Rev-1134/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1134/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P.... K. d.o.o. P., , kojeg zastupa punomoćnik S. I., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I., O. & p. iz Z., protiv ovršenika Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, Z., kojeg zastupa Z. T., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & p. iz Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1648/13-2 od 13. ožujka 2014., kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrpl-9017/11 od 7. ožujka 2012., u sjednici vijeća održanoj dana 26. rujna 2018.,

r i j e š i o j e:

Revizija ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvoga stupnja određena je ovrha na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-2498/07 od 2. srpnja 2008. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja od 39.494,19 kn, sa zateznom kamatom na navedeni iznos od 30. srpnja 2011. do isplate, i to pljenidbom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, sukladno čl. 5. i 8. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i to putem Financijske agencije.

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba ovršenika i preinačeno je prvostupanjsko rješenje na način da odbijen ovršni prijedlog ovrhovoditelja u cijelosti.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP), u vezi čl. 12. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08 - dalje: OZ/96).

Naime, prema citiranoj odredbi u ovršnom postupku dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odgovoru na reviziju ovršenik poriče sve navode ovrhovoditelja i predlaže da se revizija odbije, odnosno odbaci.

Revizija ovrhovoditelja nije osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Kod toga prema st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

U podnesenoj reviziji ovrhovoditelj postavlja pitanje:

„Da li sud u ovršnom postupku temeljem ovršne isprave (pravomoćne sudske presude) pri donošenju rješenja o ovrsi određuje kamate na troškove parničnog postupka na način da ukoliko plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno u ovršnoj ispravi (pravomoćnoj sudskoj presudi) na prijedlog ovrhovoditelja, u svom rješenju o ovrsi određuje naplatu tih kamata po propisanoj stopi, počev od dana donošenja prvostupanjske presude kao ovršne isprave pa do naplate.“

Ovrhovoditelj navodi da se radi o primjeni čl. 27. st. 2. ranijeg OZ, a sada čl. 30. st. 2. OZ. Kao razlog važnosti ukazuje se na različitu praksu Županijskog suda u Zagrebu br. U konkretnom slučaju sporno je pripada li ovrhovoditelju pravo na zatezne kamate na troškove postupka koji su mu dosuđeni pravomoćnom sudskom presudom u slučaju ako je ovršenik u roku za dobrovoljno ispunjenje obveze (u paricijskom roku) platio iznos troškova postupka, a samom presudom nije određena obveza plaćanja zateznih kamata na iznos troškova postupka.

Neosnovani su revizijski navodi ovrhovoditelja da mu pripada pravo na naplatu zateznih kamata na iznos troškova postupka. Naime, u konkretnom slučaju pravomoćnom i ovršnom presudom ovršeniku nije bilo naloženo plaćanje zateznih kamata na troškove postupka, te je ovršenik u roku za dobrovoljno ispunjenje platio troškove postupka. U takvom slučaju ovršenik nije pao u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze, pa nije niti u obvezi platiti zatezne kamate.

Odredbom čl. 27. st. 2. OZ propisana je mogućnost da ovršni sud odredi plaćanje zateznih kamata na troškove postupka ako plaćanje kamata nije određeno ovršnom ispravom samo u rješenju o ovrsi i to u slučaju kada ovršenik nije podmirio svoju obvezu u roku za dobrovoljno ispunjenje.

Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju ovrhovoditelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, odnosno čl. 12. OZ.

Zagreb, 26. rujna 2018.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.