Povrv-109/2024-16 · Općinski sud u Rijeci

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-109/2024-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetnik DJ iz [adresa], vlasnik odvjetničkog ureda, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Nikoli Kardumu i Matteu Cattonaro odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika LJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Zlatku Iliću i Lauri Sumić odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, Pisarnica u Poreču – Parenzo, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 13. svibnja 2025. i izvršene objave 11. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-971/2021 od 24. kolovoza 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku LJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju DJ, [adresa], vlasnik odvjetničkog ureda, OIB [osobni identifikacijski broj], ukupan novčani iznos u visini od 10.596,81 EUR (desettisućapetstodevedesetišest eura i osamdesetijedan cent) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročene troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.872,10 EUR (dvijetisućeosamstosedamdesetidva eura i deset centi) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2025.. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu iznad dosuđenog u stavku I. izreke ove presude pa do iznosa u visini od 13.633,40 EUR (trinaesttisućašestotridesetitri eura i četrdeset centi) ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-971/2021 od 24. kolovoza 2021. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno podnio kao ovrhovoditelj ovršni prijedlog protiv tuženika kao ovršenika radi naplate novčanog potraživanja. Povodom prigovora tuženika kao ovršenika, sud je rješenjem od 4. listopada 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje i donio odluku da se postupak nastavi kao povodom prigovora protiv platnog naloga. U daljnjem tijeku parničnog postupka, tužitelj je ustrajao kod činjeničnog i pravnog osnova svog novčanog potraživanja kao i u prijedlogu, ističući da je po pruženoj odvjetničkoj usluzi tuženiku u različitim sudskim i izvansudskim postupcima izdao račun broj 21-OUAB-01 od 28. lipnja 2021. s dospijećem 7. srpnja 2021. u iznosu od 102.720,87 kn, koji iznos tuženik nije podmirio unatoč mu pruženoj usluzi, a zbog čega je bio prisiljen pokrenuti zakonom predviđeni postupak radi naplate takve tražbine.

2. Tuženik je ustrajao kod navoda prigovora u kojem je istaknuo da je u vremenskom razdoblju od 2016. do 2020. podmirio sve pružene usluge tužitelja i to na njegov zahtjev "na ruke" bez računa ili potvrde po realizaciji svakog pojedinog pravnoga posla. Naglasio je da je prema svojoj evidenciji uplatio na ruke tužitelju u drugom ili trećem mjesecu 2016. 1.000,00 EUR i 5.000,00 kn, u sedmom mjesecu 2016. 4.500,00 kn, 22. kolovoza 2016. 970,00 kn, 19. svibnja 2017. 1.000,00 kn, 13. studenog 2017. 1.000,00 kn., 1. veljače 2018. 800,00 EUR, 31. siječnja 2018. 2.200,00 kn, 5. ožujka 2018. 1.600,00 kn, 9. travnja 2018. 2.500,00 kn, u listopadu 2019. 5.000,00 kn i u veljači 2020. 3.000,00 kn. time je uplatio tužitelju preko 40.000,00 kn. Tužitelj je po završetku svih poslova u svibnju 2021. zatražio daljnju isplatu u visini od 10.625,00 kn kako bi cjelokupno potraživanje njega kao odvjetnika bilo podmireno i to pod uvjetom da isplata uslijedi odmah, a ukoliko to ne bude realizirano upozorio je da će izdati račun i pokrenuti ovršni postupak. Osporio je u cijelosti obračun poslova kako ih je tužitelj specificirao u svom računu, smatrajući da su protivni odvjetničkoj Tarifi i rokovima za naplatu usluge.

3. Tijekom parničnog postupka ustrajući kod osporavanja tražbine tužitelja u svom pismenom očitovanju u podnesku od 3. svibnja 2022. naveo je da je zaprimio svih sedam predmeta u kojima ga je cca šest godina zastupao tužitelj. Apostrofirao je da su postupci u nekim navedenim predmetima zaključeni povlačenjem tužbe ili na drugi način te je cijenio da nije životno da mu svo to vremensko razdoblje kao klijent nije plaćao pružene odvjetničke usluge, pri tome cijeneći realne materijalne mjesečne troškove odvjetničkog ureda koje valja podmiriti.

4. Istakao je da je izvršio obračun svih troškova nagrade po hrvatskoj odvjetničko tarifi u svim navedenim predmetima te da e u tom postupku utvrđeno da je ukupna nagrada iznosila cca 46.943,75 kn. Cijeneći navedeno smatrao je da eventualno još može postojati njegova obveza na podmirenje iznosa iznad cca 40.000,00 kn koje je do tada uplatio tužitelju pa do ukupno utvrđene nagrade, odnosno iznos od 6.943,75 kn ili kako je to tužitelj potraživao 10.000,00 kn.

5. U daljnjem tijeku parničnog postupka do zaključenja glavne rasprave u istome tuženik se glede predmetnog potraživanja očitovao i na ročištu održanom 5. rujna 2022. (list spisa 300) u kojima je nakon primitka dokumentacije uz podnesak tuženika naveo da ne osporava da bi bile poduzete radnje za zastupanje, ali da je dugovanje s te osnove podmirio u većem dijelu plaćanjem u gotovini.

6. Istaknute navode opširnog očitovanja tuženika, tužitelj je u cijelosti osporio, cijeneći ih neživotnim i nelogičnim i dijelom usmjerenim na odugovlačenje postupka. Otklonio je kao neistinite navode tuženika da bi u različitim vremenskim razdobljima izvršio neplaćanje određenih novčanih iznosa "na ruke" čime da je u pretežitom dijelu podmirio utuženu tražbinu i to u visini od cca 40.00,00 kn. Također, osporio je da bi po okončanju poslovnog odnosa zatražio od tuženika isplatu od 10.000,00 kn, jer da će u protivnom izdati račun i pokrenuti ovršni postupak. Suprotno tome istaknuo je da mu tuženik uopće nije podmirio pružene odvjetničke usluge u sudskim postupcima i izvansudskim postupcima u kojima ga je zastupao, a da je račun izdao skladno pozitivnim propisima po pruženoj odvjetničkoj usluzi stranci. Kako ista nije podmirila tražbinu, pokrenuo je zakonom predviđeni sudski postupak radi ostvarivanja svojih prava.

7. U odnosu na navode tuženika da bi Hrvatska odvjetnička komora na njegov zahtjev izvršila obračun svih troškova pružene odvjetničke usluge te da bi nagrada iznosila cca 46.943,75 kn, istakao je da osim navođenja takvoga slijeda tuženik nije dostavio dokaz iz kojeg bi uopće bilo razvidno da se sa takvim zahtjevom obratio nadležnom tijelu, kao i da je povodom zahtjeva proveden određeni postupak i utvrđena visina same tražbine.

8. Nakon provedenog postupka i zaključene glavne rasprave sud je presudom od 3. veljače 2023. u cijelosti usvojio postavljeni tužbeni zahtjev i obvezao tuženika na naknadu prouzročenih troškova postupka tužitelju.

9. Povodom žalbe tuženika na prvostupanjsku odluku, Županijski sud u Zadru rješenjem pod poslovnim brojem Gž-265/2023 od 9. siječnja 2024. ukinuo je u cijelosti presudu suda prvoga stupnja i vratio predmet na ponovno suđenje.

10. U obrazloženju svoje odluke sud je glede provedenog dokaznog postupka i u istome utvrđenog činjeničnoga stanja iznio svoju ocjenu te naveo (stavak 11. presude) da je pravilno izvršena od strane prvostupanjskog suda analiza provedenih personalnih dokaza i ocjena samih iskaza kako stranaka tako i svjedoka LJ koju isti prihvaća. Žalbeni sud je istaknuo da je pravilno ocijenjeno nelogičnim isticanje tuženika da bi tužitelj po okončanim sudskim postupcima od njega zatražio isplatu iznosa od 10.640,00 kn radi podmirenja ukupnih troškova, kao i da nije tuženik dokazao da bi u ranijem vremenskom periodu u više navrata tužitelju na ruke isplatio različite novčane iznose ukupnog zbroja od cca 40.000,00 kn i time pretežito podmirio tražbinu tužitelja. Također, istakao je ispravnim zaključak suda prvoga stupnja kako tuženik nije podmirio troškove koje je tužitelj imao na ime njegovog zastupanja u različitim sudskim postupcima temeljem zaključene punomoći, čak niti djelomično, zbog čega je u obvezi isplatiti tužitelju kao pružatelju usluge troškove sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

11. U odnosu na visinu postavljenog zahtjeva ukazao je da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te da nije moguće paušalno odrediti troškove tužitelju.

12. Stoga je dao uputu da u daljnjem tijeku postupka sud pribavi sve predmete na koje se tužitelj poziva u specifikaciji svojih troškova, a u kojima je zastupao tuženika, izvrši provjeru svih poduzetih radnji u tim postupcima, kao i visinu troškova, nakon čega će biti moguće utvrditi ukupne troškove tužitelja i u skladu s time će biti moguće donijeti novu odluku o postavljenom zahtjevu stranke.

13. U daljnjem tijeku parničnog postupka tužitelj je ustrajao kod činjeničnog i pravnog obrazlaganja svoje tražbine. tuženik je ustrajao kod svih iznijetih navoda, osporavajući postavljeni zahtjev tužitelja kao i u prethodnom tijeku postupka.

14. Radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz uvidom u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i račun broj 21-OUAB-01, čitanjem prigovora tuženika kao ovršenika danog tijekom ovršnog postupka. Proveo je dokaz saslušanjem stranaka, kao i saslušanjem svjedoka ŽJ. Proveo je dokaz uvidom u spise Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-535/2017, P Ob-403/21 (ranije P Ob- 534/2017), P-1212/21 (ranije P-2876/2017). Proveo je dokaz uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Psp-61/2016 te uvidom u predmet pod poslovnim brojem O-7472/2022 (ranije O-1353/16) u kojem predmetu se nalazi i javnobilježnički predmet o vođenom ostavinskom postupku od strane javnoga bilježnika Marijana Jurića iz Zagreba. proveo je dokaz uvidom u spis ODO Rijeka poslovni broj K-DO-79/16 i Ir-DO-94/16. Također, proveden je dokaz uvidom u opsežnu dokumentaciju koja prileži spisu.

15. Iako stranke u ponovljenom postupku nisu isticale prijedlog uvida u ranije navedene sudske predmete, odnosno predmet javnog bilježnika, sud je neovisno o procesnoj konstrukciji parničnog postupka u kojem sud utvrđuje stranačku istinu, a ne materijalnu istinu, proveo dokaz uvidom u navedene predmete, s obzirom da je takva uputa dana od strane žalbenoga suda, a koju je sud u ponovljenom postupku bio dužan cijeniti i postupiti u skladu s istim. Naime, uputa žalbenog suda ukazuje na potrebu vršenja uvida u navedene predmet radi utvrđivanja cjelokupnog činjeničnog stanja koje se reflektira na visinu postavljenog zahtjeva.

16. Sud tijekom postupka nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika i proveo dokaz vještačenjem, a razlozi takve odluke suda biti će obrazloženi u daljnjem tijeku ovosudnog obrazloženja, nakon navođenja utvrđenog činjeničnoga stanja.

17. Također, sud nije cijenio, iako se ne može smatrati dokaznim prijedlogom, prijedlog tuženika iznijet na održanom ročištu za glavnu raspravu 13. svibnja 2025. o potrebi "da sud napravi obračun tarife nakon izvršenih uvida u sve predmete koje je pribavio i dostavi takav obračun strankama kako bi mogle provjeriti da li je tužitelj ispostavio pravilno račun, čime bi im se omogućilo da se očituju na obračun suda". Razlozi takvog stava suda, biti će naknadno u obrazloženju navedeni.

18. Ocjenom svih dokaza kako svakog pojedinačno tako i svih ukupno, sud je ocijenio postavljen zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

19. Kao što je ranije navedeno, prilikom iznošenja očitovanja, tuženik nije osporavao poduzete radnje od strane tužitelja u sklopu njegovog zastupanja tijekom trajanja njihovog poslovnog odnosa, kao niti sam poslovni odnos koji je egzistirao određeno vremensko razdoblje, već je isključivo osporavao visinu postavljenoga zahtjeva, ističući da je pretežiti dio potraživanja podmirio tužitelju u gotovini. Kao što je ranije navedeno u ovosudnom obrazloženju, tuženik se izjasnio na održanom pripremnom ročištu 5. rujna 2022. da nije sporno da bi bile poduzete od strane tužitelja radnje za zastupanje, ali da je dugovanje s te osnove u većem dijelu podmireno plaćanjem u gotovini.

20. Isticanje tužitelja da je time učinjen nesporan osnov postavljenoga zahtjeva, ovaj sud nije cijenio, već je skladno danoj uputi žalbenog suda izvršio provjeru svih poduzetih radnji od strane tužitelja u navedenim postupcima, kao i visinu samih troškova navedenih u specifikaciji.

21. Iako je žalbeni sud glede analize provedenih dokaza u ranijem postupku kao i glede zauzimanja pravnoga stava o obvezi tuženika spram tužitelja s osnove pružene usluge iznio svoj stav i naveo pravilnost postupanja i ocjene suda, sud je cijeneći da je predmetna prvostupanjska odluka u cijelosti ukinuta ocjenjivao provedene dokaze i iznosio svoj pravni stav o osnovanosti osnova zahtjeva tužitelja, a ne samo o visini istoga.

22. Između stranaka nije sporan poslovni odnos koji je egzistirao na temelju izdane punomoći, a temeljem koje je tužitelj kao odvjetnik zastupao tuženika u ostavinskom postupku koji se vodio pred javnim bilježnikom Marijanom Jurićem iz Zagreba pod poslovnim brojem O-1353/2016, a koji je nakon prekinutog postupka nastavljen pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu. Nije sporno da je tužitelj branio tuženika u postupku pred Općinskim državnim odvjetništvom u Rijeci u predmetima pod poslovnim brojem K-DO-79/16 te Ir-DO-94/2016. Nije sporno da je poslovna suradnja između stranaka nastavljena u vidu zastupanja tuženika od strane tužitelja u sudskim postupcima koji su vođeni kako pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (Psp-61/2016) tako i pred Općinskim sudom u Rijeci (P Ob-535/2017, P Ob- 534/17, P-2876/2017). Nije sporno da su svi predmeti građanskog porijekla okončani zaključenjem sudske nagodbe u predmetu pod poslovnim brojem P Ob-535/2017 koja je zaključena 21. lipnja 2021.

23. Također, nije sporno da je tužitelj izdao račun broj 21-OUAB-01 na iznos od 102.720,87 kn, a koji iznos se odnosi na ukupne troškove zastupanja tužitelja kao punomoćnika tuženika u ranije navedenim sudskim sporovima, odnosno izvansudskim postupcima.

24. Sporno je pitanje je li tuženik podmirio u cijelosti, odnosno djelomično predmetno potraživanje.

25. Glede spornih elemenata, kao i u svezi ukupnog poslovnog odnosa između stranaka, stranke su iskazivale u danim stranačkim iskazima.

26. U svom stranačkom iskazu tužitelj je istaknuo da je poslovni odnos između stranaka okončan usmenim opozivom od strane tuženika koji je dan 23. lipnja 2021., nakon čega je isti i izdao sporni račun kojeg je tuženik nepobitno primio, kao i naknadnu pismenu opomenu. Izričit je bio u kazivanju da po primitku računa, kao i pismene opomene nije uslijedila reakcija tuženika, posebno ne u dijelu isticanja djelomičnog podmirenja tražbine u ranijem vremenskom tijeku.

27. S obzirom da tuženik nije postupio na očekivani način i podmirio svoju obvezu prema izdanom računu, istakao je da je pokrenuo ovršni postupak tijekom 2021., a u kojem je javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi. Po dostavljenoj odluci javnoga bilježnika kontaktirao ga je tuženik s upitom je li moguće da se dogovore, na što ga je izvijestio da je moguć razgovor o obročnom načinu podmirenja dugovanja. Nakon takvog izjašnjavanja istakao je da je tuženik postao pasivan.

28. Uslijedio je njegov prigovor dan na odluku javnoga bilježnika i potom nastavak sudskoga postupka.

29. Glede poslovnog odnosa između stranaka, istakao je da je njihova poslovna suradnja započela 2016. kada je pokrenut ostavinski postupak pred javnim bilježnikom u Zagrebu nakon smrti ostavitelja, da bi se potom nastavila kroz pokrenuti postupak radi smetanja posjeda nekretnine obuhvaćene ostavinskim postupkom te potom kroz kazneni postupak koji je pokrenut protiv tuženika u kojem je isti bio njegov branitelj. Zbog istaknutih prigovora, ostavinski postupak je prekinut te su uslijedili parnični postupci usmjereni na utvrđenje valjanosti oporuke, utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice i posljedično utvrđenja izvanbračne stečevine.

30. Izričit je bio u kazivanju da je tuženika u svim opisanim postupcima zastupao putem opće punomoći te da stranke nikada za vrijeme trajanja poslovnog odnosa nisu zaključile ugovor o zastupanju.

31. Glede pokrenutih parničnih postupaka nakon prekida ostavinskog postupka pred javnim bilježnikom, tužitelj je istaknuo da je tuženik bio upoznat sa dosta lošim položajem u navedenim postupcima s obzirom na očekivani ishod te je de facto zaključenom sudskom nagodbom ostvareno najviše što je tuženik mogao i očekivati u takvoj pravnoj situaciji.

32. Za vrijeme trajanja njihovog poslovnog odnosa, tužitelj je naveo da mu tuženik nikada nije ništa plaćao vezano za poduzete radnje zastupanja.

33. Isti je podmirio sudske pristojbe u postupcima i predujam za provođenje vještačenja.

34. O troškovima tuženika se nije razgovaralo između stranaka, već je po realiziranoj sudskoj nagodbi i isplati, postignut dogovor da tužitelj dođe kod tuženika kući sa specifikacijom nastalih troškova tijekom zastupanja. Sjećao se da je dogovor realiziran te da tuženik nije imao nikakvih prigovora glede specifikacije troškova zastupanja koja mu je predočena. Nažalost, u daljnjem vremenskom tijeku otklonio je svoju obvezu zbog čega je i pokretan zakonom predviđeni postupak.

35. Izričit je bio u kazivanju da mu tuženik nikada nije predao određeni novčani iznos u gotovini ili na bilo koji drugi način, čime bi izvršio barem djelomično podmirenje troškova zastupanja.

36. Pojasnio je da u svom dugogodišnjem radu nije u svojim poslovnim odnosima sa klijentima razvio praksu primanja gotovine, iako je to prema pozitivnim propisima bilo moguće činiti na način da se izda predračun. Posebna je situacija ukoliko bi sa klijentom zaključio ugovor o zastupanju. Izričit je bio u kazivanju da nije nikada niti sa jednom svojom strankom poslovao na način da bi zaprimio gotovinu bez izdavanja potvrde o tome, odnosno predračuna.

37. Pojasnio je da nije pozvan prema odredbama Tarife naplaćivati svaku pojedinu poduzetu radnju, već isključivo po završetku samoga postupanja, kada se izdaje i račun, što je i učinio po okončanju suradnje između stranaka. S obzirom na dugogodišnji rad u odvjetništvu i ostvarene godišnje prihode istakao je da nema potrebe da mu se tijekom zastupanja podmiruju do tada izvršene radnje zastupanja.

38. Istakao je da je sa tuženikom često komunicirao vezano za zastupanje u postupcima, da su održavali konzultacije te da je takvim susretima samo nekoliko puta bi prisutan sin tuženika, svjedok ŽJ. Pri tome se nikada nije razgovaralo o troškovima zastupanja. Negirao je da bi ikada bio vođen razgovor između stranaka u kojem bi isticao potrebu da mu tuženik isplati iznos od 10.600,00 kn čime bi u potpunosti njegovo potraživanje s osnove zastupanja bilo namireno.

39. U svom stranačkom iskazu, tuženik je istaknuo da je odmah na početku suradnje stranaka potpisao punomoć tužitelju i predao mu novčani iznos u visini od 1.000,00 eura na ruke bez da je za to dobio ili zatražio izdavanje pismene potvrde. Sjećao se da je u daljnjih pet do šest navrata tužitelj tražio da mu preda različite novčane iznose, što je isti i činio, a što sveukupno doseže iznos od cca 40.000,00 kn.

40. Niti za takve predaje novčanih iznosa nije primio, niti tražio pismene potvrde.

41. Prilikom zaključenja sudske nagodbe, kojom je de facto riješio sve svoje pravne probleme zbog kojih je i pokretao različite sudske postupke, a temeljem koje je ostvario novčani iznos od 30.000,00 eura, istakao je da stranke u postupku nisu dogovorile pitanje daljnjeg podmirenja troškova tužitelja.

42. Slijedeći dan, tužitelj je nenajavljeno došao kod njega i tražio da mu isplati daljnji iznos od 10.640,00 kn, što mu je bilo neobično i nelogično, s obzirom na do tada kontinuirano plaćanje troškova zastupanja, o čemu je ranije kazivao. Po događaju, naveo je da je osobno kontaktirao tužitelja predloživši mu da se nagode te da mu isplati 20 % iznosa kojeg je dobio po nagodbi. Do takvog slijeda nije došlo, s obzirom da je tužitelj stalno isticao neke izgovore.

43. Izričito upitan, kako to da nikada nije zatražio potvrdu od tužitelja o predaji različitih novčanih iznosa te da je takav slijed neživotan i nelogičan, tužitelj je istaknuo da se vodio moralnošću i poštenjem, ali i činjenicom da je njegov sin u svojoj evidenciji točno vodio izvršene isplate tužitelju. Pojasnio je da je radio kao građevinski poslovođa te da je vičan različitoj dokumentaciji i ispravama koje takav vid zaposlenja prati.

44. U svom iskazu, svjedok ŽJ sin tužitelja, istakao je kao i stranke tijek zastupanja tuženika od strane tužitelja kroz različite postupke pred sudovima i drugim tijelima.

45. Cijenio je da je u šezdeset do sedamdeset posto njihove komunikacije bio prisutan te da mu je dobro poznato da je tuženik od 2016. kad je započeo poslovni odnos između stranaka, pa do okončanja tog odnosa, u više navrata isplaćivao tužitelju različite novčane iznose i to u visini od 1.000,00 eura, 5.000,00 kn i sl. Novac je davan u gotovini na ruke tužitelju i to ponekad u njegovoj prisutnosti, a ponekad i odsutnosti. O tome mu je tuženik detaljno kazivao te je isti vodio pisanu evidenciju. Cijenio je da je tuženik sveukupno predao tužitelju na ruke novčani iznos u visini od 41.000,00 kn.

46. Smatrao je da je motivacija takvog postupanja tuženika bila da prilikom isplate ne mora podmirivati iznos PDV-a, a što je uobičajeno činiti u društvu. Istakao je da različiti pružatelji usluge za poduzeto ne izdaju račune te se njihov rad plaća "na crno".

47. Sjećao se da je u njegovom prisustvu po zaključenju sudske nagodbe tužitelj zatražio od tuženika da mu isplati još iznos od 10.625,00 kn. Nakon toga ga tuženik nije izvijestio o namjeni da isplati tužitelju 20 % ostvarenih novčanih sredstava po zaključenoj nagodbi. Nakon što je tužitelj pokrenuo ovršni postupak, imao je saznanja da se tuženik želio svega toga riješiti jer ga je to opterećivalo, bio je voljan platiti iznos od 15.000,00 kn, pa čak i 20.000,00 kn.

48. skaz saslušanog svjedoka ŽJ, sud je cijenio objektivnim i istinitim u kronologiji događanja glede zastupanja tuženika od strane tužitelja. To stoga jer je takvo kazivanje sukladno kazivanju samih stranaka koje su o tome istovjetno kazivale.

49. Isticanje svjedoka da bi u 60 % do 70 % kontakata između stranaka isti tome bio prisutan, ovaj sud nije cijenio istinitim. Takov kazivanje nije u skladu ne samo sa kazivanjem tužitelja, već niti sa kazivanjem tuženika, što bi bilo životno i logično s obzirom da je svjedok njegov bliski srodnik, odnosno sin.

50. Isticanje svjedoka da je tuženik tijekom trajanja poslovnog odnosa između stranaka u razdoblju od 2016. pa do 2021. u više navrata isplaćivao tužitelju različite novčane iznose u valuti i u kunama na ruke bez izdavanja određene potvrde, ovaj sud nije cijenio istinitim i objektivnim.

51. Razlozi takve ocjene biti će navedeni naknadno u ovosudnom obrazloženju.

52. Stranački iskaz tužitelja, ovaj sud je u cijelosti ocijenio istinitim, životnim i logičkim. Valja posebno cijeniti da je kazivanje potkrijepljeno relevantnom dokumentacijom, a u krucijalnim dijelovima i neposrednim isticanjem protustranke.

53. Stranački iskaz tuženika, sud je djelomično ocijenio istinitim, životnim i objektivnim i to u dijelu koji je sukladan kazivanju tužitelja. Dio kazivanja stranke u kojem je isticao povremenu isplatu različitih novčanih iznosa tužitelju za vrijeme trajanja njihovog poslovnog odnosa i to na ruke, ovaj sud nije cijenio istinitim i objektivnim.

54. Tuženik je kao i svjedok ŽJ isticao u iskazu predaju različitih novčanih iznosa na ruke tužitelju i to u dužem vremenskom razdoblju. O tome ne postoji niti jedan pismeni dokaz, posebno ne u vidu potvrda.

55. Sudu se čini neživotnim i nelogičnim da bi osoba prosječne životne dobi, posebno suportirana od strane sina kao osobe mlađe životne dobi, u kontinuitetu isplaćivala trećoj osobi određene novčane iznose, a da za to ne bi zatražila potvrdu iz koje bi proizlazila izvršena predaja novčanih iznosa.

56. Sud ne prihvaća istinitim takav kontinuitet u ponašanju kako to ističe tuženik.

57. Naime, neživotno je i nelogično da bi osoba sveukupno predala cca 40.000,00 kn, odnosno cca 41.000,00 kn kako ističe svjedok ŽJ, a da pri tome nikada ne bi zatražila dokaz o izvršenoj predaji novčanog iznosa. Valja cijeniti da se radilo o prosječnoj osobi koja je obavljala složene poslove za vrijeme rada, pri čemu je bila vična dokumentaciji i različitim ispravama pa je logički bilo za očekivati da će zahtijevati izdavanje određenih potvrda kao dokaza predaje novca.

58. Činjenica na koju je ukazivao svjedok, da određeni obrtnici rade "na crno", kako bi se izbjeglo plaćanje PDV-a, ovaj sud može cijeniti. Međutim, takav slijed ne može predstavljati indiciju da bi i tuženik u konkretnom slučaju izvršio isplatu zatraženih novčanih iznosa na opisani način. Naime, eventualnu potvrdu ili bilo kakav pisani trag predaje novca, po ovome sudu je životno i logično da bi osoba koja vrši predaju novca zatražila u bilo kojem poslovnom odnosu, shvaćajući da je izvjesno da će primatelj svih tih iznosa jednoga dana ispostaviti određeni račun. Čak kada se i ne bi smatralo da će primatelj novčanih iznosa ispostaviti račun, logički je i životno, da bi davatelj takvih novčanih iznosa radi svoje sigurnosti zatražio bilo kakav pismeni trag o tako izvršenoj predaji.

59. Isticanje tuženika da bi nakon okončanja poslovne suradnje između stranaka, a što je uslijedilo po zaključenju sudske nagodbe, tužitelj zatražio isključivo isplatu iznosa od 10.625,00 kn, ovaj sud nije cijenio osnovanim.

60. Tuženik je u svom iskazu isticao da je pokušao dogovoriti sa tužiteljem da mu isplati 20 % dobivenoga iznosa po sudskoj nagodbi, čime bi se riješilo pitanje troškova zastupanja od strane tužitelja. Naime, tuženik je isticao tijekom postupka da je po nagodbi ostvario novčana sredstva u visini od 30.000,00 eura. 20 % tako dobivenog iznosa dosiže visinu od 6.000,0 eura, što prelazi ranije navedeni iznos od 10.625,00 kn.

61. Nelogično je isticanje tuženika da bi tužitelj zatražio isključivo isplatu iznosa od 10.625,00 kn, što da bi predstavljalo eventualno potraživanje tužitelja u sporu koje doista nije podmireno od strane tuženika. Naime, kada bi takav zahtjev tužitelja bio upućen tuženiku, onda je nelogično i neživotno da bi tuženik povrh tog iznosa predložio da mu isplati i daljnji novčani iznos do ranije navedene protuvrijednosti od 6.000,00 eura (20 % ostvarenog sudskom nagodbom).

62. U odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika propisan je način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu za radnje obavljene po punomoći temeljem odredaba Zakona o odvjetništvu. Troškovi zastupanja su odvjetničke usluge uvećane za porez na dodanu vrijednost, kao i izdaci potrebni za izvršenje posla, kako je to navedeno u stavku 2. GLAVE PRVE Tarife. Troškove zastupanja, kako propisuje Zakon o odvjetništvu, ali i ranije citirana Tarifa, dužan je platiti naručitelj usluge (stranka), kako to proizlazi iz Glave I citirane Tarife i odredaba zakona.

63. Upravo je tuženik kao stranka na temelju izdane punomoći tužitelju, što ne spori, omogućio tužitelju da ga za vrijeme trajanja sudskih i izvansudskih postupka zastupa, odnosno brani, slijedom čega je na temelju ranijeg zakonskog okvira i Tarife pozvan podmiriti nastale troškove zastupanja. U tom smjeru je i iznijet pravni stav žalbenog suda.

64. U konkretnom slučaju nije sporno da stranke nisu zaključile specifični pravni posao u vidu ugovora o zastupanju kojeg predviđa Zakon o odvjetništvu i regulira citirana Tarifa. Stoga je tužitelj ispravno postupio izdavši račun broj 21-OUAB- 01 po opozivu punomoći i prestanku suradnje između stranaka.

65. Tuženik nije podmirio iznos predmetnog računa, a tijekom postupka nije dokazao niti djelomično podmirenje iznosa navedenoga računa. Sud nije cijenio da bi tuženik dokazao, kao što je isticao tijekom postupka, da bi tako nastalo potraživanje tužitelja djelomično podmirio plaćanjem određenih novčanih iznosa u gotovini na ruke tužitelju kroz duži vremenski period. O tome tuženik nije pružio niti jedan dokaz.

66. Sud je cijeneći uputu žalbenoga suda glede utvrđivanja i upotpunjavanja činjeničnog stanja relevantnog ponajprije za visinu postavljenog zahtjeva, a potom i za osnovanost, izvršio uvid u sudske predmete Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Općinskog suda u Rijeci, državnoodvjetnički predmet ODO Rijeka te javnobilježnički predmet javnog bilježnika Marijana Jurića iz Zagreba, sve kako bi skladno uputi žalbenog suda izvršio provjeru svih poduzetih radnji u tim postupcima s obzirom na specifikaciju u računu tužitelja, kao i visinu troškova.

67. Postupak pred javnim bilježnikom Marijanom Jurićem iz Zagreba (koji prileži ostavinskom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7472/2022)

Uvidom u predmet utvrđeno je da je pred javnim bilježnikom Marijanom Jurićem iz Zagreba vođen ostavinski postupak iza pokojne BJ u kojem je sudjelovao tuženik zastupan po tužitelju kao punomoćniku na temelju predane punomoći u spis.

Uvidom u predmet utvrđena je odvjetnička aktivnost tužitelja u vidu:

- dostavljeni podnesak preporučenom pošiljkom od 29. veljače 2016., 13. travnja 2016.

- zastupanje na održanom ročištu 15. srpnja 2016.

68. Prema tbr. 16. Tarife za sastavljanje podneska u ostavinskim predmetima, kao i za raspravljanje ostavine, propisano je 50 % nagrade iz tbr. 7 točka 1., ali ne manje od 50 bodova, dok je prema tbr. 9/1 Tarife propisano da odvjetniku za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi pripada nagrada iz tbr. 7. Cijeneći ranije navedeni pravni okvir, tužitelj je u specifikaciji računa zatražio isplatu iznosa od 500,00 kn za sastavljane podnesaka, odnosno iznos od 3.750,00 kn za zastupanje na ročištu (cijeneći VPS).

.69. Prema odredbama Tarife isti je bio pozvan zatražiti unutar troškova zastupanja i izdatke potrebne za izvršenje posla, što se u konkretnom slučaju odnosi na izdatak preporučene pošiljke (za dva podneska) s pojedinačnim iznosom u visini od 11,10 kn, za što u javnobilježničkom spisu prileži dokaz o podmirenju takvoga troška.

70. Javnobilježnički postupak vođen je pred javnim bilježnikom u Zagrebu te je tužitelj radi pristupa na ročišta 17. ožujka 2016. i 15. srpnja 2016. izvjesno imao troškove prijevoza koje uključuju i cestarinu te je nastao i trošak izbivanja iz pisarnice.

71. U Tbr. 45 i 46 Tarife propisano je da za obavljanje poslova izvan sjedišta odvjetničke pisarnice odvjetniku pripada na ime putnih troškova naknada za prijevoz te stvarni troškovi koje je imao prilikom izbivanja iz odvjetničke pisarnice. Regulacija visine takvog troška, određena je Tbr. 46. Tarife. Glede izbivanja odvjetnika iz pisarnice valja istaći da je pravo na naknadu tako nastalog troška propisano Tbr. 35 Tarife prema kojoj istome pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do sedam sati dnevno.

72. Tužitelj je u specifikaciji računa zatražio naknadu za prijevoz i podmirenje cestarine u iznosu od 530,00 kn, cijeneći udaljenost Rijeka – Zagreb (2 x 195 km) x 2, odnosno 2 x 70 kn cestarine. Cijeneći šest sati izbivanja iz pisarnice po 250,00 kn isti je zatražio isplatu u visini od 1.500,00 kn, koje iznose ovaj sud smatra da su zakonito zatraženi.

73. Glede zatraženog troška sastava podneska od 21. lipnja 2021. koji je dostavljen preporučenom pošiljkom, kao i glede troška takve poštanske usluge u ukupnom iznosu od 512,30 kn, valja istaći da je tužitelj takvu naknadu troška neosnovano u svojoj specifikaciji računa iznio vezano za navedeni javnobilježnički postupak, a to iz razloga jer je podnesak od 21. lipnja 2021. dostavljen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, s obzirom na naknadno nastavljeni postupak pred sudom. Stoga je isti neosnovano u specifikaciji svojih troškova zatražio naknadu tako nastalog troška prilikom zastupanja u postupku pred javnim bilježnikom. Podredno se ističe da je takav segment naknade troška istaknut u specifikaciji računa opetovano i to u odnosu na poduzete odvjetničke usluge u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u ostavinskom predmetu pod poslovnim brojem O-1353/16.

74. Postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj O-7472/2022 (ranije oznake O-1353/16)

Uvidom u predmet utvrđeno je da je pred navedenim sudom nastavljen ostavinski postupak iza pokojne BJ, u kojem postupku je tuženik isticao svoju aktivnost putem tužitelja kao svog punomoćnika.

Uvidom u predmet utvrđena je odvjetnička aktivnost tužitelja u vidu:

- dostavljeni podnesci preporučenim pošiljkama od 19. svibnja 2016. , 19. lipnja 2016., 3. veljače 2017., 16. studenog 2017. i 21. lipnja 2021.

75. Prema Tbr. 16. Tarife za sastavljanje podneska u ostavinskim predmetima kao i za raspravljanje ostavine propisano je 50 % nagrade iz Tbr. 7 točka 1., ali ne manje od 50 bodova, dok je prema Tbr. 9/1 Tarife propisano da odvjetniku za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi pripada nagrada iz Tbr. 7.

76. Cijeneći ranije navedeni pravni okvir tužitelj je u specifikaciji računa zatražio isplatu iznosa od 500,00 kn za sastavljanje podnesaka. Radi se o podnescima kojima je stranka (tuženik) argumentirala svoju pravnu poziciju u ostavinskom postupku.

77. Uvidom u spis, utvrđeno je postojanje dokaza o dostavi pismena preporučenom pošiljkom, za što su nastali troškovi poštanske usluge i to za podnesak od 29. veljače 2016. u visini od 11,10 kn, za podnesak od 19. svibnja 2016. u iznosu od 1,10 kn, za podnesak od 19. lipnja 2016. iznos od 11,10 kn, za podnesak od 3. veljače 2017. iznos od 4,60 kn i za podnesak od 16. studenog 2017. iznos u visini od 16,80 kn.

78. Tužitelj je u specifikaciji troškova u računu za navedeni ostavinski predmet skladno Tbr 44 Tarife, zatražio isplatu navedenih troškova koji se odnose u dokazanoj visini od 11,10 kn, za podneske od 29. veljače 2016., 19. lipnja 2016., dok je zatražio istovjetnu isplatu takvoga troška i za preostale podneske, što kod podnesaka od 19. svibnja 2016. i 3. veljače 2017. prelazi iznos plaćene preporuke prema pruženom dokazu. U odnosu na isti trošak koji se odnosi na podnesak od 17. studenog 2017. tužitelj je u specifikaciji troškova zatražio manju naknadu od nastanka stvarnog troška (16,80 kn) u iznosu od 11,10 kn.

79. U predmetnoj specifikaciji računa tužitelj je zatražio naknadu radi sudjelovanja na konferenciji 25. veljače 2016. u trajanju od jednog sata te trošak za pribavu isprava za stranku 26. veljače 2016. sve prema Tbr 31 i 32 Tarife.

80. Uvidom u spis nije utvrđen takav sadržaj, niti je uopće moguće razlučiti o kojim ispravama bi se radilo, čiju pribavu je tužitelj zatražio.

81. U specifikaciji troškova tužitelj je zatražio i naknadu za podnesak od 29. veljače 2016. te trošak preporuke u iznosu od 511,10 kn. Istovjetni trošak zatražen je i u specifikaciji poduzetih radnji u postupku pred javnim bilježnikom. Uvidom u ostavinski predmet utvrđeno je da je predmetni podnesak dostavljen preporukom adresiran na javnog bilježnika koji je prvotno vodio ostavinski postupak. Stoga taj dio troška nije mogao nastati u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.

82. Postupak pred Općinskim državnim odvjetništvom u Rijeci u predmetu K-DO-79/16, Ir-DO-94/2016

Uvidom u predmet utvrđeno je da je povodom kaznene prijave vođen postupak protiv tuženika pred nadležnim Općinskim državnim odvjetništvom.

Uvidom u predmet utvrđena je odvjetnička aktivnost tužitelja kao branitelja tuženika u vidu:

- dostava podneska od 29. veljače 2016.

- zastupanje i obrana 14. ožujka 2016.

83. Tužitelj je u specifikaciji računa zatražio naknadu troška skladno Tbr. 1.5., 3.1. i 4.4. Tarife. Glede visine troška za sastav podneska zatražio je iznos od 250,00 kn, a za zastupanje i obranu iznos od 500,00 kn koji je u skladu sa ranijim odredbama Tarife.

84. U specifikaciji zatražena je naknada troška nastala sudjelovanjem na konferenciji 8. ožujka 2016. (jedan sat) prema Tbr. 31 Tarife, kao i naknada troška poštanske usluge za dostavljeni podnesak od 29. veljače 2016. u visini od 11, u ukupnoj visini od 511,10 kn.

85. Iz sadržaja državnoodvjetničkog spisa nije moguće utvrditi održavanje konferencije, niti je utvrđeno da bi navedeni podnesak bio dostavljen preporukom.

86. Postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj Psp-61/16

Uvidom u predmet utvrđeno je da je tuženik kao tužitelj pokrenuo postupak radi smetanja posjeda u kojem ga je zastupao tužitelj. Nakon podnošenja tužbe i danog odgovora na tužbu, proveden je prethodni postupak te je održana glavna rasprava 5. ožujka 2018. na kojoj se tužitelj izjasnio da povlači tužbu u odnosu na tuženika. Na predmetnom pripremnom ročištu, kao i ročištu za glavnu raspravu nazočio je punomoćnik tuženika, ovdje tužitelj.

87. U specifikaciji računa tužitelj je zatražio isplatu jednokratne naknade u iznosu od 2.000,00 kn skladno Tarifi, zatražio je naknadu troška poštanskih usluga u vidu preporuke od 11. travnja 2016., 3. veljače 2017. i 7. studenog 2017. i to u pojedinačnim iznosima od 11,10 kn, kao i naknadu za prijevoz uporabom vlastitog automobila 21. listopada 2016. te 5. ožujka 2018. u iznosu od 530,00 kn pojedinačno, odnosno naknadu radi izbivanja iz pisarnica 21. listopada 2016. i 5. ožujka 2018. u pojedinačnom iznosu od 1.500,00 kn. Prilikom isticanja zatražene naknade navedena je udaljenost od 2 x 195 km x 2,00 kn + 2 x 70,00 kn cestarine za svaki pojedini dolazak u listopadu 2016., odnosno ožujku 2018. Za svako izbivanje cijenio je šest sati prema Tbr. i realnoj udaljenosti.

88. U odnosu na visinu zatražene naknade troška poštanskih usluga ističe se da spisu prileži dokaz o zatraženoj visini naknade za svaki pojedini trošak poštanske usluge, koji je za poštansku uslugu od 7. studenog 2017.(podnesak dostavljen preporučenom pošiljkom) iznosi 4,60 kn, a ne zatraženih 11,10 kn.

89. Postupak pred Općinskim sudom u Rijeci poslovni broj P Ob-

534/2017

Uvidom u predmet utvrđeno je da je tuženik podnio tužbu kao tužitelj protiv tuženika radi utvrđenja izvanbračne stečevine o kojem je VPS postavljen sa 200.000,00 kn. tuženik je bio zastupan u postupku od strane ovdje tužitelja kao odvjetnika.

Uvidom u predmet utvrđena je odvjetnička aktivnost tužitelja u vidu:

- sastav tužbe

- podnesci od 18. siječnja 2018., 22. siječnja 2018., 24. siječnja 2018., 6. veljače 2018.

- zastupanje na održanim ročištima 24. siječnja 2018., 22. veljače 2018.

- sastav žalbe od 20. ožujka 2018.

90. Tužitelj je u specifikaciji računa glede poduzetih radnji cijeneći iznos VPS-a ispravno zatražio isplatu navedenih iznosa za sastav tužbe i pojedini podnesak, kao i za zastupanje na održanom ročištu 24. siječnja 2018., sve skladno Tarifi Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1.

91. U odnosu na zastupanje na ročištu 22. veljače 2018. tužitelj je u specifikaciji zatražio isplatu naknade, kao i za ranije poduzetu radnju zastupanja prema Tbr. 9, pri čemu je istakao tarifni broj 9/2, za što je propisana nagrada u visini od 50 % nagrade, iako je specificirao iznos sa 2.500,00 kn, koliko bi iznosila 100 %-tna nagrada prema navedenom tarifnom broju. Stoga je isti neosnovano zatražio isplatu dijela iznosa u visini od 1.250,00 kn.

92. U navedenoj specifikaciji u računu zatražio je naknadu za sudjelovanje na konferenciji 20. listopada 2017. u trajanju od jednoga sata, kao i trošak poštanskih usluga radi izvršene preporuke za svaki pojedini podnesak, a za što u predmetnom sudskom spisu ne postoji dokaz o tako nastalom trošku, odnosno visini istoga. Naime, iz spisa se ne može utvrditi održavanje konferencije 20. listopada 2017., a u odnosu na trošak poštanskih usluga valja reći da nema dokaza o tako nastalom trošku 23. siječnja 2018., 24. siječnja 2018. U odnosu na takav trošak od 18. siječnja 2018. valja istaći da spisu ne prileži dokaz o visini tako nastalog troška, dok u odnosu na isti trošak od 6. veljače 2018. kojeg je tužitelj u specifikaciji označio sa 14,60 kn, u spisu prileži dokaz o trošku u visini od 3,00 kn.

93. Postupak pred Općinskim sudom u Rijeci, poslovni broj predmeta P Ob-535/2017

Uvidom u predmet utvrđeno je da je tuženik kao tužitelj pokrenuo parnični postupak protiv tuženika radi utvrđenja izvanbračne zajednice u kojem je VPS postavljen sa 10.000,00 kn. Tuženik je bio zastupan u postupku od strane ovdje tužitelja kao odvjetnik.

Uvidom u predmet utvrđena je odvjetnička aktivnost tužitelja u vidu:

- sastav tužbe

- sastav podnesaka od 18. siječnja 2018., 12. veljače 2018. i 18. svibnja 2021.

- zastupanje na održanim ročištima 26. siječnja 2018., 6. veljače 2020. i 21. lipnja 2021. sve skladno tbr. 7/1, 8/1 i 9/1

94. U specifikaciji računa tužitelj je kod isticanja naknade za tako pruženu uslugu cijenivši VPS zatražio naknadu za zastupanje na ročištu 26. siječnja 2018. u visini od 100 % (750,00 kn) iako je tužitelju kao punomoćniku pripadala naknada skladno tbr. 9/5 od 25 %, a koja je iznosila 187,50 kn. Naime, navedeno ročište odgođeno je prije početka raspravljanja.

95. U specifikaciji računa zatražena je i naknada radi sudjelovanja na konferenciji 6. svibnja 2021. u trajanju od jednoga sata, koja nije dokazana jer ne postoji dokaz u spisu ili izvan istoga.

96. U specifikaciji računa zatražena je i naknada troškova poštanskih usluga za izvršene preporuke, a odnosi se na dostavljene podneske. Tužitelj je u specifikaciji skladno pruženom dokazu u spisu zatražio trošak takve usluge od 18. siječnja 2018. u iznosu od 18,10 kn i za 13. veljače 2018. u visini od 14,60 kn.

97. U specifikaciji zatražena je i naknada takvog troška od 23. siječnja 2018. i 22. siječnja 2018. za što spisu ne prileži dokaz da je takav trošak nastao. Naime, iako prileži dokaz o preporuci, iz iste nije moguće utvrditi visinu takvoga troška.

98. U odnosu na zatraženu naknadu podneska od 21. lipnja 2021. kojeg je tužitelj u specifikaciji honorirao sa iznosom od 750,00 kn, valja istaći da predmetni trošak iako je nastao, jer prileži spisu podnesak, nije bio potreban za tijek postupanja.

99. Uvidom u spis utvrđeno je da su stranke 21. lipnja 2021. na ročištu za glavnu raspravu zaključile sudsku nagodbu. U članku 7. citirane sudske nagodbe navedeno je kako stranke nemaju daljnjih međusobnih potraživanja. U podnesku od 21. lipnja 2021. tužitelj ističe da nema daljnjih interesa za vođenje postupka te se odriče tužbenog zahtjeva u predmetu.

100. Valja istaći da zaključenjem sudske nagodbe su stranke riješile predmet spora i izjasnile se glede svojih eventualnih daljnjih potraživanja po istom osnovu te je time i riješen cjelokupni predmet. Stoga nije bilo mjesta za isticanje nepostojanja daljnjeg interesa za vođenje postupka jer postupak više nije bilo moguće voditi, a posljedično tome niti mjesta isticanju stranačke dispozicije u vidu odricanja od tužbenog zahtjeva.

101. Sastav nagodbe 21. lipnja 2021. i sudjelovanje na konferenciji 18. svibnja 2021.

102. Uvidom u predmet (P Ob-535/2017) u kojem postupku je zaključena sudska nagodba nije utvrđeno da bi tužitelj kao punomoćnik tuženika dostavio podnesak sa sadržajem sudske nagodbe. Upravo suprotno, stranke su na održanom ročištu zaključile sudsku nagodbu, što je bilo moguće utvrditi iz sadržaja zapisnika o održanom ročištu na kojem je zaključena sudska nagodba. Zapisnik je sačinjen na temelju aktivnosti suca, iz čega proizlazi da je diktat sudske nagodbe vršen od strane suca. Stoga takav trošak nije mogao nastati u opsegu obavljanja odvjetničke usluge. Podredno se ističe da je samo zastupanje na ročištu već navedeno u ranijem dijelu specifikacije. U odnosu na trošak sudjelovanja na konferenciji 18. svibnja 2021. u trajanju od jednog sata, valja istaći da uvidom u predmet nije bilo moguće utvrditi da bi takva aktivnost bila poduzeta.

103. Postupak pred Općinskim sudom u Rijeci, poslovni broj predmeta P-1212/21 (ranija oznaka P-2876/17)

Uvidom u predmet utvrđeno je da je tuženik kao tužitelj zastupan od strane ovdje tužitelja podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja neistinitosti i pravne nevaljanosti oporuke. U predmetu je VPS označen s iznosom 100.001,00 kn.

Uvidom u predmet utvrđena je slijedeća odvjetnička aktivnost tužitelja:

- sastav tužbe

- sastav podnesaka od 21. svibnja 2018., 30. srpnja 2018., 21. siječnja 2019., 10. srpnja 2019., 5. studenog 2020., 18. svibnja 2021., 21. lipnja 2021. i 25. lipnja 2021.

- zastupanje na održanim ročištima 17. srpnja 2018., 25. rujna 2019. i 9. rujna 2020., sve skladno Tbr. 7/1, 8/1 i 3 te 9/1 i 2

104. U specifikaciji računa tužitelj je kod isticanja naknade za tako pruženu uslugu cijenivši VPS zatražio naknadu za zastupanje u iznosu od 2.500,00 kn po pojedinom ročištu, osim za zastupanje a ročištu 25. rujna 2019. i 9. rujna 2020. gdje je zatražio naknadu u iznosu od 1.250,00 kn po pojedinom ročištu skladno ranije citiranom tarifnom broju. Kod podnesaka zatražio je za sve podneske osim 21. svibnja 2018., 30. srpnja 2018. iznos u visini od 2.500,00 kn, dok je za navedene podneske zatražio iznos u visini od 500,00 kn Ttbr. 8/3).

105. Valja istaći da je ročište određeno 25. rujna 2019. odgođeno prije početka raspravljanja na prijedlog stranaka slijedom čega je tužitelju pripadala naknada troška skladno Tbr. 9/5 u visini od 25 %, odnosno 625,00 kn.

106. Tužitelj je u specifikaciji potraživao naknadu troška poštanskih usluga vezano za dostavu podnesaka preporukom. Uvidom u spis nisu utvrđeni dokazi da bi navedeni podnesci bili dostavljeni preporučenom pošiljkom pa samim time niti visina takvog troška. U odnosu na sudjelovanje na konferenciji 16. srpnja 2018. u trajanju od sat vremena koja je navedena u specifikaciji troškova u navedenom predmetu, valja istaći da spisu ne prileži dokaz o održavanju takve aktivnosti. Vrijednost boda cijenjena je prema Tarifi na snazi u vrijeme sastava računa.

107. Pregledom specifikacije računa koji je tužitelj dostavio tuženiku i vršenom komparacijom sa sadržajem sudskih, javnobilježničkih i državnoodvjetničkih predmeta na koje se referira navedena specifikacija u računu, valja istaći da je tužitelj, o čemu su razlozi već ranije bili navedeni, neosnovano potraživao podmirenje troškova navodno nastalih u svakom pojedinom predmetu kako slijedi:

a) Predmet poslovni broj O-7472/2022 (ranije O-1353/16) Općinskog građanskog suda u Zagrebu

- sudjelovanje na konferenciji 25. veljače 2016. ... 500,00 kn

- pribava isprava za stranku 26. veljače 2016. ... 250,00 kn

- podnesak od 29. veljače 2016. . 500,00 kn

- trošak poštanske usluge 29. veljače 2016. ... 11,10 kn

- trošak poštanske usluge 19. svibnja 2016. iznad 1,10 kn do zatraženih 11,10 kn

- trošak poštanske usluge 3. veljače 2017. iznad 4,60 kn do zatraženih 11,10 kn

b) Postupak pred javnim bilježnikom Marijanom Jurićem iz Zagreba

- podnesak od 21. lipnja 2021. ... 500,00 kn

- trošak poštanske usluge 21. lipnja 2021. ... 12,30 kn

c) Predmet poslovni broj K-DO-79/16 Ir-DO-94/2016 Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci

- sudjelovanje na konferenciji 8. ožujka 2016. ... 500,00 kn

- trošak poštanske usluge 29. veljače 2016. ... 11,10 kn

d) Predmet poslovni broj Psp-61/16 Općinskog građanskog suda u

Zagrebu

- trošak poštanske usluge 3. veljače 2017. iznad iznosa od 4,60 kn do zatraženih 11,10 kn

e) Predmet poslovni broj P Ob-403/2021 (ranije P Ob-534//2017)

Općinskog suda u Rijeci

- sudjelovanje na konferenciji 10. listopada 2017. ... 500,00 kn

- trošak poštanske usluge 18. siječnja 2018. ... 18,10 kn

- trošak poštanske usluge 23. siječnja 2018. ... 18,10 kn

- trošak poštanske usluge 24. siječnja 2018. ... 14,60 kn

- trošak poštanske usluge 6. veljače 2018. iznad 3,00 kn do zatraženih 14,60 kn

- zastupanje na održanom ročištu 22. veljače 2018. iznad iznosa 1.250,00 kn do zatraženih 2.500,00 kn

f) Predmet poslovni broj P Ob-535/2017 Općinskog suda u Rijeci

- podnesak od 22. siječnja 2018. ... 750,00 kn

- trošak poštanske usluge 23. siječnja 2018. ... 14,60 kn

- zastupanje na ročištu 26. siječnja 2018. iznad iznosa od 187,50 kn do zatraženog iznosa od 750,00 kn

- sudjelovanje na konferenciji 6. svibnja 2021. ... 500,00 kn

- podnesak 21. lipnja 2021. ... 750,00 kn

g) Sastav nagodbe 21. lipnja 2021. ... 6.250,00 kn

- sudjelovanje na konferenciji 18. svibnja 2021. ... 500,00 kn

h) Predmet poslovni broj P-1212/2021 (P-2876/2017) Općinskog suda u Rijeci

- trošak poštanske usluge 21. svibnja 2018. ... 14,16 kn

- sudjelovanje na konferenciji 16. srpnja 2018. ... 500,00 kn

- trošak poštanske usluge 30. srpnja 2018. ... 14,60 kn

- trošak poštanske usluge 21. siječnja 2019. ... 14,60 kn

- trošak poštanske usluge 10. svibnja 2019. ... 16,10 kn

- zastupanje na ročištu 25. rujna 2019. iznad iznosa od 625,00 kn do zatraženog iznosa od 1.250,00 kn

108. Preostali sadržaj specifikacije računa prati poduzete radnje od strane tužitelja u ranije navedenim sudskim, javnobilježničkim i državnoodvjetničkim predmetima, naknada odvjetničkih usluga te izdaci potrebni za izvršenje poslova zatraženi su skladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te prate vrstu postupaka koji su normirani navedenom Tarifom, ali i VPS u predmetima u kojima se naknada odvjetničkih usluga podmiruje zavisno od VPS-a i sadržaja same radnje.

109. Stoga su iznosi u navedenoj specifikaciji ispravno postavljeni.

110. Kada govorimo o naknadi za prijevoz i izbivanju iz pisarnice zbog pristupa na ročišta izvan sjedišta pisarnice (ročišta pred javnim bilježnikom u Zagrebu i Općinskim građanskim sudom u Zagrebu) tužitelj je ispravno zatražio visinu takve naknade, cijeneći udaljenost mjesta poduzimanja radnje zastupanja od sjedišta ureda, objektivno nastale troškove (cestarina), kao i vrijeme potrebno za dolazak u mjesto poduzimanja radnje i povratak u pisarnicu, odnosno sadržaj Tarife u tarifnim brojevima koji su ranije navedeni. Isti je u specifikaciji u ostalim stavkama ispravno zatražio naknadu posebnih izdataka potrebnih za izvršenje posla kao što je trošak poštanskih usluga i to u visini koja je dokazana pruženim dokazima u spisu, o čemu je ranije bilo govora.

111. Zbrojem svih troškova koji su stvarno nastali povodom zastupanja tuženika u ranije navedenim postupcima, a navedeni su u specifikaciji, odnosno zbrojem manjih iznosa od navedenih po pojedinom trošku kako je to sud ranije i naveo u obrazloženju, dolazi se do iznosa od 63.873,30 kn.

112. U specifikaciji tužitelj je na ukupan iznos troška zatražio i PDV u visini od 25 % te zbrojivši ukupan trošak i iznos PDV-a zatražio isplatu u visini od 102.720,87 kn.

113. Takvo postupanje nije osnovano, jer iako prema Tarifi odvjetnik ima pravo na naknadu troškova zastupanja kao odvjetničkih usluga zatražiti i podmirenje poreza na dodanu vrijednost, takav porez tužitelj je neosnovano tražio da mu se podmiri i na preostale izdatke potrebne za izvršenje posla, kao što je naknada za prijevoz i uporaba vlastitog automobila 17. ožujka 2016., 15. srpnja 2016., 5. ožujka 2018., trošak izbivanja iz pisarnice 17. ožujka 2016., 15. srpnja 2016. i 5. ožujka 2018.

114. Naime, na takve izdatke ne naplaćuje se porez na dodanu vrijednost. Također, tužitelj je neosnovano zatražio i isplatu PDV-a od 25 % na sve nastale troškove poštanske usluge (preporučene pošiljke) jer na tako nastali trošak tužitelju kao odvjetniku koji je pružao odvjetničke usluge ne pripada PDV.

115. Slijedom navedenog, cijeneći preostali sadržaj specifikacije u kojoj je tužitelj zatražio naknadu troškova zastupanja kao odvjetničkih usluga u visini koja je u prethodnom dijelu obrazloženja elaborirana, tužitelju je pripadalo i pravo na podmirenje PDV-a u visini od 25 % koji ukupno iznosi 15.968,33 kn.

116. Slijedom navedenog ukupna visina troškova nastalih tužitelju koje je tuženik bio pozvan podmiriti po računu bila je 79.841,63 kn. Radi lakšeg praćenja izračuna i provjere sud je u obrazloženju koristio numerički iznos kuna s obzirom da je tako navedeno i u računu.

117. Cijeneći valutu Republike Hrvatske u vrijeme presuđenja, tuženik je u obvezi temeljem izdanog računa tužitelja isplatiti glavnicu u visini od 10.596,81 EUR, što predstavlja protuvrijednost ranije istaknutog kunskog iznosa.

118. Tuženik je tijekom postupka predlagao vještačenje te sud pretpostavlja da je pri tome mislio na financijsko vještačenje ili knjigovodstveno vještačenje. Takav prijedlog nije prihvaćen iz razloga što je moguće bez stručnog znanja iz područja knjigovodstva, odnosno financija, pratiti sadržaj specifikacije u izdanom računu i propisano Tarifnim modelom. Prti tome je bilo moguće postupiti po uputi žalbenog suda radi vršenja provjere stvarno nastalih izdataka i utvrđivanja visine istih. Sud cijeni načelo ekonomičnosti postupka te bi svako vještačenje poskupjelo postupak.

119. Podredno se ističe da tuženik nije tužitelju prethodno utuženju, a niti do zaključenja glavne rasprave prema pruženim dokazima podmirio niti jedan određeni dio tražbine, zbog čega bi valjalo prilikom dosuđivanja spornih davanja zatražiti suport vještaka.

120. Glede isticanja tuženika da je sud bio pozvan "napraviti obračun" nakon izvršenih uvida u predmete i dostaviti ih strankama kako bi ih iste provjerile i time se izjasnio tuženik je li protustranka pravilno ispostavila račun, navodi se da je sud bio pozvan provesti dokaze (između ostalog uvid u predmete ) radi utvrđenja činjenica i primjenom mjerodavnog materijalnog prava odlučiti o postavljenom zahtjevu. Upravo je sadržaj kojeg ističe tuženik sadržaj odluke suda. tuženik je mogao, ukoliko je to smatrao potrebnim, do zaključenja glavne rasprave izvršiti uvid u predmete koji su priklopljeni spisu i utvrditi sam izračun. Dispozicija je stranka kako ista postupa tijekom samoga postupka.

121. Kako tuženik nakon primitka računa u za to predviđenom roku nije podmirio tražbinu niti u iznosu kojeg je sud utvrdio da je dužan podmiriti, isti je u obvezi isplatiti tužitelju i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata, skladno odredbi članka 29. ZOO-a koje teku od dospijeća pa do isplate. Tijek dospijeća između stranaka nije sporan te ga sud nije posebno obrazlagao.

122. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. izreke presude.

123. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja iznad dosuđenog u stavku I. izreke ovosudne presude pa do utuženog iznosa obuhvaćenog platnim nalogom, valjalo je odbiti kao neosnovanim, zbog čega je u tom dijelu ukinut platni nalog i odlučeno kao u stavku III. izreke ovosudne presude.

124. Tužitelj je djelomično uspio u sporu i to sa 77 % postavljenoga zahtjeva. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a istome je dosuđena naknada troškova postupka srazmjerno uspjehu u sporu, pri čemu je sud postupio skladno navedenoj zakonskoj odredbi i cijenio uspjeh obiju stranaka u sporu te od stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeo postotak one strane koja je u manjoj mjeri uspjela, cijeneći kvantitativni i kvalikativni segment zahtjeva.

125. Tužitelju je dosuđen srazmjerno uspjehu u sporu parnični i ovršni trošak skladno Zaključku građanskog odjela VS RH u ovakvoj vrsti postupaka. Istome je dosuđen trošak javnobilježničke nagrade u visini od 543,70 EUR, sastav podneska od 24. svibnja 2022., zastupanja na održanom ročištu 5. rujna 2022. i 7. studenog 2022., 3. lipnja 2022., 25. lipnja 2024. i 13. svibnja 2025. sve prema Tbr. 8/1 i 9/1 te i sudske pristojbe na presudu prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 2.872,10 EUR. Na dosuđeni iznos troškova dosuđena su i sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate.

126. Stoga je odlučeno kao u stavku II. izreke presude.

U Rijeci, 11. srpanj 2025.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zadru.