Rev-689/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 689/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz O., zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u V., protiv tuženika R. Tvornica p.o. V., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 19. listopada 1995. godine br. Gž-1552/95-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici od 27. siječnja 1995. godine br. P-766/93-14, u sjednici održanoj dana 2. rujna 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se prihvaća te se preinačuju nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 19. listopada 1995. godine br. Gž-1552/95-2 i presuda Općinskog suda u Virovitici od 27. siječnja 1995. godine br. P-766/93-14 u dijelu kojim je djelomično odbijen odštetni zahtjev s osnove duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja tako da je tuženik dužan isplatiti tužitelju daljnji iznos pravične novčane naknade po toj osnovi od 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 27. siječnja 1995. godine do isplate i naknaditi troškove cijelog postupka u iznosu od 8.755,00 kn sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Tuženik R. virovitica dužan je tužitelju Ž.V. iz …, na ime naknade štete isplatiti iznos od 31.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom prema odredbama čl. 277. st. 1. ZOO i to tekuće od 27. siječnja 1995. godine pa do isplate, zatim iznos od 2.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. 12. 1992. godine pa do isplate, kao i naime izgubljene zarade tuženik je dužan platiti kako slijedi:

- za 45,38 HRD = 0,04538 kn od

01. 02. 1991.

- za 151,93 HRD = 0,15193 kn od 01. 03. 1991.

- za 25,10 HRD = 0,02510 kn od

01. 04. 1991.

- za 160,05 HRD = 0,160 kn od

01. 06. 1991.

- za 280,33 HRD = 0,28033 kn od 01. 07. 1991.

- za 965,00 HRD = 0,965 kn od

01. 01. 1992.

- za 4.506,00 HRD = 4,506 kn od

01. 03. 1992.

- za 8.369,00 HRD = 8,369 kn od

01. 04. 1992.

- za 4.376,00 HRD = 4,376 kn od

01. 05. 1992.

- za 13.471,00 HRD = 13,471 kn od 01. 06. 1992.

- za 13.471,00 HRD = 13,471 kn od 01. 07. 1992.

- za 4.000,00 HRD = 4,00 kn od

01. 09. 1992.

- za 38.125,00 HRD = 38,125 kn od 01. 10. 1992. i

- za 19.639,00 HRD = 19,637 kn od 01. 11. 1992. - sve to do isplate kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.340,00 kuna, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 35.500,00 kuna."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Žalbe se djelomično uvažavaju, a djelomično odbijaju kao neosnovane, pa se presuda Općinskog suda u Virovitici br. P-766/93-14 od 27. siječnja 1995.g. potvrđuje u dijelu kojim je odlučeno o naknadi izgubljene zarade tužitelja, a preinačuje se u preostalom dijelu tako da taj dio glasi:

Tuženik R. V. dužan je platiti tužitelju Ž.V. iz …, na ime naknade nematerijalne štete i troškove tuđe pomoći i njege ukupan iznos od 47.500 (četrdesetsedamtisućapetstotina kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 27. siječnja 1995. g. do isplate, te na ime parničnog troška iznos od 6.600 kn (šesttisućašesto kuna), sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 21.500 kn, te za plaćanje kamate na iznos dosuđene naknade za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 3. 12. 1992.g. do 27. 1. 1995.g. se odbija."

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pobijajući presudu u odbijajućem dijelu odštetnog zahtjeva s osnove duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana drugostupanjska presuda bude preinačena tako da se odbaci žalba tuženika protiv prvostupanjske presude i da se tužitelju dosudi iznos pravične novčane naknade s osnove duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti od 20.000,00 kn u visini kojeg je isti odštetni zahtjev odbijen. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) istaknuta u reviziji, a ne postoji niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Revident nalazi bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u činjenici da drugostupanjski sud nije odbacio žalbu tuženika protiv prvostupanjske presude koja je podnesena izvan roka od 8 dana iz čl. 437. ZPP.

Tuženik je podnio žalbu u roku 15 dana u skladu s uputom o roku na žalbu datoj u pismenom otpravku prvostupanjske presude, pa je drugostupanjski sud osnovano uzeo da je žalba pravovremena iako je podnesena izvan propisanog roka, jer pogrešna uputa o roku za žalbu data u sudskoj odluci ne može ići na štetu stranke.

Međutim, ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Postojanje tog revizijskog razloga tužitelj nalazi u dijelu nižestupanjskih presuda kojim je djelomično odbijen odštetni zahtjev s osnove duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti. U postupku je utvrđeno da je ozljeda koju je tužitelj pretrpio na poslu ostavila trajne posljedice u vidu nemogućnosti savijanja u zglobovima od drugog do petog prsta desne ruke tako da je oštećena funkcija desne šake. Došlo je do smanjenja grube mišične snage ruke, a i spretnosti tako da je tužiteljeva radna sposobnost reducirana za poslove koji zahtijevaju dobru funkcionalnu upotrebljivost desne šake, te poslove koji uključuju dizanje i nošenje tereta desnom rukom težeg od 5 kg. Zbog tih posljedica životne aktivnosti tužitelja su smanjene za 30%.

Imajući u vidu stupanj smanjenja životne aktivnosti, pojavne oblike kroz koje će se smanjenje životne aktivnosti tužitelja očitovati, te životnu dob (29 godina u vrijeme nastanka štete) i zanimanje (bravar) tužitelja ovaj sud ocjenjuje da primjereni iznos pravične novčane naknade za rečeni oblik nematerijalne štete utvrđen u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.) predstavlja utuženi iznos od 50.000,00 kn, pa kako je tužitelju pravomoćno dosuđena pravična novčana naknada od 30.000,00 kn, na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP uz prihvaćanje revizije nižestupanjske presude je valjalo preinačiti i tužitelju dosuditi daljnji iznos naknade od 20.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Odluka o troškovima cijelog postupka temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 2. u svezi s odredbama iz čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

U Zagrebu, 2. rujna 1999.

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin v.r.