II Gžzp-316/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: II Gžzp 316/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željku Glušiću kao predsjednika vijeća, te članova mr.cs. Jadranka Juga i Aleksandra Peruzovića, u pravnoj stvari predlagatelja D. G. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gzp-1924/09-3 od 26. travnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gzp-1924/09 od 26. travnja 2010.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gzp-1924/09 od 26. travnja 2010. odbačen je kao nedopušten zahtjev predlagatelja.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je 4. lipnja 2010., podnio ustavnu tužbu, koja se temeljem članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 153/09.) ima smatrati žalbom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju br. U- IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010., objavljenom u "Narodnim novinama" broj 34/10.). Predlaže ukinuti prvostupanjsko rješenje.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijanim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske sudeći u prvom stupnju odbio je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku

II Gžzp 316/10-2

koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pr- 2419/91.

Vrhovni sud Republike Hrvatske svoju odluku temelji na činjenicama i utvrđenjima, a što prihvaća i vijeće sudaca ovog suda sudeći u drugom stupnju povodom podnesene žalbe predlagatelja, da je predlagatelj podnio kao tužitelj tužbu Općinskom sudu u Zagrebu 28. svibnja 1991., u kojem postupku je pod posl.br. Pr-2419/91 dana 18. ožujka 1992., donesena presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje predlagatelja),

- da je prvostupanjska presuda posl.br. Pr-2419/91 presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-5449/93 potvrđena te da je tuženik protiv pravomoćne drugostupanjske odluke podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koja revizija je presudom od 6. prosinca 2000., odbijena posl.br. Rev-1947/00.

- da je predmetnu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske predlagatelj je zaprimio 16. srpnja 2001.

Sud prvog stupnja je, naime, ispravno zaključio uzimajući u obzir gore navedeno da predmetni parnični postupak na koji se odnosi zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u vrijeme podnošenja zahtjeva (14. prosinca 2009.) nije bio u tijeku pred nadležnim sudom već je bio pravomoćno dovršen, te je pravilno zahtjev odbacio kao nedopušten.

Žalitelj utvrđenja prvostupanjskog suda o tijeku postupka ne osporava, no, navodi da u spisu prileži žalba od 8. prosinca 2009., o kojoj prvostupanjski sud nije odlučio, te da stoga predmetni postupak nije pravomoćno dovršen.

Ovaj sud je službenim putem kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu (čl. 373. a ZPP), kao i uvidom u presliku predmetnog spisa utvrdio, da u istom nakon presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-1947/00 od 6. prosinca 2000., ne prileži žalba o kojoj ne bi bilo odlučeno, već prileži podnesak nazvan „prigovor“ protiv rješenja o trošku.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 i 16/07 - dalje: ZS), stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Iz navedene odredbe proizlazi da stranka u sudskom postupku može ostvarivati zaštitu prava na suđenje u razumnom roku samo glede postupaka koji nisu pravomoćno okončani (dakle, koji su još uvijek u tijeku pred nadležnim sudom). U predmetnoj situaciji, međutim, proizlazi da je predmetni postupak pravomoćno okončan kako u odnosu glavnog tužbenog zahtjeva tako i zahtjevu za naknadu troškova postupka 6. prosinca 2000., presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske koju je predlagatelj zaprimio 16. srpnja 2001., čime su u odnosu na predlagatelja nastupili subjektivni učinci pravomoćnosti.

II Gžzp 316/10-2

Slijedom navedenog, a imajući na umu da je predlagatelj podnio zahtjev za suđenje u razumnom roku 14. prosinca 2009., dakle gotovo devet godina nakon što je postupak pravomoćno okončan, to proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz rečene odredbe čl. 27. ZS za pružanje sudske zaštite u ovom predmetu, jer sudski postupak na koji se odnosi zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u vrijeme podnošenja zahtjeva više nije u tijeku.

Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 20. rujna 2010.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r