Rev-2496/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2496/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja E. F. i S. K., oboje iz P., koje zastupa punomoćnik D. S.,odvjetnik iz P., protiv tuženice J. V. iz P., koju zastupa punomoćnik D. V. iz P., radi plateža, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 20. travnja 1990. br. Gž-330/90-2,kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 27. prosinca 1989. br. P-842/87-21, u sjednici održanoj dana 20. veljače 1991. godine

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Puli od 27. prosinca 1989. godine poslovni broj P-842/87-21 suđeno je:

"Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tužena J. V. iz P. dužna je isplatiti I tužitelju F. E. iz P. iznos od 181.953 dinara, a II tužitelju K. S. iz P. iznos od 295.327 dinara, sa kamatama na din 2.602 i 2.159 od dana tužbe, a na glavnice od dinara 18.792 i 15.698 od 13. srpnja 1988. godine, te na glavnice od 5.585 od 15.VIII 1988. na dinara 7.520 od 15.X 1988. na dinara 16.140 od 15.XII 1988.godine na dinara 9.384 od 15.11 1989.godine na dinara 14.392 od 15.IV 1989. godine na dinara 14.060 od 15.VI 1989. godine na dinara 48.960 od 15.VIII 1989. godine na dinara 43.976 od 15.X 1989. godine, te na glavnice od dinara 10.720 od 15.IX 1988. godine, na dinara 13.500 od 15.XI 1988. godine, na dinara 9.390 od 15.I 1989. godine, na dinara 13.800 od 15. III 1989. godine, na dinara 15.380 od 15.V 1989. godine na dinara 43.700 od 15.VII 1989. godine, na dinara 58.400 od 15.IX 1989. godine i na dinara 116.000 od 15.XI 1989. godine pa do 6.X 1989.godine po stopi u visini koja se plaća na štedne uloge u mjestu ispunjenja oročene preko godine dana bez utvrđene namjene a od 7.X 1989. godine pa do isplate kamatu u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije uvećanu za 20%, kao i naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 3,855.400 dinara, sve u roku od 15 dana."

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Puli od 20. travnja 1990. godine odbijena je žalba tužene kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka time da je predložila da revizijski sud rješenjem ukine u cijelosti presude nižestepenih sudova i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni je sud pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužene temeljem čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80,69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/89 i 27/90 - u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio na odgovor tužiteljima te na izjašnjenje nadležnom Javnom tužiocu.

Tužitelji na izjavljenu reviziju nisu odgovorili, niti se o reviziji izjasnio Javni tužilac Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud ocjenjuje da se nije ostvario revizioni razlog bitne povrede parničnog postupka propisan odredbom čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju ovaj sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovano revident smatra da je ostvaren revizioni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP jer da drugostepena presuda nije razumljiva, obzirom da nije moguće utvrditi da li prvostepena presuda - kao izvršni naslov - glasi na srednje ili nove dinare.

Ovo iz razloga, što je prvostepeni sud prihvaćajući u cijelosti tužbeni zahtjev kako je postavljen u podnesku od 2.II 1989. godine naložio tuženoj platež određenih novčanih iznosa prema vrijednosti dinara prije donošenja Zakona o promjeni vrijednosti dinara ("Službeni list SFRJ" br. 83 od 21. prosinca 1989.godine). Naime, tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno prvostepenom presudom koja je donesena 27. prosinca 1989. godine postavljen je prema vrijednosti dinara prije donošenja Zakona o promjeni vrijednosti dinara, time da je odredbom čl. 6. spomenutog zakona propisano da iznosi naznačeni u propisima i općim aktima, na obveznicama i drugim vrijednosnim papirima, mjenicama, ugovorima i drugim ispravama i obavezama izdanim odnosno nastalim do 31.prosinca 1989. razumijevat će se tako da deset tisuća postojećih dinara odgovara jednom dinaru iz člana 1. ovog zakona.

Upravo zbog izloženog izreka prvostepene presude je potpuno razumljiva.

Pobijanom drugostepenom presudom nije odlučivano o tužbenom zahtjevu već o osnovanosti revidentove žalbe protiv prvostepene presude pa obzirom na sadržaj odredbe čl. 6. Zakona o promjeni vrijednosti dinara i činjenicu da je prvostepena presuda donesena prije 31.XII 1989. godine, drugostepeni sud nije bio dužan obračunavati dosuđeni iznos prema Zakonu o promjeni vrijednosti dinara.

Kako se zbog izloženih razloga nije ostvario istaknuti revizioni razlog, kao ni revizioni razlog na koji sud pazi po službenoj dužnosti, to je revizija tužene temeljem odredbe čl. 393.

ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 20. veljače 1991. godine

Predsjednik vijeća:

mr Hrvoje Momčinović, v.r.