditi odgovornost svakog sudionika konkretnoj prometnoj nezgodi, te temeljem tako utvrđenih činjenica, a primjenom iznijetih odredbi čl. 92. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba i Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti, kao i odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZOO) odlučiti o tužbenom zahtjevu.

Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tuženika, ukinuti obje pobijane presude i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud prvenstveno pozvati tužitelje da navedu iz kojeg osigurateljnog pokrića, odnosno ugovora o osiguranju, zahtijevaju naknadu štete, te će po potrebi prometno-tehničkim vještačenjem utvrditi odgovornost sudionika prometne nezgode, te provođenjem i ostalih dokaza, njihovom savjesnom i brižljivom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu.

U Zagrebu, 12. veljače 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.