Legislator Case Law & Legislation
Rev-1493/1998-2 AI generated

Rev-1493/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1493/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Odluka

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik V. M., dipl. pravnik, protiv tuženika E. d.d. D., kojeg zastupaju J.

Legislator headnote

AI generated

Rev-1493/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP ovaj sud nalazi da u postupku pred nižim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda koja bi slijedila iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju sadržajno upućuje revident. Pobijane odluke, suprotno tvrdnji revidenta, sadrže valjane i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1493/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik V. M., dipl. pravnik, protiv tuženika E. d.d. D., kojeg zastupaju J.

V. i V. G.-V., odvjetnici iz Z., radi naknade tržišne vrijednosti zemljišta, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 26. veljače 1998. godine, broj Gž-622/97-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Djurdjevcu,

broj

P-123/97-10 od 08. listopada 1997. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18. travnja 2001 godine,

p r e s u d i o je:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se tužitelj HŽ- Hrvatske željeznice d..o. o. Zagreb, sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

«Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 205.765,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 04. prosinca 1996. godine do isplate, i naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana.«

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.072,95 kuna u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, (toč. I izreke) dok je po žalbi tuženika preinačena odluka o trošku (toč. II izreke), te je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.160,00 kn u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti iz naknadu troškova postupka.

Državni odvjetnik RH nije se izjasnio o reviziji, niti je protivna stranka odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP ovaj sud nalazi da u postupku pred nižim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda koja bi slijedila iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju sadržajno upućuje revident. Pobijane odluke, suprotno tvrdnji revidenta, sadrže valjane i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama.

Nije se ostvario niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja radi naknade tržišne vrijednosti nekretnina, koje su bile vlasništvo tužitelja, a na kojima je tuženik stekao pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, kao savjestan graditelj.

U postupku pred sudovima nižeg stupnja, a što među strankama nije niti sporno, utvrđeno je slijedeće:

- tuženik je kao savjestan (pošten) graditelj na zemljištu tužitelja izgradio zgrade oko 1966. godine, a tužitelj je za građenje znao i nije se tome usprotivio

- pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Đurđevcu broj P-100/96 od 04.12.1996. godine presuđeno je da je tuženik vlasnik i zgrada i zemljišta za koje tuženik ovom tužbom traži naknadu.

Prijepornim u ovom postupku postavilo se pitanje da li je tužiteljev zahtjev za naknadu tržišne vrijednosti zemljišta zastario.

Revident u bitnom smatra da je rok zastare potraživanja počeo teći ne danom završetka izgradnje zgrada na njegovom zemljištu, već danom pravomoćnosti presude Općinskog suda u Đurđevcu broj P-100/96 od 04.12.1996. godine, jer da je tek tom presudom za tuženika ostvarena i druga pretpostavka za stjecanje prava vlasništva, a to je način stjecanja (modus).

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje zastare potraživanja naknade za zemljište koje je pripalo tuženiku, sudovi nižeg stupnja pravilnom su primjenom pravnog pravila sadržanog u paragrafu 418. bivšeg OGZ-a, a koje se kao mjerodavno primjenjuje u ovom sporu, zaključili da je tuženik stekao pravo vlasništva na originarni način - građenjem, slijedom čega je rok u kojem je tužitelj mogao od tuženika tražiti naknadu vrijednosti zemljišta počeo teći nakon završetka izgradnje, (1966. godine).

Suprotno pravnom shvaćanju revidenta, i po nalaženju ovog revizijskog suda, tuženik je pravo vlasništva na nekretninama tužitelja stekao danom izgradnje zgrada na tom zemljištu, uz ispunjenje i drugih pravnih pretpostavki, za koje su sudovi utvrdili da su ispunjene, a ne donošenjem presude od kada za tužitelja počinju teći i rokovi u kojima može tražiti naknadu za to zemljište.

Kod originarnog stjecanja prava vlasništva, kao što je u konkretnom predmetu slučaj, faktični nastup određenih pravnih činjenica na koje zakon neposredno vezuje stjecanje prava vlasništva, ima istovremeno značenje postojanja i pravne osnove (titulusa) i valjanog načina stjecanja prava vlasništva (modusa).

S obzirom da pravna pravila bivšeg OGZ-a nisu sadržavala odredbe o zastari tog potraživanja, primjenjuju se odredbe čl. 14. Zakona o zastari potraživanja o općem zastarnom roku, koji je u vrijeme završene izgradnje (1966 godine) bio na snazi, a koji rok iznosi deset godina.

Kako je taj rok nesumnjivo protekao, prije podnošenja tužbe u ovoj parnici (04.06.1997. godine) to su sudovi nižeg stupnja, i po pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda pravilnom primjenom materijalnog prava odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. travnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Borisa Guttmanna, v.r.