I Kž-432/2001-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-432/01-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Vesne Vrbetić, Josipa Budinskog i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnika u vijeću Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. P. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 188. st. 1. i dr. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. R. P. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 17. travnja 2001. godine broj K-17/00-109, u sjednici održanoj dana 6. studenog 2001. godine, u prisutnosti zamjenika glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. R.P. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Koprivnici proglasio je krivim opt. R.P. zbog kaznenog djela pokušaja silovanja iz čl. 188. st. 3. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. KZ, pobliže opisanog u izreci osuđujućeg dijela te presude, te ga na temelju čl. 188. st. 3. KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 5. veljače 2000. godine, pa dalje.

Na temelju čl. 76. st. 1. KZ opt. R.P. izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP opt. R.P. oslobođen je od naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do.6. ZKP.

Istom presudom, na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP, opt. D.K. oslobođen je optužbe, da bi počinio jedno kazneno djelo silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ i jedno kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. KZ, pobliže opisana u izreci oslobađajućeg dijela te presude.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP odlučeno je, da troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i opt. R.P.

Državni odvjetnik podnio je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se u odnosu na opt. R.P. preinači u odluci o kazni i tom optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Opt. R.P. podnio je žalbu putem branitelja A.B., odvjetnika iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda, u odnosu na njega, preinači i on oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se preinači u odluci o kazni i njemu izrekne blaža kazna.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. D.K. putem braniteljice S.D., odvjetnice iz K., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se prihvati žalba državnog odvjetnika i djelomično žalba opt. R.P. ili da se prihvati žalba državnog odvjetnika u odluci o kazni i odbije žalba opt. R.P.

Postupajući na zahtjev opt. D.K. u odgovoru na žalbu, u smislu čl. 374. st. 1. ZKP o sjednici vijeća uredno su izvješćeni on i njegova braniteljica. Na temelju čl. 374. st. 2. ZKP vijeće je našlo, da nazočnost opt. R.P., koji je u pritvoru i ima branitelja, nije svrhovito. Budući da uredno izvješćeni opt. D.K. i njegova braniteljica nisu pristupili, na temelju čl. 374. st. 4. ZKP, sjednica vijeća održana je u njihovoj odsutnosti.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalitelj u okvirima žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja konstantno polemizira s razlozima pobijane presude, pokušavajući na svoj način prikazati rezultate dokaznog postupka, sugerirajući zaključak, da su opt. R.P. i opt. D.K., prema unaprijed stvorenom dogovoru, kao supočinitelji, počinili u stjecaju jedno kazneno djelo silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ i jedno kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. KZ.

Protivno iznesenim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je na temelju rezultata glavne rasprave izveo pravilan zaključak, da je opt. R.P. počinio djelo na način pobliže opisan u izreci osuđujućeg dijela pobijane presude i da je samo on kazneno odgovoran za jedno kazneno djelo pokušaj silovanja iz čl. 188. st. 3. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. KZ, a da opt. D.K. nije dokazano da je počinio rečena kaznena djela za koje se optužuje.

Za svoja činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud naveo je iscrpno razumljive razloge, koje kao pravilne u svemu prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud.

Žalbom se želi dokazati da je opt. R.P., unatoč izostanka erekcije, pokušao ugurati spolovilo u spolovilo oštećenice, odnosno da je time došlo do sljubljivanja spolovila i početka prodiranja penisa u vaginalni otvor, uslijed čega su kod oštećenice nađene svježe ozljede, a da to, u skladu s nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskih vještaka, potvrđuje da se ne radi o pokušaju silovanja, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, nego o dovršenom kaznenom djelu silovanja, za što se optužuju oba optuženika. Za opt. D.K. žalitelj tvrdi, da ga opt. R.P. opravdano tereti, da je kritične zgode i on bio u kući oštećenice, da mu je pomogao u skidanju njezine odjeće, te da je u jednom trenutku udario glavom oštećenice o pod, dakle, da je kao supočinitelj s opt. R.P. sudjelovao u izvršenju kaznenih djela silovanja i ubojstva oštećenice. Međutim, baš tome prvostupanjski sud posvetio je osobitu pozornost, saslušanjem sudsko- medicinskih vještaka, u poredbi s materijalnim tragovima, iskazima saslušanih svjedoka i obranama optuženika.

Opt. R.P. iskazao je, među inim, da je na poziv opt. D.K. sjeo u njegov automobil i otišao kod oštećenice, ali je kroz pritvoreni prozor ušao prvi u njezinu kuću. Iskazao je dalje, kako mu je opt. D.K. kazao, prije ulaska u kuću oštećenice, da će on odvrnuti sve osigurače za struju, te da se opt. D.K., nakon ulaska u kuću oštećenice, odmah bacio na luster i istrgao ga zajedno sa žaruljom. Međutim, na staklenoj kugli rasvjetnog tijela u kući oštećenice nisu ostali njegovi otisci, nego otisak palčane strane desnog dlana opt. R.P., koji to, na poseban upit, nije znao objasniti. Premda je opt. R.P. u svojoj obrani kazao i to – da mu je opt. D.K. pomogao skinuti oštećenicu s kreveta na pod, da je čuo kako opt. D.K. hoda po sobi i pretražuje ladice oštećenice, te da je opt. D.K. udario s glavom oštećenice dva puta o pod – u kući nisu pronađeni otisci, ni bilo kakvi drugi materijalni tragovi opt. D.K., koji bi potvrdili, da je opt. D.K., bez prethodnog dogovora, pozvao i odveo u kuću oštećenice opt. R.P. To je dijametralno suprotno od onog što je tvrdio opt. R.P. u svojoj obrani i na što se državni odvjetnik neosnovano poziva u svojoj žalbi. U tom kontekstu tvrdnje, da je opt. D.K. koristio kožne radne rukavice, također su neprihvatljive, kako je to, protivno žalbenom prigovoru, pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

Na temelju izloženog, protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, da kritične zgode u kući oštećenice nije bio i opt. D.K., odnosno da ga je opt. R.P., tijekom postupka, neopravdano i neosnovano teretio, da je kao supočinitelj sudjelovao s njim u izvršenju kaznenog djela.

Opt. R.P. priznao je, da je nakon ulaska u kuću oštećenice prišao oštećenici, koja je ležala na krevetu, zarotirao ju, primio ispod pazuha i spustio na pod. Da ju je nakon toga, odvukao u kuhinju, te da je oštećenici, prigodom skidanja odjeće, poderao gaćice, sve u namjeri da s njom ima spolni odnos. No, priznao je dalje, da u tome nije uspio, jer mu je izostala erekcija. Sperma pronađena na pidžami oštećenice i na plahti kojom je oštećenica bila pokrivena, nedvojbeno potječe samo od opt. R.P., a on je o tome iskazao, kako ne zna je li ejakulirao.

Prema usaglašenom nalazu i mišljenju medicinskih vještaka prof. dr. J.Š. i dr. A.K., ejakulacija nije u svezi s erekcijom. Oba vještaka dopuštaju da nalaz sukrve sluznice, utvrđen

prigodom obdukcije, ne ide u prilog ili protiv guranja bilo kakvog predmeta u rodnicu oštećenice, uključujući prste ili penis. No, zbog takvog guranja u rodnicu, prema mišljenju vještaka, crvenilo bi bilo intenzivnije, a možda i plavkasto. Zbog takve dvojbe u nalazu i mišljenju medicinskih vještaka, koji dopuštaju i to, da crvenilo rodnice može biti i rezultat gljivičnog oboljenja, koje je često kod starijih osoba, prvostupanjski sud je, protivno žalbenom prigovoru, pravilno utvrdio ono što je povoljnije za opt. R.P., da nije došlo do spajanja spolnih organa opt. R.P. i oštećenice, odnosno da opt. R.P. nije dovršio, nego pokušao spolni snošaj s oštećenicom. Pri tome, opt. R.P., protivno žalbenom prigovoru, nije manifestirao i pristanak da oštećenica uslijed njegovog djelovanja i umre. Naime, prema suglasnom mišljenju medicinskih vještaka, niti jedna ozljeda na glavi i vratu oštećenice nije takvog karaktera, da bi prouzročila smrt oštećenice, ali one u svom zbiru i svaka za sebe, u kontekstu cjelokupnih emocionalnih događanja akta pokušaja spolnog snošaja, izazivaju kod oštećenice takve emocionalne reakcije, koje su kod nje – zbog toga i zbog postojanja od prije izraženog teškog oštećenja srca u smislu povećanja i proširenja cijelog srca sa sitnim ožiljcima na srčanom mišiću - dovele do njezine smrti, ne eventualnim gušenjem, nego zbog psihičke traume.

Na temelju izloženog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice i izveo pravilne činjenične zaključke, koji navodima žalbe državnog odvjetnika nisu dovedeni u sumnju.

Počinjeno djelo prvostupanjski sud pravilno je pravno označio, pa nije ostvarena ni povreda kaznenog zakona, a koju žalitelj obrazlaže kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Na žalbu opt. R.P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Tu povredu žalitelj obrazlaže tvrdnjom, da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, jer su ti razlozi nerazumljivi i proturječni, odnosno da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Protivno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je u zakonito i pravilno provedenom postupku utvrdio činjenično stanje i za svoja činjenična utvrđenja dao valjano i prihvatljivo obrazloženje u skladu s izvedenim dokazima, bez međusobnih proturječja. Pri tome se ističe, protivno žalbenom prigovoru, da je prvostupanjski sud postupio u skladu s čl. 359. st. 7. ZKP.

Stoga nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, niti bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba opt. R.P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Na žalbu opt. R.P. zbog povrede kaznenog zakona.

Neosnovano žalitelj ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, jer iz obrazloženja žalbe slijedi, da u tom dijelu pobija pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio, da je opt. R.P. sam počinio kazneno djelo pokušaj silovanja iz čl. 188. st. 3. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. KZ. Dakle, ne radi se o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na pravilno utvrđeno činjenično stanje, nego o pobijanju pravilnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Na žalbu opt. R.P. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Premda se opt. R.P. žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa se u odnosu na tu žalbenu osnovu sadržaj žalbe svodi isključivo na pobijanje pravilnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Neosnovano ističe opt. R.P. da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, te da je u svezi s tim povrijeđen kazneni zakon.

Na temelju rezultata glavne rasprave, prvostupanjski sud izveo je pravilan zaključak, da je dokazano da je opt. R.P. sam počinio kazneno djelo pokušaj silovanja iz čl. 188. st. 3. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. KZ.

Žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda. Naime, žalba opt. R.P. svodi se samo na ponavljanje njegove obrane, koju je dao tijekom post. i neosnovano pobijanje ocjene izvedenih dokaza, bez valjanih protuargumenata, koji bi doveli u pitanje odluku prvostupanjskog suda.

Protivno žalbenim navodima opt. R.P., prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, te njihove savjesne i brižljive ocjene, posebice ocjenom materijalnih tragova u kući oštećenice i medicinske dokumentacije, a u svezi s tim, ocjenom nalaza i mišljenja medicinskih vještaka prof. dr. J.Š. i dr. A.K., u poredbi s obranom optuženika, pravilno utvrdio, da je opt. R.P. sam pokušao upotrebom sile prisiliti na spolni snošaj ošt. Š.V., staru 81 godinu, uslijed čega je nastupila i njezina smrt, odnosno da je opt. R.P., takvim ponašanjem, sam počinio kazneno djelo pokušaj silovanja iz čl. 188. st. 3. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. KZ, u vrijeme i na način pobliže opisan u izreci osuđujućeg dijela pobijane presude. Za to svoje utvrđenje, uz rečeno u ovoj presudi, prvostupanjski sud dao je iscrpno, valjano i logično obrazloženje, koje u svemu, kao pravilno, prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, i na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja ponavljanja.

Stoga nije osnovana žalba opt. R.P. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.

Na žalbe državnog odvjetnika i opt. R.P. zbog odluke o kazni.

Pri odmjeravanju kazne prvostupanjski sud pravilno je ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti opt. R.P., kao i sve okolnosti pobliže navedene u razlozima pobijane prvostupanjske presude, što utječu da kazna bude veća ili manja, pa je prema takvoj

ocjeni opt. R.P. pravilno odmjerio kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina, koja nije preblaga, kako to ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi, ni prestroga, kako to tvrdi opt. R.P.

Stoga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. R.P. zbog odluke o kazni.

Ispitujući u smislu čl. 382. ZKP izrečenu sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz čl. 76. KZ, treba reći, da je prvostupanjski sud osnovano i pravilno postupio, kad je tu mjeru izrekao, jer je opt. R.P., kao ovisnik o alkoholu, izvršio kazneno djelo.

S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i opt. R.P. pobijaju prvostupanjsku presudu. Kako ne postoje ni povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 6. studenog 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.