I Kž-718/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 718/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. S. B. zbog kaznenog djela iz čl. 348. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 12. srpnja 2006., broj UK-6/05, u sjednici održanoj dana 14. lipnja 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske D. M.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. S. B. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. S. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 348. st. 1. KZ, te mu je temeljem citirane zakonske odredbe izrečena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, a temeljem čl. 67. st. 2. i 5. KZ primijenjena je uvjetna osuda, na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 63. KZ, vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru od 05. do 08. svibnja 2005. uračunato je u izrečenu kaznu zatvora.

Temeljem čl. 80. KZ, od optuženika su oduzete dvije novčanice u apoenima od 10 EUR-a.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a, optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja M. I., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno pobijanu presudu preinačiti u odluci o kaznenopravnoj sankciji i prema optuženiku primijeniti blažu uvjetnu osudu.

I Kž 718/06-3

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, u čemu je na sjednici vijeća ustrajao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da su iskazi ispitanih svjedoka „… ipak djelomično u suprotnosti…“ i da postoji „…znatna proturječnost…“ između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika i samih tih zapisnika, uslijed čega bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

Suprotno žalbenim navodima, u pobijanoj presudi nema proturječnosti. Sud prvog stupnja je glede odlučnih činjenica označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze (obrana optuženika, suglasni iskazi ispitanih svjedoka, zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti optuženika, potvrda o oduzimanju predmeta) temeljem kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio.

Iz obrane opt. S. B., iskaza svjedoka D. G. i T. D. (između kojih nema nesuglasja) te dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta, proizlazi nedvojbeni zaključak da je optuženik kome je bio zabranjen ulazak u Republiku Hrvatsku, u namjeri da prijeđe iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku, došao na međunarodni cestovni granični prijelaz u S. B. pod utjecajem alkohola i sa prometnom i vozačkom dozvolom kojima je istekao rok valjanosti. Isto tako, iz obrane optuženika i iskaza ispitanih svjedoka proizlazi nedvojbeni zaključak da je optuženik, u cilju da izbjegne prekršajno kažnjavanje, službenim osobama davao 20 EUR-a govoreći pri tome da se tim novcem počaste a njega puste nastaviti putovanje. Opravdavajući ovakav svoj postupak optuženik je napomenuo kako je službenim osobama nudio novac „…jer znam da kod nas hoće svako…“ (list 13 spisa).

Izrekom prvostupanjske presude utvrđeni su svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik osuđen, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama između kojih nema proturječnosti, uslijed čega nije osnovan žalbeni navod o ostvarenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka.

Optuženik nije u pravu kada se žali zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji.

Odluka o kaznenopravnoj sankciji mora uvijek izražavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Zadatak suda se ne ograničava samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina, kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već i izabrati vrstu i mjeru kaznenopravne sankcije koja će optimalno odgovarati općoj svrsi iz čl. 6. KZ-a. Uloga suda se pri tome ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući opću svrhu kaznenopravnih sankcija nastoji obuhvatiti

I Kž 718/06-3

neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije.

Tako je sud prvog stupnja, od olakotnih okolnosti, cijenio optuženikovo priznanje kaznenog djela, njegov doprinos utvrđivanju činjeničnog stanja, izraženo žaljenje, činjenicu da uzdržava malodobno dijete kao i njegove imovinske prilike. Od otegotnih okolnosti sud je cijenio optuženikovu raniju osuđivanost zbog kaznenog djela prijetnje. Imajući u vidu sve navedeno, sud prvog stupnja je procijenio kako se optuženiku može uputiti takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe kaznenopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, nalazi da kaznenopravna sankcija nije prestrogo odmjerena.

Prvostupanjski sud je cijenio sve okolnosti relevantne za odluku o kaznenopravnoj sankciji. Kazna zatvora u trajanju šest mjeseci uz primjenu uvjetne osude na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo, u konkretnom slučaju predstavlja minimalnu mjeru kojom se može očekivati ispunjenje opće svrhe kaznenopravnih sankcija, te zahtjeva kako generalne, tako i specijalne prevencije.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je, primjenom odredbe čl. 387. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. lipnja 2007.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v. r.

Mr. sc. Marijan Svedrović, v. r.