Rev-1283/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1283/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Borisa Guttmanna kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz R., P., zastupan po punomoćniku D. B., odvjetniku iz R., protiv tuženika Brodograđevne industrije 3. M. R. i umješača na strani tuženika C. o. d.d. Z. (Poslovna jedinica R.), radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 25. XI. 1992. godine br. Gž-1511/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 27. V. 1992. godine br. P-2578/91-15, u sjednici održanoj dana 7. rujna 1994. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Revizija se tužitelja djelomično prihvaća pa se preinačuju obje nižestupanjske presude tako da je tuženik dužan tužitelju isplatiti i daljnji iznos od 900 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 1992. godine do isplate glavnice kao i naknaditi cjelokupni parnični trošak u iznosu od 160,00 kn a sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja a kojom je tuženik obvezan da tužitelju isplati iznos od 2,116.338 HRD sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 2,075.000 HRD od 27. V. 1992. godine do isplate a na iznos od 41.338 HRD od dana 1. XII. 1991. godine pa do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Nadalje istom odlukom tuženica je obvezana da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 81.600 HRD u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a koja se odnosi na odbijeni dio tužbena zahtjeva za novčanu naknadu preko iznosa od 1,600.000 HRD (sada 1.600 kuna) novčane naknade za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Predlaže da se preinače nižestupanjske presude tako da se u cijelosti usvoji njegov tužbeni zahtjev u visini od 3,000.000 HRD - sada 3.000 kuna.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom državnom odvjetništvu, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje. Revizija je djelomično osnovana.

Revizija je djelomično osnovana.

Utvrđenje je sudova da je tužitelj teško povrijeđen na radu na način da je radeći svoj uobičajeni posao kontrole punjenja karbida u baje iznenada došlo do strahovite eksplozije plina, što je onesvijestilo tužitelja tako da je u besvjesnom stanju prevezen u bolnicu gdje je zadržan na liječenju od 29. V. do 27. VI. 1990. godine i otpušten s dijagnozom progresivnog koreatičnog sindroma i gubitka sluha. Tužitelju je oštećen živčani sustav samog mozga, došlo je do razvoja organskog psihosindroma i posttraumatske encefalopatije, a posljedice toga su: da povremeno pati od glavobolja praćenih vrtoglavicom, nesanicom, općom živčanom preosjetljivošću te razvojem nevoljnih pokreta tijela u smislu koreatičnog sindroma tako da je kod tužitelja zbog svih tih posljedica došlo i do smanjenja životnog aktiviteta trajno i to za 40%.

Tužitelj osnovano u reviziji ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava - konkretno odredaba čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima budući da je s obzirom na tako teške trajne posljedice po zdravlje tužitelja za taj vid neimovinske štete kada je njegova životna aktivnost toliko smanjena, a uzimajući u obzir i njegovu starosnu dob, to svakako iznos od 1.600 kuna, kako su to nižestupanjski sudovi utvrdili kao primjerenu naknadu, nije primjeren svim tim posljedicama, već bi iznos od 2.500 kuna bio primjeren duševnim bolovima koji su trajni zbog smanjenja u velikom obimu životnih aktivnosti tužitelja. Sve to naravno prema stanju tužiteljeva zdravlja odnosno trajnim posljedicama u momentu zaključenja glavne rasprave.

Valjalo je stoga djelomično prihvatiti reviziju tužitelja pa preinačenjem nižestupanjskih presuda odrediti obvezu tuženika da plati i daljnji iznos od 900 kuna za taj vid neimovinske štete.

Izloženi razlozi ukazuju dakle na djelomičnu osnovanost revizije pa su preinačene djelomično nižestupanjske presude temeljem odredaba čl. 395. st. 1. ZPP dok je u preostalom dijelu revizija odbijena u odnosu na glavnu stvar temeljem odredaba čl. 393. ZPP.

Odluka o troškovima parničnog postupka - cjelokupnim troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 166. st. 2. ZPP zatim na odredbama čl. 154. st. 2. i 155. ZPP s time da je na visinu troškova postupka koji se odnose na zastupanje po odvjetniku primijenjena ona tarifa o nagradama i naknadi za rad odvjetnika koja je važila u vrijeme donošenja prvostupanjske presude za troškove prvostupanjskog postupka a za troškove drugostupanjskog postupka i revizijskog postupka prema vremenu donošenja tih odluka.

U Zagrebu, 7. rujna 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.