Rev-166/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 166/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz S., zastupane po punomoćnici J. G., odvjetnici iz Z., protiv tuženika M. L. iz S., zastupanog po punomoćnici S. D., odvjetnici iz D., radi poništenja ugovora o najmu i sklapanja ugovora sa zaštićenom najamninom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1665/08 od 13. studenoga 2008., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Daruvaru broj P- 330/07 od 14. svibnja 2008., 27. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Daruvaru broj P-330/07 od 14. svibnja 2008. poništen je ugovor o najmu stana sklopljen između tužiteljice kao najmoprimca i tuženika kao najmodavca 6. srpnja 2007. i naloženo tuženiku sklopiti s tužiteljicom ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom kojeg će u protivnom zamijeniti ta presuda, te ujedno tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 915,00 kn. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1665/08 od 13. studenoga 2008. djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je poništen ugovor o najmu stana sklopljen između stranaka 6. srpnja 2007., a djelomično preinačena prvostupanjska presuda, te je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom koji ugovor će u protivnom zamijeniti ta presuda, te u odluci o parničnom trošku i naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 1.994,40 kn.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem čitavog tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za poništenje ugovora o najmu stana sklopljenog između stranaka 6. srpnja 2007., a vrijednost kojeg predmeta spora je označena sa 10.000,00 kn, što znači da protiv pobijane presude, a u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 54. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08) primjenjuje na ovaj spor izjavljivanje tzv. redovite revizije nije dopušteno. Slijedom navedenog, svi navodi iz revizije, a koji faktično sadržavaju razloge za redovnu reviziju nisu uzeti u obzir kod ispitivanja iste.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu,

time da stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, za dopuštenost tzv. izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a potrebno je da su kumulativno ostvarene slijedeće pretpostavke: da je stranka određeno naznačila pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno), a o rješenju kojeg pitanja da ovisi odluka u sporu i koje rješenje da je važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, time da se u reviziji treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da su ti razlozi važni za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

U podnesenoj reviziji uopćeno se ukazuje na pravna pitanja za koja revident smatra da su važna za odluku u sporu, a tiču se pitanja zablude, pravne sigurnosti trećih – kupaca nekretnina u stečajnom postupku, a bez da su određeno naznačena sporna pravna pitanja, kao što nisu određeno dati razlozi zašto bi o odgovoru na ista ovisila odluka u ovom sporu, te ista bila važna za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. Iz ovako, načelno problematiziranog niza pravnih pitanja iz pojedinih zakona (Zakona o obveznim odnosima, Stečajnog zakona, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), a polazeći od pretpostavki za dopuštenost izvanredne revizije propisanih odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a ovaj sud doista nije u mogućnosti zaključiti kojim bi se pravnim pitanjima trebalo baviti u okviru ovako podnesene revizije, a sve krećući se u zakonom propisanim okvirima za njezinu dopuštenost. Ovo tim više što se u reviziji samo uopćeno poziva na navodno odstupanje pobijane presude od postojeće, prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a bez da se pri tome konkretno ukazuje na određene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Stoga se ovako podnesena revizija ukazuje nedopuštenom, zbog čega ju je trebalo odbaciti, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 27. listopada 2010.

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.