Revt-15/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 15/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. B. B. d.o.o. iz Č., 2. F. M. iz Z., 3. Ž. G. iz Z., 4. V. R. iz Z., 5. M. S. iz Č., svi zastupani po punomoćnici N. G., odvjetnici u Z., protiv tuženika B. 1862 d.d. iz Z., radi isplate dobiti (dividende), odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 18. prosinca 2000. godine broj Pž-4491/00, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 8. rujna 1999. godine broj P-1519/98, u sjednici održanoj dana 6. travnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 18. prosinca 2000. godine broj Pž-4491/00 i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 8. rujna 1999. godine broj P-1519/98 i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev da tuženik na ime dobiti (dividende) isplati tužiteljima iznos pobliže označen u st. I. izreke te su obvezani tužitelji naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 156.158,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu da revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću suda prvog stupnja.

Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže da ovaj sud presudom odbije reviziju kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP.

Činjenica da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu čl. 338. st. 3. ZPP jer je pri izradi prvostupanjske presude naveo da odbija »tužbu i tužbeni zahtjev», umjesto da odbija tužbeni zahtjev kao ni činjenica da se drugostupanjski sud nije očitovao o tom žalbenom navodu tužitelja nije bila od odlučnog značaja za donošenje zakonite i pravilne presude te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 338. st. 3. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 375. st. 1. ZPP. U nižestupanjskim presudama navedeni su razlozi koji su dovoljno jasni da se nižestupanjske presude mogu ispitati pa ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP niti se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik kao svojim dioničarima isplati dobit (dividendu) pobliže označenu u izreci prvostupanjske presude te je u revizijskoj fazi postupka sporno da li tužiteljima pripada to pravo.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

- da je tuženik na svojim skupštinama održanim 13. lipnja 1994. godine, 18. lipnja 1995. godine te 30. lipnja 1997. godine donio odluke u raspodjeli dobiti za 1993., 1994. i 1996. godinu,

- da su tužitelji postali vlasnici dionica tuženika ugovorom koji je zaključen 18. veljače 1997. godine sa Hrvatskim fondom za privatizaciju.

U skladu s time nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev sa ocjenom da tužitelji nisu mogli steći pravo na dobit za razdoblje u kome nisu bili vlasnici dionica već je pravo na isplatu dobiti stekao bivši vlasnik dionica (Hrvatski fond za privatizaciju - dalje HFP) te isti ima obveznopravni zahtjev prema tuženiku za isplatu dobiti (dividende) za navedeno razdoblje, a o njihovoj volji ovisi kada i na koji način riješiti taj svoj obveznopravni odnos. Kako HFP ugovorom nije na kupce prenio to svoje pravo, a koje mu po zakonu i sukladno odlukama skupštine tuženika pripada to tužitelji takvim pravom ne mogu raspolagati.

Tužitelji su postali vlasnici dionica tuženika ugovorom koji je zaključen 18. veljače 1997. godine sa HFP pa prema tome nisu bili vlasnici dionica tuženika u vrijeme kada je na godišnjoj skupštini tuženika od 30. lipnja 1994. godine kada je donesena «Odluka o rasporedu i uporabi dobiti za 1993. godinu» na način da će se dobit rasporediti dioničarima kroz dividendu pri čemu će se isplata izvršiti u roku od 30 dana, kao ni na godišnjoj skupštini tuženika od 8. lipnja 1995. godine kada je donesena "Odluka o rasporedu i uporabi dobiti za 1994. godinu" pri čemu je određeno da će se dobit rasporediti dioničarima kroz dividendu, a isplata će se izvršiti u roku od 90 dana.

U to vrijeme članska prava u tuženom trgovačkom društvu imao je HFP pa iako mu tuženik za to razdoblje nije isplatio dobit (dividendu) isti je prema društvu stekao obvezno pravni zahtjev za isplatu dospjele dobiti, kojim je mogao slobodno raspolagati. O tom zahtjevu se kod Općinskog suda u Zagrebu vodi parnica između HFP i tuženika B. 1. d.d. Z. što ukazuje da taj svoj zahtjev raniji vlasnik ugovorom nije ustupio tužiteljima.

Kako prema tome tužitelji nisu bili vlasnici prijepornih dionica u vrijeme isplate dobiti za 1993. i 1994. godinu, a niti im je HFP ugovorom ustupio to svoje pravo pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da tužitelji nemaju pravo na isplatu dobiti za 1993. i 1994. godinu.

Međutim ovaj sud se, barem za sada, ne može složiti sa ocjenom da tužiteljima ne bi pripadalo pravo na isplatu dobiti ni za 1996. godinu.

Dionica je vrijednosni papir kako to proizlazi iz odredbe čl. 646. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 118/03 – dalje ZTD) i mogu se prenositi između ostalog i pravnim poslom kao što je bilo i u ovom predmetu u kojem je HFP prodao tužiteljima 170.057 dionica tuženika za cijenu i uz uvjete pobliže označenu u čl. 2. Ugovora o prodaji dionica od 18. veljače 1997.godine (dalje – ugovor).

Dionica je nedjeljiva kako je to propisano odredbom čl. 163. st. 4. ZTD pa su tim ugovorom dionice sa svim pravima prenesene na tužitelje.

Jedno od prava dioničara prema odredbi čl. 220. st. 4. ZTD je i pravo na isplatu dobiti (dividende) pri čemu je pitanje podjele dobiti propisano odredbom čl. 223. ZTD. Pozivajući se na navedene zakonske odredbe nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev za isplatu dividende za 1996. godinu sa ocjenom da tužitelji nisu u toj godini bili vlasnici dionica pa da im ne pripada pravo na podjelu dobiti za tu godinu i bez obzira što je odluka o raspoređivanju dobiti donesena poslije 18. veljače 1997. godine.

Pogrešan je u tom dijelu pravni stav nižestupanjskih sudova, jer za donošenje odluke kome pripada pravo na dobit (dividendu) nije od odlučnog značaja tko je vlasnik dionica u godini za koju se vrši raspodjela dobiti već to pravo pripada dioničaru koji ima članska prava društva u vrijeme kada se dobit isplaćuje.

Zbog pogrešnog pravnog stava nižestupanjski sudovi nisu utvrdili:

- tko je imao članska prava tuženog dioničkog društva u vrijeme kada je isplaćivana dobit za 1996. godinu,

- da li su tužitelji i HFP prilikom zaključenja Ugovora o prodaji dionica dana 18. veljače 1997. godine uzeli u obzir i pravo na isplatu dobiti za 1996. godinu,

- iznos dobiti (dividende) koju je odredila glavna skupština tuženika svojim odlukama za svaku godinu pojedinačno (1993., 1994. i 1996. godinu)

- a niti su odredili udjele tužitelja u dobiti

Iz iznesenih razloga nema uvjeta za preinačenje nižestupanjskih presuda te je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ovaj sud ukinuo obje nižestupanjske presude i predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Ukinuta je odluka o trošku postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu u svezi čl. 154. i 155. ZPP.

U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud utvrditi gore navedene sporne činjenice te će potom donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu, 6. travnja 2005. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.