Rev-54/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 54/09-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Jasne Guštek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. D. iz K., koga zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u K., protiv tuženika-protutužitelja M. Ž. iz K., koga zastupa punomoćnica M. O., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika- protutužitelja (dalje u tekstu: tuženik), protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gospiću br. Gž-441/08-2 od 19. studenoga 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Korenici br. P-9/06-54 od 30. srpnja 2007., u sjednici održanoj 15. travnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika se prihvaća, ukidaju se presuda Županijskog suda u Gospiću br. Gž- 441/08-2 od 19. studenoga 2008. i presuda Općinskog suda u Korenici br. P-9/06-54 od 30. srpnja 2007., te se predmet vraća Općinskom sudu u Gospiću – Stalna služba u Korenici na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev za isplatu 138.337,50 kn sa zateznim kamatama, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači u skladu s revizijskim navodima ili da se ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje.

Tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) na reviziju nije odgovorio. Predmet spora u sadašnjem stadiju postupka je protutužbeni zahtjev za isplatu 138.337,50 kn sa zateznim kamatama zbog nezakonitog korištenja poslovnog prostora tuženika u stambeno poslovnom objektu tuženika u K., od strane tužitelja za vrijeme od 1. siječnja 1998. do 30. (pogrešno navedenog 31.) lipnja 2004.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženik vlasnik stambeno poslovnog objekta u K. izgrađenog na kčbr. 11516 k.o. K.,

- da je tužitelj posjedovao poslovni prostor u navedenom objektu, te u njemu obavljao ugostiteljsku djelatnost i u njemu izvršio određena ulaganja,

- da je Stambena komisija Općine Plitvička Jezera 20. srpnja 1999. naložila tužitelju iseljenje iz tuženikovog objekta, jer ga ne koristi za stanovanje obitelji, u roku od 15 dana od primitka naloga i da ga vrati stambenoj komisiji, te se od dostave toga naloga posjed tužitelja ne smatra poštenim,

- da je Povjereništvo Vlade Republike Hrvatske za Općinu Korenica 12. siječnja 1996. odobrilo poduzeću D.-p. iz Z. korištenje poslovnog prostora u K. u ul. …, time da će se obveze između tog povjereništva i navedenog poduzeća naknadno regulirati,

- da prema odluci Općine Plitvička Jezera objavljenoj u … za 1998., ugovori koje je sklopila ta općina o najmu poslovnog prostora prestaju važiti od 31. prosinca 1997.,

- da bi zakupnina za poslovni prostor tuženika površine 82,75 m[2] od 1. siječnja 1998. do 31. prosinca 2000. iznosila 1.779,13 kn mjesečno, - od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2002. 1.706,72 kn mjesečno, a od 1. siječnja 2003. 1.851,53 kn mjesečno,

- da prema podacima Porezne uprave prije 2002. na području Općine Plitvička Jezera nije evidentirana najamnina od poslovnog prostora.

Zaključivši da tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao, a niti predložio dokaz radi utvrđenja da bi tuženik u navedenom vremenskom periodu iznajmio predmetni poslovni prostor nižestupanjski sudovi su odbili protutužbeni zahtjev.

Međutim za sada nije osnovan zaključak nižestupanjskih sudova o neosnovanosti protutužbenog zahtjeva.

Pogrešno nižestupanjski sudovi protutužbeni zahtjev ocjenjuju kao odštetni zahtjev. Tuženik je protutužbeni zahtjev konačno odredio podneskom od 16. srpnja 2007. u kojem tuženik svoj protutužbeni zahtjev ne označava odštetnim zahtjevom, već tvrdi da je tužitelj kao nepošteni posjednik posjedovao njegov poslovni prostor i ostvarivao korist od vođenja ugostiteljske djelatnosti u njemu.

Prema odredbi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 – dalje u tekstu: ZVDSP) nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Obavljanjem ugostiteljske djelatnosti tužitelj je u poslovnom prostoru tuženika ostvarivao određene koristi, jer u slučaju da je koristio neki drugi poslovni prostor za istu svrhu bio dužan plaćati zakupninu za korištenje poslovnog prostora.

Zbog pogrešne pravne ocjene nižestupanjski sudovi su propustili utvrditi visinu koristi koju je tužitelj ostvario posjedovanjem tuženikovog poslovnog prostora u svojstvu nepoštenog posjednika.

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije ukinute nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud utvrditi visinu koristi koju je tužitelj ostvario posjedovanjem tužiteljevog poslovnog prostora u stambeno poslovnom objektu tuženika u K. u svojstvu nepoštenog posjednika, a zatim će donijeti novu presudu.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude, odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 15. travnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.