Rev-779/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 779/1996-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz O., koga zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz O., protiv tuženika Ekonomski fakultet iz Osijeka, koga zastupa N. P. iz O., radi prestanka radnog odnosa, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku od 21. prosinca 1995. br. Gž 2191/95-2, kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku od 9. listopada 1995. br. Pr 134/95-32, u sjednici održanoj dana 5. ožujka 1997.,

presudio i riješio je:

I. Odbacuje se revizija tuženika kao neosnovana u odnosu na rješenje Županijskog suda u Osijeku od 21. prosinca 1995. br. Gž 2191/95-2.

II. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana u odnosu na presudu Županijskog suda u Osijeku od 21. prosinca 1995. br. Gž 2191/95-2.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem i presudom suda prvog stupnja u izreci je odlučeno tako da izreka glasi:

" r i j e š i o j e:

Određuje se privremena mjera vraćanja tužitelja Dr. M.M. iz O., D.C. … na rad kod tuženika E. fakultet u O., T.L.G. … u roku od 8 dana po dostavi prijepisa ovog rješenja pod prijetnjom prisilnog izvršenja.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog spora ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promjene tako da mjera više nije potrebna.

p r e s u d i o j e:

Poništava se kao nezakonito rješenje dekana tuženika E. fakultet u O. broj 6-39/93 od 29. rujna 1993.g. kojim je tužitelju M. dr. M. prestao radni odnos.

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto na kome je radio prije donošenja rješenja o prestanku radnog odnosa kao i da mu nadoknadi štetu zbog izgubljene plaće sa zakonskim zateznim kamatama na svako mjesečno dospječe iste kako slijedi:

- za X/93. iznos od 1.313,33 kn počev od 15. 11. 1993.

- za XI/93. iznos od 1.365,86 kn počev od 07. 12. 1993.

- za XII/93. iznos od 1.433,40 kn počev od 19. 01. 1994.

- za I/94. iznos od 1.488,73 kn počev od 16. 02. 1994.

- za II/94. iznos od 1.488,73 kn počev od 16. 03. 1994.

- za III/94. iznos od 1.465,31 kn počev od 12. 04. 1994.

- za IV/94. iznos od 1.465,21 kn počev od 10. 05. 1994.

- za V/94. iznos od 1.560,21 kn počev od 09. 06. 1994.

- za VI/94. iznos od 1.597,70 kn počev od 06. 07. 1994.

- za VII/94. iznos od 1.611,28 kn počev od 03. 08. 1994.

- za VIII/94. iznos od 1.620,51 kn počev od 02. 09. 1994.

- za IX/94. iznos od 1.620,51 kn počev od 03. 10. 1994.

- za X/94. iznos od 1.620,51 kn počev od 07. 11. 1994.

- za X/94. iznos od

352,61 kn počev od 28. 11. 1994.

- za XI/94. iznos od 1.975,06 kn počev od 12. 12. 1994.

- za XII/94. iznos od 2.242,07 kn počev od 05. 01. 1995.

- za I/95. iznos od 2.242,07 kn počev od 28. 02. 1995.

- za II/95. iznos od 2.242,07 kn počev od 01. 03. 1995.

- za III/95. iznos od 2.242,07 kn počev od 03. 04. 1995.

- za IV/95. iznos od 2.242,07 kn počev od 03. 05. 1995.

- za V/95. iznos od 2.242,07 kn počev od 02. 06. 1995.

- za VI/95. iznos od 2.242,07 kn počev od 03. 07. 1995.

do isplate kao i da mu nadoknadi trošak postupka u visini od 3.580,50 kn, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja.

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu regresa za godišnji odmor za 1994.g. tužitelj se odbija kao neosnovanim."

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena navedena presuda i rješenje suda prvog stupnja u dijelu kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu.

Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati, preinače napadnuta presuda i rješenje na način da se odbije tužbeni zahtjev ili da se napadnutu presudu kao i prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj pobija navode revizije i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija u odnosu na pobijano rješenje nije dopuštena, a u odnosu na pobijanu presudu nije osnovana.

Pobijano rješenje doneseno je u ovoj parnici primjenom odredbe čl. 435. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) i ostaje na snazi do okončanja ovog spora. Dakle, ne radi se o konačnom rješenju u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP, kojim se postupak završava, pa stoga revizija nije dopuštena protiv takovog rješenja.

Pobijanom presudom poništena je odluka dekana tuženika od 29. rujna 1993. br. 6-39/93 s obzirom da je donesena po nenadležnom tijelu. Naime, sudovi nižeg stupnja pravilno su zaključili, da dekan tuženika nije bio nadležan za donošenje odluke o prestanku radnog odnosa s obzirom da su odredbama čl. 78. i 79. st. 1. Zakona o ustanovama, koji je stupio na snagu dne 24. kolovoza 1993. godine ("Narodne novine", br. 76/93) bila ukinuta nadležnost ranijih tijela, odnosno prestala postojati i da je trebalo osnovati kolegijalno tijelo - povjerenstvo koje će odlučiti o ranijoj nadležnosti kolegijalnih tijela (radničkih savjeta odnosno fakultetskih savjeta) do donošenja Zakona o visokim učilištima.

Navedeni razlog je dovoljan za poništenje pobijane odluke tuženika kao nezakonite, pa ovaj revizijski sud nije ocjenjivao ostale razloge za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva.

S obzirom na nove razloge za osnovanost tužbenog zahtjeva sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 377. ZPP kada nisu postupili po uputi iz rješenja ovoga suda od 14. prosinca 1994. br. Rev 33246/94 odnosno kada nisu utvrđivali i raspravljali o okolnostima koje su naknadno postale nesporne, a to je da je ranija odluka prosvjetne inspekcije postala pravomoćno ukinuta.

S obzirom na poništenje pobijane odluke pravilno je udovoljeno i prestalom dijelu tužbenog zahtjeva budući da on ovisi o zakonitosti iste odluke.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja i presude (čl. 392. i 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. ožujka 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.