Povrv-48/2019-9 · Općinski sud u Metkoviću

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Metković, Andrije Hebranga 9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Rajki Ćubela, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Gabriela Stanića, u ovršnoj stvari tužitelj Z. H. d.o.o. podružnica Z., Z., OIB:…, koje zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž.&partneri d.o.o., Z., Pisarnica Z., Z., protiv tuženika I. K., OIB:…, M., radi naplate novčane tražbine, nakon glavne rasprave zaključene dana 28. kolovoza 2019., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 26. rujna 2019.,

p r e s u d i o j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lj. H. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-02222/10 od 19. travnja 2010. u cijelosti i odbija se u tužbeni zahtjev u cijelosti.

Obrazloženje

Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Lj. H. M. iz Z. donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-02222/10 od 19. travnja 2010. na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 500,00 kn sa zateznim kamatama tekućima od 16. svibnja 2009. do isplate uz naknadu troškova ovršnog postupka.

Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrv-144/10 od 6. kolovoza 2010. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi Ovrv-02222/10 u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tuženik u prigovoru od 28. travnja 2010. (list spisa 5) i podnesku od 28. lipnja 2017. (list spisa 31) navodi da se sporno parking mjesto sa kojega je izvršena radnja premještanja vozila nalazi u krugu KBC R. (ul.) do kojega je ulazak jedino moguć uz adekvatnu propusnicu preko ulazne rampe, a da je sporne prigode pušten uz predočavanje elektronske propusnice te da je parkirao vozilo na mjestu na kojemu nije bilo znaka zabrane parkiranja, a da je znak zabrane parkiranja postavljen tek kasnije (tri dana poslije) pa na taj način nije počinio nikakav prekršaj zbog kojega bi trebalo premještati vozilo. Još navodi da je okolo bilo parkirano više vozila, a za svoje navode prilaže fotografiju (list spisa 33).

Tužitelj tijekom postupka specificiranim tužbenim zahtjevom predlaže sudu održati na snazi platni nalog za isplatu iznosa od 500,00 kn sa zateznim kamatama tekućima od 16. svibnja 2009. do isplate uz naknadu troškova ovršnog postupka i troškova parničnog postupka.

U tijeku postupka sud je izvršio uvid u naredbu za premještanje vozila broj ZV 10712 od 07. svibnja 2009. (list spisa 4 i 16), fotodokumentaciju (list spisa 17-20), Odluku o uporabi javnih prometnih površina za rezervirana parkirališna mjesta (list spisa 21-22), Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o uporabi javnih prometnih površina za rezervirana parkirališna mjesta (list 23), Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvijete za obavljanje premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (list spisa 24-26), Utvrđivanje uvjeta za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (list spisa 27), Zaključak o obavljanju poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (list spisa 28) i Zaključak o visi troškova premještanja vozila (list 29). zapisnik/račun broj 500623 za preuzimanje vozila od DU-...-CI od 07. svibnja 2009. (list spisa 30), fotodokumentaciju tuženika (list spisa 33).

Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 500,00 kn za radnju premještanja vozila registarske oznake DU ... CI, vlasništvo tuženika, po osnovi izdane naredbe za premještanje vozila broj ZV 10712 od 7. svibnja 2009.

Među strankama nije sporna aktivna (tj. da je Z. h. d.o.o. podružnica Z. ovlašten za premještanje vozila) i pasivna legitimacija (da je I. K. vlasnik premještenog vozila). Naime, tuženik je na ročištu od 28. kolovoza 2019. promijenio iskaz da je spornog dana vozio premješteno vozilo te priložio potpisanu izjavu da je vozilom upravljao i parkirao dr. G. M., inače djelatnik KBC R., iako je u svom prigovoru prvo bio izjavljivao da je baš on sporne prigode upravljao i parkirao premješteno vozilo. Načelom sudske kontrole stranačke dispozicije, sud je oslonom na čl. 221. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014, dalje u tekstu ZPP-a) ocijenio da je sporne prigode vozilo koristio upravo tuženik, iako je tužbu tužitelja valjalo odbiti iz sljedećih razloga, tj. jer nije utvrđeno da je vozilo propisno premješteno. Dakle, među strankama je sporno da li je vozilo tuženika bilo nepropisno parkirano, slijedom čega da bi postojala zakonska osnova za radnju premještanja vozila te bi tuženik bio dužan snositi troškove radnje premještanja vozila.

Uvidom u naredbu za premještanje vozila broj ZV 10712 od 7. svibnja 2009. (list spisa 4 i list spisa 16) sud je utvrdio da je vozilo tuženika registarske oznake DU ... CI bilo cit." parkirano na rezerviranom parkiralištu, a koje je temeljem Ugovora o zakupu ili Rješenja o rezervaciji parkirališta koristi KBC R.. Naredba za premještanje je vjerodostojna isprava pa iako nije od utjecaja na valjanost, treba napomenuti da ista priložena u spis (list spisa 4) i (list spisa 16) nije identična budući na naredbi za premještanje vozila broj s lista spisa 16 nije navedeno da parkiralište koristi KBC R.

Nadalje, iako tužitelja zastupa kvalificirani punomoćnik, te iako je ovaj spor male vrijednosti do zaključenja raspravljanja tužitelj nije priložio dokaz na osnovu čega je izvršio radnju premještanja vozila (da li je vozilo ugrožavalo normalan tijek prometa ili iz drugog razloga), tj. nije priložio dokaz da je predmetni parking rezerviran za KBC R. odnosno za koga i pod kojim uvjetima se smije odnosno ne smije parkirati ili zaustavljati, dok iz priloženih fotografija tužitelja nije vidljivo da li je na predmetnoj lokaciji parking rezerviran ili se radi o zabrani zaustavljanja ili parkiranja (kako je to naknadno postavljeno, list spisa 33).

Naime, iako sud nije vezan pravnom osnovom već činjeničnom, valja napomenuti da se prometni znak zabrane parkiranja i zaustavljanja ne može retroakivno primijeniti na tuženika, budući je razvidno da je znak postavljen tek naknadno, a sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br.: 67/08 – dalje ZSPC) u ovom slučaju nije razvidno da bi predmetno vozilo bilo zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa. Uvidom u priloženu fotodokumentaciju sud je utvrdio da je vozilo tuženika parkirano uz druga vozila, te da nema znaka zabrane parkiranja ili drugog znaka koji bi dao do znanja trećim osobama da parking nije dozvoljen te da će se vozilo premjestiti putem "pauka".

Među strankama također nije sporno da je ulaz na predmetnu lokaciju "parkiralište" moguće isključivo kroz rampu uz adekvatnu propusnicu, a da li tuženik ima propusnicu ili mu je netko treći dao propusnicu, te da li je eventualno treća osoba bila sa tuženikom ili je ista vozila premješteni automobil nije od značaja za rješavanje ovoga predmeta, jer je razvidno da je tuženik nenasilno pristupio i izvršio parkiranje na predmetnu lokaciju. Naime, tužitelj sam u tužbi navodi da je znak rezervacije parkinga postavljen na ulazu koji se štiti rampom i da jedino mogu ući uz adekvatnu propusnicu. Dakle, irelevantno je za razrješenje ovog spornog slučaja da li je vozilom upravljao tuženik ili dr. G. M. (odnosno vlasnik ili korisnik vozila), jer tužitelj nije priložio dokaz o rezervaciji parkinga, tj. tko i pod kojim uvjetima može pristupiti predmetnoj lokaciji, pa sud ne može utvrditi na koji način je eventualno rezervacija određena (po imenima, po registarskim oznakama ili na neki treći način uz točno određenu propusnicu), te da li je tuženik imao baš propisanu/potrebnu propusnicu.

Iz historijata tužbe tužitelja je nejasno kako tužitelj i na koji način obavlja premještanje vozila ako ne zna ili nema svu potrebnu dokumentaciju tj. koji je prekršaj tuženik počinio. Naime, iz samog naloga za premještanje razvidno je da se vozilo premješta jer je parkirano na rezerviranom parkiralištu (na temelju Ugovora o zakupu ili Rješenje o rezervaciji parkirališta), a tužitelj opet od suda zahtijeva pribavljanje dokumentacije na koju se poziva i temeljem koje je postupio. Teret dokaza je na tužitelju, pa sud smatra da tužitelj nije dokazao da je vozilo tuženika propisno premješteno. Dakle, tužitelj kao ovlaštena osoba je morao reagirati na osnovu zakona ili podzakonskog akta, odnosno ako je tužitelj izvršio radnju premještanja vozila tuženika morao je imati dokumentaciju kojom bi utvrdio da je tuženik neosnovano parkirao ili zaustavio svoje vozilo na rezerviranom parkingu, pa sud smatra da bi pribavljanjem dokaza koji služe kao osnova za ovu tužbu, u ovom slučaju tkz. ugovor o zakupu/rješenje o rezervaciji parkirališta koji je odobrio G.u. za prostorno uređenje, izgradnju, graditeljstvo, komunalne poslove i prostor Grada Z., sebe svrstao na stranu jedne od parničnih stranaka (istražno načelo nije propisano ZPP-om).

Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog i odbio u tom dijelu tužbeni zahtjev (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka V. s. Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.) kako je navedeno u izreci ove presude.

Tuženik nije potraživao trošak ovoga postupka pa je odluka o troškovima izostala.

U Metkoviću, 26. rujna 2019.

S u t k i n j a :

Rajka Ćubela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 8 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz. čl. 354 st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP-a).

DNA.

1. Odvjetničko društvo Ž.&partneri d.o.o., Z., Pisarnica Z., Z., uz rješenje o pristojbi na presudu 100,00 kn

2. I. K., M.