Criminal detention extended due to risk of reoffending in parallel proceedings despite pending verdict.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defense's appeal against the district court's decision to extend pretrial detention. The court found that the defendant's lack of employment and the existence of a second ongoing criminal proceeding for the same offense constituted specific circumstances justifying fear of reoffending. Consequently, the court ruled that the pending verdict in the second case did not negate the legal grounds for extending detention under the Criminal Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97; čl. 173. st. 2. KZ; When a defendant faces parallel criminal proceedings for the same offense and lacks independent means of livelihood, the risk of reoffending is established, permitting detention extension without prejudicing the outcome of the pending trial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž-2/2000-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. B. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi branitelja optuženika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. prosinca 1999. godine br. Kv-964/99 (K-114/99), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podnijete optužnice državnog odvjetnika, u sjednici održanoj 11. siječnja 2000. godine,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba branitelja opt. N.B. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv opt. N.B. po čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97, u tijeku postupka nakon podnijete optužnice državnog odvjetnika protiv njega zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.
Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu branitelj opt. N.B., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv optuženika ukine.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu žalitelj da nema osnova primjenjivati mjeru pritvora protiv optuženika po toč. 3. st. 1. čl. 102. ZKP/97 jer u pobijanom rješenju utvrđene okolnosti nisu osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će on, ako će boraviti na slobodi, ponovno počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, tim prije što on nije pravomoćno suđen za istovrsno kazneno djelo, već je samo u tijeku drugi postupak. Suprotno tome, na temelju pravomoćne optužnice državnog odvjetnika (list spisa, br. 39) protiv opt. B. se provodi ovaj kazneni postupak zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, a neprijeporna je činjenica da se protiv njega provodi još jedan drugi kazneni postupak kod suda prvog stupnja zbog istovrsnog kaznenog djela, u kojem je donesena nepravomoćna presuda, pa te okolnosti, uz okolnost da je on nezaposlen i nema vlastitih legalnih izvora prihoda, neovisno o razlogu nezaposlenosti, protivno mišljenju žalbe, one su osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženik ponovno počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, čime su ostvareni zakonski osnovi za daljnjom primjenom mjere pritvora protiv njega po toč. 3. st. 1. čl. 102. ZKP/97.
Stoga je pravilno pobijanim rješenjem produljen pritvor protiv njega po toj pritvorskoj osnovi. Dakako da nepravomoćna osuda ne znači da je netko osuđivan, kako to pogrešno navodi sud prvog stupnja u pobijanom rješenju, a osnovano to ističe žalba, ali okolnost da se protiv optuženika, pored ovog kaznenog postupka, provodi i drugi kazneni postupak za istovrsno kazneno djelo je pravno relevantna okolnost za prosudbu o osnovanosti primjene mjere pritvora protiv optuženika, a time se nikako, protivno žalbi, ne prejudicira krivnja optuženika bilo u ovom kaznenom postupku, bilo u tom drugom kaznenom postupku.
Kako ni ostali žalbeni prigovori nisu osnovom za ukidanje mjere pritvora protiv opt. B., to je o žalbi i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 11. siječnja 2000. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marko Rašo v.r.
Milan Gudelj v.r.