I Kž-655/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-655/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Josipa Budinski, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. J. R. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH i dr., odlučujući o žalbi ošt. Đ. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 2. kolovoza 1999. br. Kv-325/99 (K-37/99), u sjednici održanoj 8. prosinca 1999. godine,

r i j e š i o j e:

Žalba oštećenika Đ.G. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 275. st. 3. ZKP/97, u povodu prijedloga predsjednika vijeća, utvrđeno je da nema mjesta optužbi protiv okr. J.R., okr. H.O., okr. M.Z. i okr. M.Z. zbog kaznenih djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. KZ (ispravno čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH), te kaznenog djela iz čl. 129. st. 1. KZ-a, te je obustavljen kazneni postupak protiv njih povodom optužnice oštećenika Đ.G.

Protiv tog rješenja žali se oštećenik osobno, bez posebno istaknutog prijedloga u vezi odluke ovog Vrhovnog suda, ali iz smisla žalbe proizlazi da predlaže da se postupak protiv okrivljenika nastavi.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da ne postoje formalne procesne pretpostavke za kazneni progon protiv okrivljenika zbog inkriminiranih kaznenih djela.

Prije svega, za kazneno djelo prijetnje iz čl. 129. st. 1. i 2. KZ potrebno je, sukladno čl. 47. st. 1. ZKP-a, dostaviti odgovarajući prijedlog za progon državnom odvjetniku u roku od tri mjeseca od dana saznanja za kazneno djelo i počinitelja (odnosno u rokovima iz čl. 502. st. 2. i 3. ZKP/97), a kako se okrivljenici terete za događaje na dan 1. rujna 1996. godine i 1. travnja 1998. godine, to su citirani zakonski rokovi u međuvremenu istekli, budući da je optužni akt podnesen tek dana 18. lipnja 1999. godine.

Nadalje, prema preslici rješenja Županijskog suda u Puli od 4. veljače 1998. godine br. Kio-199/96 (priloženoj uz žalbu), protiv okr. H.O. pravomoćno je obustavljen kazneni postupak zbog kaznenog djela učestvovanja u tučnjavi iz čl. 42. st. 1. KZRH vezano za događaj od 3. rujna 1996. godine, kada je ona, navodno, u dva navrata ubola nožem ošt. Đ.G., pa je u tom dijelu oštećenik trebao, sukladno čl. 55. st. 4. ZKP-a, u roku od tri mjeseca od dana donošenja tog rješenja dostaviti sudu izjavu da nastavlja postupak, a što je propušteno učiniti. Time je oštećenik, neovisno o drugačijoj ocjeni pravne kvalifikacije kaznenog djela, propustio pravovremeno preuzeti gonjenje za taj događaj i tako nije stekao svojstvo ovlaštenog tužitelja.

Zbog propuštanja citiranih zakonskih rokova pravilno je stajalište suda prvog stupnja da postoje okolnosti koje sada isključuju kazneni progon protiv okrivljenika, time da nepoznavanje pravnih propisa na koje se oštećenik poziva u žalbi ne može imati utjecaja na trajanje navedenih rokova, koji su inače prekluzivne naravi.

Isto tako, što se tiče kaznenog djela pokušaja ubojstva vezano za događaj od 3. rujna 1996. godine za koje se tereti okr. M.Z., treba reći da je žalbi priložena preslika rješenja Županijskog suda u Puli br. Km- 1/96 od 31. prosinca 1997. godine kojim je postupak protiv tog maloljetnika zbog istog kaznenog djela pravomoćno obustavljen, a prema odredbi čl. 46. Zakona o sudovima za mladež, u takvim postupcima protiv maloljetnih osoba (u vrijeme događaja star svega 16 godina), uopće nema zakonske mogućnosti da oštećenik preuzme kazneni progon od državnog odvjetnika.

Konačno, u pogledu događaja od 1. rujna 1996. godine za koji se tereti okr. J.R. i okr. H.O., treba reći da iako oštećenik u svom optužnom aktu nije naznačio o kojem se kaznenom djelu konkretno radi (optužni akt je uopće manjkav u tom smislu), proizlazi da bi se radilo o kaznenom djelu pokušaja ubojstva, a to kazneno djelo se, međutim, goni po službenoj dužnosti. To znači da je oštećenik za taj događaj trebao podnijeti kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetniku, pa tek ako ovaj tu prijavu odbaci, tada bi stekao svojstvo ovlaštenog tužitelja, ovdje oštećenika kao tužitelja sukladno čl. 2. st. 4. ZKP-a. Međutim, oštećenik to svojstvo nije stekao, niti je za to kazneno djelo ovlašten podnositi neposrednu optužnicu, s obzirom da je zbog visine zakonom zaprijećene kazne za to djelo (od 5 do 15 godina zatvora) oštećenik kao tužitelj prethodno dužan zatražiti provođenje istrage.

Slijedom toga, dakle, nema zahtjeva ovlaštenog tužitelja, a niti su poštovani zakonski rokovi za preuzimanje gonjenja, odnosno stavljanja prijedloga za progon, što sve ukazuje da zbog proteka vremena i propusta u postupanju oštećenika postoje zakonske zapreke iz čl. 275. toč. 3. ZKP-a, slijedom čega ovaj kazneni postupak treba obustaviti.

Kako se navodima podnesene žalbe ne navode relevantne okolnosti koje bi prednja utvrđenja sa uspjehom dovela u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 8. prosinca 1999. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.