Croatian Supreme Court dismissed appeal on insurance subrogation interest calculation starting from payment date.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal against a lower court judgment ordering defendants to pay the plaintiff interest on a sum previously paid to an insured party. The plaintiffs argued that interest should accrue from the date of their payment to the insured, while the defendants contended it should start only upon their own default. The court ruled that under the Obligations Act, the insurer steps into the insured's shoes with all rights, meaning interest runs from the date of the insured's claim against the tortfeasors, not the insurer's payment date.
Legislator headnote
AI generatedčl. 939. ZOO; čl. 386. ZPP; Osiguratelj stupa u sva prava osiguranika do visine uplaćene svote, pa mu kamate teku od dana kada je osiguranik ostvario pravo na regres, a ne od dana isplate naknade.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1241/1996-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o d.d. Z., P. I. G., protiv tuženika V. J. starijeg i V. J. mlađeg, oba iz I. G., koje zastupa D. R., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženih protiv presude Županijskog suda u Sisku od 29. veljače 1996. godine broj Gž-41/96-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu od 4. listopada 1995. godine broj P-131/95-6, na sjednici održanoj dana 7. rujna 2000. godine, p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Županijski sud u Sisku, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 29. veljače 1996. godine broj Gž-41/96-3 potvrdio presudu Općinskog suda u Ivanić Gradu od 4. listopada 1995. godine broj P-131/95-6, kojom je naloženom tuženima platiti tužitelju svotu od 5.667,00 kn sa zateznim kamatama od 14. veljače 1995. godine do isplate i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 1.738,00 kn.
Protiv te presude izjavili su reviziju tuženi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. Revidenti smatraju da nije održivo pravno stajalište nižestupanjskih sudova, koje se temelji na čl. 939. ZOO. Prijepornu svotu čine zatezne kamate, a u smislu čl. 277. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i kamate, koje teku od trenutka kada dužnik dospije u zakašnjenje. Tuženi nisu došli u zakašnjenje, pa tužitelj nema pravo na kamate, odnosno pravo na kamate njegovo ne teče od dana kada je on platio oštećenome, već od trenutka, kada je štetnik došao u zakašnjenje odnosno kada je tužitelj ostvarujući svoje pravo na regres zatražio od tuženih da mu plate svotu, koju je on platio oštećenome. Tužitelj je štetu nadoknadio oštećenima 2. veljače 1989. godine, a tužene je ostvarujući svoje pravo regresa pozvao na platež 31. siječnja 1995. godine. Ne može tužitelj zahtijevati kamate od dana kada je on izvršio isplatu, već od dana kada su tuženi došli u zakašnjenje. Tužitelj je čekao šest godina. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači presude nižestupanjskih sudova na način da tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom.
Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) radi očitovanja nije se očitovao na sadržaj revizije.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj
razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Što se tiče ostvarenja ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP, valja napomenuti da su revidenti samo općenito naveli kao razlog za izjavljivanje revizije bitne povrede odredbi ZPP, ali nisu u reviziji naveli koje su to bitne povrede odredbi ZPP ostvarene i na koji način. Sadržaj revizije također ne upućuje na zaključak, da su razlog za izjavljivanje revizije bitne povrede odredbi ZPP, već upućuje na zaključak da je razlog za izjavljivanje revizije pogrješna primjena materijalnog prava. Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Tužitelj je oštećenima nadoknadio štetu po osnovu osiguranja, a od tuženih traži da mu vrate ono što je on platio na ime naknade štete, ostvarujući tako svoje pravo regresa, uključujući tu i zatezne kamate na uplaćenu svotu. Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 939. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZOO). U smislu čl. 939. ZOO osiguratelj stupa u sva prava svog osiguranika, odnosno korisnika osiguranja do visine ukupno uplaćene svote uključujući tu glavnicu i kamate, a on ima pravo od štetnika zahtijevati kamate na svotu isplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svome osiguraniku. Budući da u smislu čl. 939. st. 1. ZOO isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade prelaze sva osiguranikova prava prema osobi koja je odgovorna za štetu ne radi se o novom pravnom odnosu, odnosno o novoj tražbini između tužitelja i tuženih u odnosu na tražbinu oštećenoga odnosno osiguranika prema tužitelju odnosno osiguratelju, već je to po svom sadržaju isti pravni odnos. Zbog toga ne dolazi u obzir računanje zateznih kamata od dana kada je tužitelj odnosno osiguratelj pozvao tužene odnosno štetnike platiti ono što je on platio oštećenome po osnovu osiguranja. Isplatom na tužitelja osiguratelja osiguraniku nije prešlo neko novo pravo, već je to pravo istog sadržaja koje je imao i osiguranik. Tužitelj je platio ono što su bili dužni platiti tuženi, kao štetnici.
Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ova sud pazi po službenoj dužnosti, tako ni oni na koje upućuje revizija. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.
U Zagrebu, 7. rujna 2000. godine.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.