Revr-1449/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1449/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. R. iz L., OIB: ..., zastupane po punomoćnici A. K., odvjetnici u P., protiv tuženika L. H. d.o.o., V. G., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima M. R. i N. G. R., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu R. i p. u Z., radi utvrđenja ništetnosti sporazumnog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2500/14-2 od 18. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Labinu broj P-261/13-12 od 30. lipnja 2014., u sjednici održanoj 12. travnja 2016.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Labinu broj P-261/13-12 od 30. lipnja 2014. utvrđeno je da je sporazumni raskid ugovora o radu kojeg je tuženik sklopio sa tužiteljicom 28. listopada 2013. ništetan i nedopušten, te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad i priznati joj sva prava iz radnog odnosa počev od 28. listopada 2013., te joj isplatiti naknadu plaće sa svim doprinosima za razdoblje u kojem nije radila i ujedno je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos 2.500,00 kn na ime parničnih troškova.

Presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2500/14-2 od 18. ožujka 2015. preinačena je prvostupanjska presuda odbijanjem zahtjeva tužiteljice, te je ujedno naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku iznos 1.750,00 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14

– dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužiteljice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Osim paušalnog pozivanja na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica određeno u reviziji ne ukazuje u čemu bi se sastojala ta povreda, zbog čega se ovaj sud nema potrebe ni osvrtati na takav neodređeni revizijski prigovor. Odbijanjem pak tužbenog zahtjeva drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

Predmet spora je ništetnost sporazumnog raskida ugovora o radu kojeg su stranke sklopile 28. listopada 2013. te slijedom toga i zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad i ostvarenje ostalih prava iz radnog odnosa. Tužiteljica naime smatra da je sporazumni raskid ugovora o radu, a na temelju kojeg je njoj prestao radni odnos kod tuženika posljedica mana volje u smislu prisile u vidu prijetnji i prijevarnog postupanja od strane tuženika, odnosno zablude na njezinoj strani, a u čemu vidi ništetnost takvog sporazuma.

Prema odredbi čl. 279. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi.

Prema odredbi stavka 3. tog članka ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani ništetan je.

Prema odredbi čl. 280. st. 1. ZOO-a zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila taj ugovor.

Prema odredbi stavka 2. tog članka strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.

Prema odredbi čl. 284. st. 1. ZOO-a ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navedeno sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad ta zabluda nije bitna.

Dakle, iz sadržaja prethodno citiranih odredbi jasno proizlazi da pravni posao (a u taj spada i sporazumni raskid ugovora o radu sklopljenog među strankama) sklopljen pod prijetnjom (kao vidom psihičke sile), u zabludi i prijevarom je pobojan pravni posao u smislu da ga je moguće poništavati.

Samo pravni posao čije je sklapanje posljedica primijenjene fizičke sile je ništetan pravni posao kao što je i ništetan pravni posao čija činidba je nedopuštena jer je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva (čl. 271. ZOO-a).

Obzirom na rezultate provedenog postupka, a iz kojih je razvidno da tužiteljica dovodi u pitanje pravnu valjanost sklopljenog sporazumnog raskida ugovora o radu a zbog mana volje u smislu prijetnji i prijevarnog postupanja odnosno zablude, a što su razlozi za poništaj takvog pravnog posla, a ne za ništetnost, onda je ocijeniti kako je pravilno pobijanom presudom odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti sporazumnog prestanka ugovora o radu, jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke.

Vezano za revizijske navode tužiteljice, a kojima ustraje u osnovanosti svog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti sporazumnog raskida ugovora o radu, treba reći da predmet pobijanog sporazuma stranaka nije bio rad tužiteljice izvan radnog vremena (a što je protivno odredbama Zakona o radu) već je predmet pobijanog sporazuma dopuštenost sporazumnog prestanka radnog odnosa tužiteljici kod tuženika, a vezano za navodno postojanje mana volje, a u odnosu na koje je već prethodno obrazloženo da nisu razlog za ništetnost sporazuma već njegovu pobojnost u smislu zahtijevanja njegovog poništaja.

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 12. travnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.