Croatian Supreme Court dismisses appeal regarding unpaid car sales proceeds held by defendant without legal basis.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court judgment ordering payment of unpaid car sales proceeds. The defendant argued procedural violations and lack of standing, but the court found the defendant had legally retained funds without basis under the Obligations Act. Consequently, the court upheld the lower courts' decision that the defendant must pay the outstanding balance to the plaintiff.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a; čl. 354. st. 1. ZPP-a; čl. 392. ZPP-a; čl. 393. ZPP-a; čl. 210. ZOO: An appeal regarding the dismissal of a supplementary complaint as untimely is inadmissible if the ruling does not conclude the proceedings, and a defendant is not passively legitimated if they retained funds without legal basis under the Obligations Act.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1497/00-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. A. K. iz O., zastupanog po punomoćnici S. G., odvjetnici iz O., protiv tuženika M. S. iz B., zastupanog po punomoćniku A. F., odvjetniku iz O., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda od 23. rujna 1999. godine, broj: Gž-1068/99, kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku, broj: P-1565/97 od 23. ožujka 1999. godine, u sjednici održanoj dana 01. listopada 2003. godine,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e:
1. Revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 23. rujna 1999. godine, broj: Gž-1068/99 odbija se kao neosnovana.
2. Revizija protiv rješenja drugostupanjskog suda kojom je odbačena dopuna žalbe od 26. travnja 1999. godine odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 9.151,62 kn s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. ožujka 1996. godine do isplate, te da tužitelju naknadi parnični trošak od 5.450,00 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika izjavljena pravovremeno brzojavom, te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Drugostupanjski sud je rješenjem odbacio dopunu žalbe podnesene 26. travnja 1999. godine, kao nepravovremenu.
Protiv presude i rješenja drugostupanjskog suda tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a i čl. 354. st. 1. ZPP-a učinjene pred drugostupanjskim sudom, te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda i rješenje, te prvostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu parničnog troška.
Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija je neosnovana.
Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik pravovremeno brzojavom, te je sud utvrdio da takva žalba sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti, tj. koja se presuda pobija i tko je od stranaka izjavio žalbu.
Kako je tuženik nakon proteka roka za žalbu, a u roku od tri dana podnio podnesak kojim nadopunjuje žalbu drugostupanjski sud je odbacio dopunu žalbe kao nepravovremenu, jer da se ista ne može smatrati podneskom u smislu čl. 113. st. 3. ZPP-a.
Kako se rješenjem o odbacivanju kao nepravodobnog podneska, kojim se obrazlaže žalba izjavljena brzojavom ne završava postupak, to je valjalo reviziju protiv takvog rješenja odbaciti temeljem čl. 392. ZPP-a, jer se ne radi o slučaju iz čl. 400. st. 3. ZPP-a (točka 2. izreke).
Suprotno tvrdnji revidenta ne preleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a, jer obje presude sadrže u dovoljnoj mjeri razloge o odlučnim činjenicama, razlozi odluka ne proturječe međusobno niti stanju spisa, pa se obje presude mogu ispitati.
Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
Tuženik i u revizijskoj fazi postupka ustraje kod tvrdnje da nije pasivno legitimiran, te da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 i dr. – dalje: ZOO).
Prema utvrđenjima sudova proizlazi da su tužitelj i II-tuženik Z. B. (prema kojem je tužba povučena) zaključili ugovor o kupoprodaji polovnog automobila.
Da konačni ugovor o kupnji vozila nije zaključen, već da je temeljem računa 94/04 od 11. ožujka 1996. godine, tuženik M. S. zaposlenik tužitelja tada na radnom mjestu direktora osobno predao automobil kupcu uz napomenu da je kupac u cijelosti isplatio kupovnu cijenu koja je prema fakturi iznosila 98.729,62 kn.
Utvrđeno je nadalje da je isplatu cijene kupac vršio u DEM u dva navrata (prvi puta kao akontaciju) i to na ruke tuženika, s time da je tuženik osobno na blagajni uplaćivao kune, te da je prema zaduženjima, a u skladu s uspostavljenom fakturom ostalo neisplaćeno 9.151,00 kn.
Slijedom gore navedenih činjeničnih utvrđenja sudovi su i po nalaženju ovog suda s osnovom zaključili da je tuženik od kupca primio iznos kupovnine u cijelosti time da je zadržao dio iznosa za sebe umjesto da ga položi u blagajnu, pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev i to upravo temeljem čl. 210. ZOO-a, jer je bez pravnog osnova tuženik zadržao iznos od 9.151,69 kn umjesto da ga položi u blagajnu tužitelja, pa su se time ispunile sve pretpostavke koje propisuje navedena zakonska odredba.
Kako se dakle nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je temeljem čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u toč. 1. izreke.
U Zagrebu, 01. listopada 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.