Rev-1019/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1019/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. U. iz S., zastupane po punomoćniku M. J., odvjetnici iz S., protiv tuženog „C. o.“ d.d. S., Filijala S., zastupana po punomoćniku V. Ć., odvjetnici iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž 1777/07 od 31. svibnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P 578/03 od 15. ožujka 2006., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž 1777/07 od 31. svibnja 2007. odbijene su žalbe stranaka i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P 578/03 od 15. ožujka 2006., kojom je suđeno kako slijedi:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 123.628,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. lipnja 1994. godine do isplate, kao i iznos od 43.737,61 kn (na ime kamata za razdoblje od 1. lipnja 1994. godine do 31. svibnja 1995. godine na iznos od 220.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. ožujka 2006. godine do isplate.

II. Za više zatražene zakonske zatezne kamate od dosuđenih koje na iznos od 43.737,61 kn teku od 1. lipnja 1995. godine do 15. ožujka 2006. godine, zahtjev tužiteljice se odbija kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 36.286,30 kn.“.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmetnom tužbom tužiteljica je zatražila isplatu utuženih iznosa s naslova obavljenih odvjetničkih usluga, koje je njezin prednik, sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji obavio za tuženicu.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud prihvatili su tužbeni zahtjev u visini dosuđenih iznosa, pri čemu prvostupanjski sud, ocjenom provedenih dokaza, smatra utvrđenim, što u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, da je prednik tužiteljice za tuženicu zaista obavio usluge čija vrijednost iznosi 310.829,00 kn pri čemu je s naslova glavnice ostao neisplaćen ovdje utuženi iznos od 123.638,80 kn (nakon što je preostali iznos glavnice tuženik isplatio temeljem presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P 2536/94). Pri tome su pravilno ocijenili i to da okolnost da je za navedeni iznos glavnice tužba bila povučena u citiranom predmetu Općinskog suda u Splitu posl. br. P 2536/94 nije zapreka za ponovno podnošenje tužbe u smislu odredaba čl. 193. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP).

Kao dokazna osnova za navedena utvrđenja prvostupanjski sud prvenstveno polazi od primopredajnog zapisnika, koji je potpisan i od strane tuženika, a kojim su utvrđeni predmeti i vrijednost spora, a u kojima je prednik tužiteljice obavio usluge za tuženika.

Nadalje, uzimaju u obzir rezultate provedenog vještačenja po vještaku financijske struke, kojim su specificirane pojedine obavljene radnje, kao i pripadajuća naknada za obavljene radnje.

O svim navedenim okolnostima prvostupanjska presuda sadrži zaista obrazložene razloge glede svakog pojedinog provedenog dokaza i utvrđenja koje sud temelji na tako provedenim dokazima što sve, kako je već istaknuto, prihvaća i drugostupanjski sud, što izričito i navodi u razlozima drugostupanjske presude.

Nisu stoga ostvareni revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se poziva tuženik (a posebno one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. u svezi s odredbama čl. 7. i čl. 8. ZPP).

Nadalje, treba naglasiti da dijelom svojih prigovora i revizijskih navoda tuženi u stvari osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja koji se prigovori u reviziji ne mogu s uspjehom i osnovano isticati (čl. 385. ZPP).

Nisu se stoga mogli prihvatiti navodi tuženika ponovljeni i u reviziji a kojima osporava pravilnost utvrđenja glede obavljenih radnji i pripadajuće naknade za pojedine radnje pri čemu je prvostupanjski sud s osnovom odbio i daljnje dokazne prijedloge tuženika, pa tako i provođenje novog vještačenja.

Iako tuženik ponovno i u reviziji dovodi u sumnju sva naprijed navedena utvrđenja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda glede stvarno obavljenih radnji i naknade za obavljene radnje u skladu Tarifom o nagradi i o naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 61/93, 87/93, 16/93 i 11/96), te svoje navode i prigovore zaista nije konkretizirao, kako je to obrazložio i drugostupanjski sud, odgovarajući i na taj način na istaknute žalbene razloge, suprotno tvrdnji revidenta.

Treba s toga smatrati da je i materijalno pravo pravilno primijenjeno kad je tužbenom zahtjevu udovoljeno, kako glede glavnice u iznosu od 123.628,80 kn, tako i glede pripadajućih kamata u iznosu od 43.737,61 kn na ranije plaćenu glavnicu od 220.000,00 kn, a za razdoblje od 1. lipnja 1994. do 11. svibnja 1995.

Iz svih navedenih razloga, a budući da nisu ostvareni revizijski prigovori bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. i 2. ZPP) reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. rujna 2008.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.