Psz-211/1992-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 211/1992-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Borisa Guttmanna i Gordane Gasparini kao članova vijeća, te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenoga M.E. iz S., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje od 17.VII. 1992. br. J-460/92, radi prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 1993.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenoga protiv rješenja Suca za prekršaje općine Split od 4.VI. 1992. br. J-76/92, kojim je kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 10 dana, a zbog počinjenog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni tvrdi da je u provedenom postupku nezakonito oglašen krivim, jer je kritične zgode bio izazvan od oštećenoga, koji je ustvari krivac za predmetni događaj. Predlaže stoga da Vrhovni sud Hrvatske njegov zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev. Zahtjev nije osnovan.

Kako je kažnjeni saslušan kod suca za prekršaje priznao da je kritične zgode nakon verbalnog sukoba udario šakom u lice oštećenika koji je od toga pao, a što je potvrđeno iskazom oštećenog i spisu priloženom liječničkom dokumentacijom, zakonito je po mišljenju ovoga suda postupio sudac za prekršaje kada je ovo djelo kažnjenoga pravno okvalificirao kao prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te kažnjenome izrekao kaznu.

Kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja prigovor kažnjenoga iznesen u njegovom zahtjevu za sudsku zaštitu da je kritične zgode bio napadnut i izazvan od oštećenika, nije osnovan, jer protivno proizlazi iz njegovog iskaza datog kod suca za prekršaje, i rezultata provedenog prekršajnog postupka. Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona, a Republičko vijeće za prekršaje je, uvažavajući sve odlučne činjenice ocijenilo da nije prestroga, a samo je to vijeće ovlašteno da ocjenjuje primjerenost izrečene kazne. Kažnjenome je za počinjeni prekršaj izrečena teža vrsta kazne, čije je izricanje zadobivenim tjelesnim ozljedama oštećenika pravilno obrazloženo, te ovo obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 31. svibnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. M.E., S., Narodni trg 2,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom (2x).