Rev-2358/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2358/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u građansko- pravnoj stvari tužitelja V. I. iz G. D., F. I. iz G. D., F. S. iz G. D., i F. S. iz G. D., zastupanih po punomoćniku V. M., odvjetniku iz S., protiv tuženih H. B. i Č. M., oboje iz G. D., zastupanih po punomoćniku M. F. iz S., radi utvrđenja prava služnosti prolaza i upisa u zemljišnu knjigu, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 3. travnja 1990. br. Gž-2132/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama od 29. lipnja 1989.. godine br. P-706/87, u sjednici održanoj dana 15. listopada 1991. godine

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom suđeno je:

"I. Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1.) V. I. C. kao vlasnik i posjednik povlasnog dobra čk. br.d: 221 i 222 oranica u površini od 179 čhv. upisana u p. list 1247 k.o. G.,

2.) F. I., kao vlasnik i posjednik povlasnog dobra čk. br. d: 218 oranica u površini od 178 čhv, upisana u posjedovni list 65 k.o.G.,

3.) F. S. M. kao vlasnik i posjednik povlasnog dobra čk. br. d: 218 oranica u površini od 131 čhv i d: 219 oranica u površini od 47 čhv, odnosno ukupno 178 čhv, sve upisano u posjedovnom listu 72 k.o. G. i

4.) F. S., kao vlasnik i posjednik povlasnog dobra čk.br. d: 221 i 222 vinograd u površini od 179 čhv, sve upisano u posjedovni list 69 k.o. G., stekli pravo prolaza pješačkom stazom preko poslužnog dobra čk. br. 226 k.o. G. u naravi dvorište vlasništvo tuženih i to počev od glavnih malih ulaznih vratiju pa dužinom od oko 70-tak metara i na dio čk.br. 219 i 220 u naravi voćnjak, upisano u posjedovni list 334 k.o. G. sve do svojih nekretnina, pa su tužene H. B. i Č. M. dužne trpjeti prolaz pješačkom stazom preko dvorišta i voćnjaka, te trpjeti da se na osnovu ove presude uknjiži pravo sužnosti prolaza u korist povlasnih dobara, u smislu ove presude.

II. Tužene su dužne tužiteljima nadoknaditi prouzrokovane parnične troškove, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

III. Nalaže se tužiteljima da tužiteljicama plate parnični trošak odmjeren sa 33.500 dinara u roku od 15 dana."

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revidenti predlažu da se nižestepene presude preinače ili ukinu.

Odgovorom na reviziju tuženi osporavaju osnovanost revizijskih navoda i predlažu da se revizija odbije kao neosnovana.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Neosnovano tužitelji tvrde da je u postupku učestvovao sudac koji je morao biti izuzet, pa da je time u postupku učinjena bitna povreda iz st. 2. toč. 2. čl. 354. ZPP.

Tužitelji su tražili izuzeće suca B. Š. koji je sudio u ovom predmetu i o njihovom zahtjevu je odlučeno u skladu s odredbama ZPP tako da je zahtjev tužitelja za izuzeće tog suca odbijen.

Prema tome bitna povreda ZPP na koju ukazuje revizija nije učinjena.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dakle, revizijski razlog bitne povrede ZPP nije se ostvario.

Svoj tužbeni zahtjev tužitelji temelje na tvrdnji da su pravo služnosti koje je predmet spora stekli dosjelošću a to znači da su u postupku trebali dokazati da su sadržaj prava služnosti izvršavali kroz zakonom određeno vrijeme s tim da se tuženi tome nisu protivili (st. 1. čl. 54. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima).

Međutim, u postupku je dokazano da su tužitelji samo pokušali izvršavati sadržaj prava služnosti pješačkog prolaza preko nekretnina tuženih u korist svojih nekretnina opisanih u izreci prvostepene presude, te da su se tome tuženi protivili između ostalog i na način da su sudskim putem tražili i ostvarili zaštitu posjeda svojih nekretnina.

Na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

Sadržaj revizije u prvom dijelu odnosi se na prigovor rješenja predsjednika suda kojim je odbijen zahtjev za izuzeće predsjednika vijeća ( o kojem zahtjevu je zakonito odlučeno) a ostalim revizijskim navodima isključivo se prigovara utvrđenom činjeničnom stanju što u reviziji prema odredbi st. 3. čl. 385. ZPP nije dopušteno.

Prema tome nije se ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 15. listopada 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.