I Kž-822/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 822/11-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. K., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 4. srpnja 2011. broj K-3/11, u sjednici održanoj 27. veljače 2013.

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. S. K., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se opt. S. K. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. KZ/97 u svezi čl. 25. ZID KZ (,,Narodne novine“ broj 129/00) za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istih zakonskih propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine u koju mu se na temelju čl. 63. st. 1. KZ/97 uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 11. studenog 2003. do 5. veljače 2004.

II. U ostalom dijelu žalba opt. S. K. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. S. K. zbog jednog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 i 51/01, dalje: KZ/97) te ga je na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ/97 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru od 11. studenog 2003. do 05. veljače 2004.

čl. 173. st. 7. KZ/97 od optuženika je oduzeta opojna droga marihuana u Na temelju

količini od 4934,49 grama i 5,96 grama kokaina.

I Kž 822/11-6

Na temelju čl. 122. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06, dalje: ZKP/97), optuženik je presuđen na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 3.712,00 kuna i paušala u iznosu od 1.500,00 kn. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja E. T., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP/97 dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u pisanom mišljenju od 27. siječnja 2012., broj KŽ-DO-1588/11 predložilo da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

O sjednici vijeća su u smislu odredbe čl. 374. st. 1. ZKP/97 obaviješteni optuženik i branitelj koji je u žalbi zahtijevao da ga se o sjednici izvijesti, te zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, međutim, iako uredno izvješteni, nisu pristupili, pa je sjednica u smislu odredbe čl. 374. st. 4. ZKP/97, održana u njihovoj odsutnosti.

Žalba je djelomično osnovana.

Optuženik tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97, pod koju žalbenu osnovu, u biti, podvodi prigovore činjeničnog karaktera. Naime, tvrdnjama da je sud pogrešno zaključio da je krajnje neobično da optuženik dnevno konzumira između 15-20 jointa, iako to u svom nalazu i mišljenju dozvoljava vještak psihijatarske struke dr. B. U., zatim da je proizvoljna konstatacija suda da bi količina od pet kilograma droge bila dostatna optuženiku za razdoblje od dvije godine, da je zaključak suda da kroz to vrijeme droga gubi svojstva i da je to notorna činjenica, pogrešna

ni prigovori

i nestručna, jer se o tome trebao očitovati vještak toksikolog, su sve činjenič kojima se ustvari nastoje dovesti u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja. Stoga će o tim prigovorima više biti rečeno u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Isto se odnosi i na optuženikovu tvrdnju da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 jer nije primijenio pravilo „in dubio pro reo“. I tim se prigovorom u biti sugerira da su činjenični zaključci suda prvog stupnja pogrešni jer da je u dvojbi trebalo utvrditi činjenično stanje koje je za optuženika povoljnije.

Stoga je u odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97, pobijanu presudu ispitao po službenoj dužnosti, te je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od postupovnih povreda koje se taksativno navode u citiranom propisu, kao niti onu na koju ukazuje optuženik.

Neosnovano se optuženik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio.

I Kž 822/11-6

Naime, kraj ispravnih utvrđenja suda prvog stupnja da je kod optuženika pri prelasku državne granice nađeno skoro pet kilograma droge marihuane, koja količina je nedvojbeno izuzetno velika i od koje se može napraviti nekoliko tisuća jointa za jednokratnu konzumaciju, a koja bi optuženiku, i uz prihvaćanje njegove tvrdnje da je dnevno mogao konzumirati od 15-20 jointa, dostajala za više od dvije godine, da je kod optuženika osim te velike količine droge koja je pronađena pri prelasku državne granice, u kući nađena droga marihuana pakirana u 6 najlonskih vrećica i 5,96 g kokaina pakiranog u 6 paketića aluminijske folije, što po načinu pakiranja upućuje da se radi o drogi koja je pripremljena za daljnju prodaju, tvrdnje optuženika o tome da je sva droga bila za njegovu uporabu je doista neuvjerljiva.

Sve ove naprijed navedene okolnosti s potpunom izvjesnošću ukazuju da je optuženik navedene količine droge neovlašteno posjedovao ne samo za osobnu uporabu, već i za prodaju. Žalbene tvrdnje da su zaključci suda nestručni i proizvoljni nisu prihvatljivi jer niti jednoj osobi i s prosječnim znanjima doista nije logično da bi optuženik išao iz inozemstva nabavljati pet kilograma droge, izlažući se time izuzetnom riziku da bude otkriven i osuđen na višegodišnju kaznu zatvora, kako bi si osigurao drogu za vlastitu konzumaciju tijekom naredne dvije godine.

Kraj takvog stanja stvari, tvrdnje optuženika da je psihijatrijski vještak dozvolio mogućnost da optuženik dnevno konzumira i do dvadeset jonta i da je upitan zaključak suda da droga tijekom vremena gubi opojna svojstva, nemaju taj značaj koji im pridaje optuženik jer se njima ne dovode u pitanje naprijed navedena ispravna i logična utvrđenja suda prvog stupnja.

U konkretnom slučaju nije bilo nikakve činjenične dvojbe, tako da je posve promašen prigovor optuženika da je sud treba primijeniti pravilo „in dubio pro reo“.

Iz naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iako optuženik u žalbi izrijekom ne navodi kao žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, iz obrazloženja žalbe slijedi da on ustrajava u tvrdnji iznijetoj tijekom glavne rasprave da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari. Dakle, u biti se žali i zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 3. ZKP/97.

Međutim, razloge koje je na ovaj prigovor iznio sud prvog stupnja u obrazloženju presude u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Naime, u pravu je sud prvog stupnja kada ukazuje da kada je došlo do obustave prekršajnog postupka, tada se za takvog optuženika u kaznenom postupku ne može reći da je, u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZKP/97, bio suđen za isto kazneno djelo.

Dakle, sud prvog stupnja nije počinio navedenu povredu kaznenog zakona, niti bilo koju drugu povredu kaznenog zakona na štetu optuženika na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97.

Osnovana je žalba optuženika zbog odluke o kazni.

I Kž 822/11-6

Naime, iako optuženik uvodno u žalbi navodi da se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, osim što unutar dijela obrazlaganja činjeničnih prigovora navodi da je sud trebao imati u vidu njegovo teško psihičko i fizičko stanje koje je narušeno nakon jednogodišnjeg zarobljeništva od strane Armije BiH tijekom kojeg je bio zlostavljan i silovan zbog čega je čak pokušao i suicid, da je od počinjenja ovog kaznenog djela proteklo osam godina, da ima bolest bubrega i dijabetes te da i on i supruga imaju problema sa sterilitetom što ga dodatno psihički uništava.

Prihvaćajući kao osnovane te žalbene tvrdnje jer ih optuženik većim dijelom i dokumentira, te imajući u vidu one olakotne okolnosti koje je ispravno utvrdio sud prvog stupnja, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da je kazna zatvora u trajanju od dvije godine primjerena kazna koja će ispuniti svrhe kažnjavanja iz čl. 50. i čl. 6. KZ/97, kako u smislu individualne tako i generalne prevencije. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o vrlo pogibeljnom kaznenom djelu, jer je u pitanju velika količina droge koja se nabavlja u inozemstvu, blaža kazana ne bi u dovoljnoj mjeri izrazila adekvatnu društvenu osudu za takvo teško kazneno djelo. Stoga je optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ/97 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.

Odluka o oduzimanju opojnih droga se ispravno temelji na propisima citiranim u izreci.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o oduzimanju droge.

Kako je žalba optuženika djelomično osnovana, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP/97 presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. veljače 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.