I Kž-1247/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1247/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice, Dragana Poljaka, Senke Klarić-Baranović i Ileane Vinja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. K., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva u prekoračenju nužne obrane iz čl. 90. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. i čl. 29. st. 3. KZ, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. rujna 2004. godine, broj K-6/02, u sjednici održanoj dana 4. prosinca 2007. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. A. K. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. A. K. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva u prekoračenju nužne obrane iz čl. 90. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. i čl. 29. st. 3. KZ, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa, primjenom čl. 57. toč. d. KZ, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 29. siječnja do 22. veljače 2001. godine.

Na temelju čl. 75. st. 1. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obvezno psihijatrijsko liječenje.

I Kž 1247/04-3

Na temelju čl. 80. st. 1. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, jednog kuhinjskog noža, duljine oštrice 17 cm.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) optuženik je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-6. ZKP, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. A. K., putem branitelja I. B., odvjetnika iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Premda se optuženik žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa se u odnosu na tu žalbenu osnovu sadržaj njegove žalbe svodi isključivo na pobijanje ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Protivno žalbenim navodima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne i važne činjenice.

Na temelju rezultata glavne rasprave, prvostupanjski sud izveo je ispravan zaključak, da je optuženik počinio djelo kako to proistječe iz izreke pobijane presude i da je kazneno odgovoran.

Žalitelj pobija ispravnost utvrđenih odlučnih činjenica, na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik prekoračio nužnu obranu, te da do toga nije došlo zbog jake razdraženosti ili prepasti prouzročene napadom oštećenika.

Protivno žalbenim navodima, na temelju rezultata glavne rasprave, prvostupanjski sud je izveo ispravan zaključak, da optuženik nije prekoračio nužnu obranu zbog jake razdraženosti ili prepasti prouzročene napadom oštećenika.

Žalitelj ne iznosi nešto novo što prvostupanjski sud nije ocjenjivao, nego na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala sugerira zaključak, da je optuženik postupao na mah zbog jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom oštećenika, odnosno da optuženik nije počinio kazneno djelo u prekoračenju nužne obrane, za koje je pobijanom presudom proglašen krivim.

I Kž 1247/04-3

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je – na temelju izvedenih dokaza, te njihove savjesne i brižljive ocjene, posebice svestranom i savjesnom analizom nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. Ž. M. i sudsko-medicinskog vještaka dr. D. S., u poredbi s obranom optuženika i iskazima svjedoka B. Š., S. M., S. M. i I. L. – osnovano utvrdio, da je optuženik prekoračio granice nužne obrane, jer je napad oštećenika mogao uspješno odbiti i s manjim intenzitetom potrebne obrane, a da to ne šteti njegovoj časti i ugledu, te tjelesnom integritetu. Naime, premda se optuženik, nakon izbijanja noža oštećeniku, mogao od njega uspješno braniti i bez upotrebe noža, on ga je nastavio ubadati nožem (četiri puta) pretežito zbog reducirane mogućnosti kontrole vlastitog ponašanja zbog dugogodišnjeg duševnog oboljenja u vidu shizofrene psihoze paranoidno – halucinatorne forme, kako je to zaključio psihijatrijski vještak dr. Ž. M. (list 141 i 163). Takvo ponašanje optuženika i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, nije u skladu sa zakonskim uvjetima neophodno potrebne obrane, jer se optuženik, znajući za njihove loše odnose, nakon prethodnog verbalnog sukoba i prijetnji oštećenika, uzimanjem kuhinjskog noža, pripremio za novi sukob s oštećenikom. Novi napad oštećenika, optuženik je nedvojbeno mogao odbiti i manjim intenzitetom potrebne obrane, odnosno optuženik je u ovom slučaju, protivno žalbenom prigovoru, postupao u prekoračenju nužne obrane, a koje prekoračenje nije učinjeno u stanju jake razdraženosti izazvane napadom oštećenika, kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud.

Na temelju izloženog, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio odlučne činjenice i izveo ispravne činjenične zaključke, koji navodima žalbe nisu dovedeni u pitanje. Za svoja utvrđenja, uz rečeno u ovoj presudi, prvostupanjski sud dao je valjano, iscrpno i logično obrazloženje, koje u svemu, kao ispravno, prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj, radi izbjegavanja ponavljanja.

Počinjeno djelo prvostupanjski sud ispravno je pravno označio, pa nije ostvarena ni povreda kaznenog zakona, a koju žalitelj obrazlaže kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.

Nije u pravu optuženik kad se žali zbog odluke o kazni.

Pri odmjeravanju kazne, prvostupanjski sud ispravno je ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti optuženika, kao i sve ostale okolnosti, pobliže navedene u razlozima pobijane presude, što utječu da kazna bude teža ili lakša, pa je prema takvoj ocjeni opt. A. K. ispravno izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koja nipošto nije prestroga, kako to tvrdi optuženik u svojoj žalbi. Naprotiv, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, u ovom slučaju, upravo izrečena kazna ostvarit će svrhe iz čl. 6. i čl. 50. KZ.

Ispitujući, u smislu čl. 382. ZKP, opravdanost i zakonitost izrečenih sigurnosnih mjera iz čl. 75. st. 1. KZ i čl. 80. st. 1. KZ, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud trebao izreći rečene mjere upravo iz razloga koji su navedeni u pobijanoj presudi prvostupanjskog suda.

I Kž 1247/04-3

S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu. Kako ne postoje ni povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, koje drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. prosinca 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.