Croatian Supreme Court allows appeal due to failure to assess UN sanctions impact on damages calculation.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appeal and request for protection of legality, vacating the lower court judgments and remanding the case for retrial. The defendant argued that the plaintiff's claim was inadmissible due to UN Security Council Resolution 757 sanctions, but the second-instance court failed to evaluate this significant argument. The court ruled that this omission constituted a material violation of procedural rules regarding the assessment of appeal grounds, necessitating a new trial to determine if sanctions applied and to recalculate damages based on actual wartime economic conditions.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 354. st. 1. i čl. 375. st. 1.; A court must evaluate all significant appeal grounds raised by the losing party; failure to do so constitutes a material violation of procedural rules requiring the vacating of the judgment and remand for retrial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2572/00-2
Gzz-93/00-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. N., zastupanog po punomoćniku V. O., odvjetniku u N., protiv tuženika G. d.d. S., rješavajući reviziju tuženika i zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 13. veljače 1997. godine, broj: Gt-11/97 protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-1508/96 od 3. listopada 1996. godine i presude Općinskog suda u Slatini, broj: P-400/94 od 28. veljače 1996. godine, u sjednici održanoj 14. veljače 2001. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija i zahtjev za zaštitu zakonitosti, ukida presuda Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-1508/96 od 3. listopada 1996. godine i presuda Općinskog suda u Slatini, broj: P-400/94 od 28. veljače 1996. godine, te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Slatini, broj: P-400/94 od 28. veljače 1996. godine, tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 36.000,00 kn, te daljnjih 472.704,00 kn sve sa pripadajućom zateznom kamatom na način kako je to pobliže naznačeno u toč. br. 1. i 2. izreke te presude, te naknaditi tužitelju parnični trošak od 33.630,00 kn. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-1508/96 od 3. listopada 1996. godine potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju, pobijajući je iz l. 385. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku – "Narodne svih revizijskih razloga (č
novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) predloživši njeno preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske je protiv obih nižestupanjskih presuda podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti iz razloga bine povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njihovo ukidanje.
Tužitelj je odgovorio na reviziju i zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske predloživši njihovo odbijanje.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Obzirom na činjenicu da je podneskom od 26. listopada 2000. godine zaprimljenog kod ovog suda 6. studenog 2000. godine odvjetnik V. O. dostavio u spis urednu punomoć o zastupanju tužitelja u ovom sporu, koja punomoć ujedno sadrži odobrenje tužitelja za sve do sada obavljene parnične radnje u ovom postupku od strane odvjetnika V. O. kao njegovog punomoćnika, to ne stoji prigovor apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, odnosno relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. a u svezi s odredbom čl. 89. st. 1., čl. 94.- st. 1. i čl. 98. st. 3. i 4. ZPP-a, na koje neosnovano upiru revizija i zahtjev za zaštitu zakonitosti.
Ne stoji ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u smislu prigovora presuđene stvari.
Da bi se moglo govoriti o istovjetnosti dvaju predmeta potrebno je da postoji njihov subjektivni i objektivni identitet (iste stranke i isti predmet spora).
U pravomoćno dovršenom predmetu Općinskog suda u Slatini, broj: P-144/93 tužitelju S. N. je tuženik G. d.d. S., obvezan predati određene predmete, uključujući auto- cisternu za cement te liniju za izradu stropnih gredica.
U ovom predmetu tužitelj S. N. potražuje od tuženika G. d.d. S. isplatu konkretnih novčanih iznosa s osnova izmakle koristi (a zbog nekorištenja vozila i linije za izradu gredica). Dakle, u ova dva predmeta postoji subjektivni identitet spora, no nedostaje objektivni identitet spora (različiti su predmeti spora), zbog čega se ne radi o istovjetnim predmetima, pa se ne može ni govoriti o osnovanosti prigovora presuđene stvari.
Osporavajući osnov tužiteljevog potraživanja tuženik je u žalbi na prvostupanjsku presudu prigovorio kako bi ovakvo potraživanje tužitelja bilo nedopušteno, sve s obzirom na zabrane iz Rezolucije br. 757 Vijeća sigurnosti ujedinjenih naroda, a koje zabrane da se odnose i na stranke u ovom sporu.
Drugostupanjski sud zanemarujući ovaj žalbeni navod, propustio je ocijeniti ga, unatoč njegovu značaju, tako da je izostala ocjena žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja za ovaj spor, a bez kojih i nije moguće ocijeniti pravilnost nižestupanjskih presuda (o osnovanosti ovog prigovora ovisi da li je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP-a). Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju revident, makar i opisno osnovano ukazuje u reviziji, a što je pak razlogom za ukidanje obih nižestupanjskih presuda, sve temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a.
Visinu izmakle koristi tužitelju zbog nekorištenja auto-cisterne i linije za proizvodnju stropnih gredica u spornom razdoblju nižestupanjski sudovi utemeljili su na obavijesti o visini zakupnine za auto-cisternu u spornom razdoblju, odnosno na nalazu vještaka o ostvarenoj godišnjoj dobiti za rad spornim postrojenjem, očito polazeći od pretpostavke da je tijekom čitavog spornog razdoblja bilo moguće auto-cisternu davati u zakup, odnosno glede rada linije za izradu stropnih gredica da se u spornom razdoblju cijela proizvodnja mogla prodati i naplatiti.
Pri tome nižestupanjski sudovi ispuštaju iz vida da se sporno razdoblje odnosi na ono kad je Republika Hrvatska bila zahvaćena ratnim neprilikama koje su na području gdje se nalaze sporni predmeti tužitelja bile itekako izražene i imale odraza na sveopće gospodarske mogućnosti, uključujući i one koje se odnose na ekonomsko iskorištavanje tužiteljevih predmeta. S tim u vezi, osnovano se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava glede načina obračuna izmakle koristi tužitelja, a koja je svedena na konverziju zakupnine izražene u DEM u kunsku protuvrijednost.
U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će provođenjem relevantnih dokaza utvrditi da li se na stranke ovog spora odnosi zabrana iz Zakona o provođenju rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda u svezi sa sankcijama protiv tzv. SRJ (Srbije i Crne Gore) ("Narodne novine", broj: 109/93), te ako utvrdi da nema zabrana iz citiranog zakona utvrdit će visinu izmakle koristi tužitelja glede nemogućnosti korištenja auto-cisterne, te linije za proizvodnju stropnih gredica plazeći od realnih uvjeta koji su direktno utjecali u spornom razdoblju na mogućnost njihove ekonomske eksploatacije kao što su tadašnje ratne i ukupne gospodarske prilike Republike Hrvatske, a s tim u svezi mogućnost njihovog davanja u zakup, visine zakupnine, mogućnost rada ovim predmetima (obzirom na stanje u kojem su se nalazili) mogućnost prodaje ostvarenih proizvoda (stropnih gredica) u datim prilikama, sve vodeći računa o materijalnim troškovima proizvodnje, odnosno korištenja auto-cisterne. Tek nakon toga bit će moguće donijeti novu, zakonitu odluku.
U Zagrebu, 14. veljače 2001.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.