I Kž-528/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 528/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula mr. Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. P.I. zbog krivičnog djela iz čl. čl. 229. st. 1. KZRH i dr. (sada čl. 221. st. 1. KZRH i dr.), odlučujući o žalbi vojnog državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Osijeku od 17. svibnja 1993. br. K-1445/92, u sjednici održanoj 8. rujna 1993.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba vojnog državnog odvjetnika.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, temeljem čl. 32. st. 1. ZKP Vojni sud u Osijeku oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u kriv. predmetu protiv opt. P.I. zbog kriv. djela iz čl. 229. st. 1. KZRH i dr. (sada čl. 221. st. 1. KZRH i dr.).

U stavku II. izreke pobijanog rješenja određeno je da će se spis ustupiti nadležnom Općinskom sudu u Osijeku, po pravomoćnosti tog rješenja, a kao stvarno nadležnom za postupanje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio vojni državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i utvrdi stvarna nadležnost tog suda.

Žalba vojnog državnog odvjetnika nije osnovana.

Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je optuženik odnosno krivično djelo protiv službene dužnosti izvršio kao vojna osoba kojoj je to svojstvo prestalo 26. srpnja 1992. godine, prije podizanja optužnog akta.

Međutim, vezano za odnosno krivično djelo protiv službene dužnosti, vojni sud bio bi nadležan da sudi i civilnoj osobi samo ukoliko je predmet djela dio borbenog sredstva, oružja, municije ili eksploziva koji služe za potrebe obrane, što konkretno nije slučaj, a prema čl. 3. st. 5. druge izmjene i dopune Uredbe o organizaciji radu i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN br. 25 od 29. travnja 1992. godine).

Stoga neosnovano ističe vojni državni odvjetnik, kao i državni odvjetnik Republike Hrvatske, u svom obrazloženom mišljenju, da bi se u konkretnom slučaju trebala primijeniti odredba čl. 3. st. 2. citirane druge izmjene i dopune, po kojoj bi vojni sud ipak bio nadležan.

Naime, sukladno čl. 3. toč. 2. citirane Uredbe, potrebno je naglasiti da optuženik u vrijeme izvršenja djela nije imao status civilne osobe na službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (da bi se u odnosu na njega mogla primijeniti citirana odredba), već status vojne osobe, kojoj je to svojstvo prestalo naknadno, prije podizanja optužnice.

Slijedom svega navedenog nema pravnog temelja da za vođenje ovog kriv. postupka bude nadležan Vojni sud u Osijeku, kada iz naprijed izloženog proizlazi da je optuženik u vrijeme podnošenja optužnice bio civilna osoba pa je vojni sud s pravom otklonio postupati u tom kriv. predmetu.

S obzirom na sve izloženo odlučeno je na temelju čl. 385. st. 3. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu, 8. rujna 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)