II Kž-332/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 332/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. L., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. - pročišćeni tekst, 35/93. - ispravak, 108/95., 16/96. - pročišćeni tekst i 28/96. - dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 28. kolovoza 2019. broj Kv-Rz-18/2019-6 (K-Rz-3/2019), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon dopuštene obnove kaznenog postupka, u sjednici održanoj 18. rujna 2019.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog P. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon dopuštene obnove kaznenog postupka protiv optuženog P. L. zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH, na temelju članka 127. stavka 4. "u vezi s člankom 507. stavkom 5." Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog P. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 4. travnja 2019. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi P. L. po branitelju, odvjetniku S. Ž., bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se istražni zatvor ukine i optuženiku odredi primjena mjera opreza.

II Kž 332/2019-4

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja za donošenje odluke o produljenju istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08. te potom pravilno zaključio da one opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog P. L., te da nema uvjeta za primjenu blažih mjera odnosno mjera opreza koje predlaže žalitelj kao zamjenu za istražni zatvor.

Žalitelj smatra da opasnost koju prvostupanjski sud opisuje u pobijanom rješenju nije dovoljno konkretna da bi opravdavala primjenu mjere istražnog zatvora kao najteže mjere osiguranja prisutnosti optuženika u postupku. Navodi da optuženikov brat živi u O., gdje bi optuženik u slučaju puštanja iz istražnog zatvora mogao boraviti, smatrajući da će se uz oduzimanje putne isprave, odnosno obaveze javljanja određenom državnom tijelu postići ista svrha koja se postiže optuženikovim lišavanjem slobode.

Protivno tim žalbenim navodima, osnovano je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju istaknuo da je optuženik nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske od započinjanja kaznenog postupka i da mu je još tijekom istrage, rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 8. siječnja 1996. broj Kio-769/1995. bio određen istražni zatvor. Budući da raspisane tuzemna i međunarodna tjeralica nakon određivanja istražnog zatvora nisu rezultirale optuženikovim lišavanjem slobode, u daljnjem tijeku postupka optuženiku je suđeno u odsutnosti te je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Na temelju međunarodne tjeralice radi izvršenja navedene kazne optuženik je uhićen, te je postupak po njegovom zahtjevu na temelju članka 507. stavka 1. ZKP/08. obnovljen. Opisane okolnosti dugogodišnjeg izbivanja optuženika iz Republike Hrvatske, osiguranja njegove prisutnosti u postupku na temelju tjeralice, činjenici da se radi o osobi koja uz hrvatsko ima i državljanstvo Republike Srbije u povezanosti s težinom djela za koja je isti osnovano sumnjiv i očekivanom kaznom, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na stvarnu i neposrednu bojazan da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći i osujetiti vođenje ovog postupka. Stoga je protiv optuženog P. L. prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. kao jedine prikladne mjere za otklanjanje utvrđene opasnosti od njegovog bijega.

Nije u pravu žalitelj s tvrdnjom da je prvostupanjskim rješenjem protiv optuženika ukinuto jamstvo. Naime, pobijanim je rješenjem samo produljen već ranije određen istražni zatvor protiv njega, dok formulacija iz tog rješenja da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti niti jamstvom, nije od utjecaja na činjenicu da je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru od 10. lipnja 2019. broj Kv I-47/2019, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. srpnja 2019. broj II Kž-232/2019, optuženom P. L. pravomoćno određeno jamstvo u visini od 200.000,00 kuna uplatom u gotovom novcu, koje može zamijeniti istražni zatvor.

II Kž 332/2019-4

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. rujna 2019.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Davorka Simunić, v.r.

Ranko Marijan, v.r.