Rev-3294/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3294/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonića, Borisa Guttmanna i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja V.L. iz O., koga zastupa M.L., odvjetnik u O. i predlagateljice J.L. iz O., koju zastupa mr. D.M., odvjetnik u O., radi razvoda braka, rješavajući reviziju predlagatelja protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 3. lipnja 1993. br. Gž-935/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 16. veljače 1993. br. P-258/91, u sjednici održanoj dana 29. prosinca 1993.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija predlagatelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja razveden je brak stranaka te su djeca mlt. E. i A. -B.L. povjereni na čuvanje i odgoj majci time da je otac tj. predlagatelj obvezan doprinositi za njihovo uzdržavanje i to za razdoblje od 1. prosinca 1991. do 30. rujna 1992. godine po 2.100 hrvatskih dinara mjesečno za svako dijete te za kasniji period tj. do 15. veljače 1993. po 34.000 hrvatskih dinara za svako dijete, a otada pa ubuduće 20% mjesečno od svoje plaće za svako dijete.

Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Sud drugog stupnja je u odluci o uzdržavanju potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja predlagatelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protustranka nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Predlagatelj neosnovano prigovara u reviziji da je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske), jer je protivno njegovoj tvrdnji sud prvog stupnja potpuno i istinito utvrdio sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva (čl. 7. st. 1. ZPP).

Tako je sud prvoga stupnja, protivno predlagateljevoj tvrdnji, utvrdio stalne prihode roditelja.

Nije u svezi s tim osnovan daljnji njegov prigovor da protustranka zarađuje u Njemačkoj, gdje boravi s djecom, i da su joj stoga prihodi veći od mirovine koja joj pripada u Republici Hrvatskoj, a na kojem podatku da su sudovi nižega stupnja temeljili svoje odluke.

Pored toga što je boravak protustranke u Njemačkoj, pa tako i eventualni prihodi privremeni, zbog životnih potreba djece, koja su u dobi od 14 odnosno 8 godina te činjenice da žive u inozemstvu gdje su životni troškovi veći, doprinos predlagatelja koji je obvezan davati temeljem pobijane presude ne može podmiriti sve troškove njihova života. Stoga će majka faktično morati dati znatni doprinos za to u novcu pored svakodnevne brige za djecu, vlastitog fizičkog rada i nastojanja u vezi s odgojem, što također treba imati na umu prilikom ocjene opsega njezina doprinosa uzdržavanju djece.

Prema tome pobijanom presudom utvrđen doprinos predlagatelja ima samo dopunski karakter, a po ocjeni i ovoga suda je u skladu s njegovim materijalnim mogućnostima, kako su ih utvrdili sudovi nižega stupnja.

Zato su ti sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 261. Zakona o braku i porodičnim odnosima), pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 29. prosinca 1993.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

/Štefica

Klepac/