I Kž-44/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 44/08-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, Melite Božićević-Grbić, Ante Potrebice i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. T., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona (u daljnjem tekstu: KZ-a), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 4. prosinca 2007. br. K-103/07, u sjednici održanoj 27. studenoga 2008. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić, i branitelja optuženika, B. M., odvjetnika iz S.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se žalba opt. A. T. te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se taj optuženik, zbog učina kzanenog djela za koje je po sudu prvog stupnja oglašen krivim, temeljem čl. 173. st. 1. KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, u koju mu se, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 3. srpnja do 10. kolovoza 2007. godine.

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. A. T. zbog učina kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset (10) mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ, od optuženika je oduzeta predmetna opojna droga.

Optuženik je obavezan na snašanje troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. toč. 1. i 6. ZKP-a u ukupnom iznosu od 2.464,00 kn.

I Kž 44/08-6

Protiv te presude žale se optuženik i državni odvjetnik.

Optuženik A. T. se žali po svom branitelju B. M., odvjetniku iz S., zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna zatvora uz primjenu uvjetne osude, odnosno da mu se izrečena kazna zatvora zamjeni radom za opće dobro na slobodi. Ujedno je stavljen prijedlog da se branitelj optuženika obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Državni odvjetnik podnosi žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP-a, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a vraćen je s prijedlogom da se žalba optuženika kao neosnovana odbije, a žalba nižeg državnog odvjetnika uvaži i postupi u pravcu njegovog žalbenoj prijedloga.

Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočila je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić koja je ponovila navode pismenog prijedloga te branitelj optuženika, odvjetnik B. M., koji je ostao kod navoda podnesene žalbe, time da je u spis priložio izjavu profesionalnog ribara A. F. kojom se potvrđuje da je optuženik povremeno zaposlen na ribarskom brodu.

Žalba optuženika je osnovana, dok žalba državnog odvjetnika to nije.

Nije u pravu državni odvjetnik kada pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda smatrajući da je optuženik počinio teže kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ.

Naime, državni odvjetnik smatra da činjenica što je optuženik zatečen u posjedu dvije različite vrste droge, od čega je opojna droga kokain bila podijeljena u 10 paketića, upućuje na zaključak da je droga bila namijenjena daljnjoj prodaji.

Međutim, i po uvjerenju ovog Vrhovnog suda, okolnosti konkretnog slučaja ne ukazuju na pouzdan zaključak o namjeri daljnje preprodaje opojne droge, kako pravilno uočava i sud prvog stupnja.

Ovo iz razloga što optuženik dosljedno tvrdi da je opojnu drogu kokain u količini od ukupno 7,18 gr podijeljenu u paketiće kupio za vlastite potrebe neposredno prije uhićenja, a u spisu nema dokaza koji bi ukazivali suprotno. Djelatnik policije P. V. u svom iskazu navodi da je opservacija vršena po pitanju općeg kriminaliteta tj. da policija prethodno nije raspolagala sa informacijama o tome da bi optuženik pripadao narko miljeu, već je do uhićenja došlo radi sumnjivog ponašanja optuženika koji je ugledavši djelatnike policije nešto od sebe odbacio.

I Kž 44/08-6

S druge strane, obrana optuženika potvrđena je nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka koji utvrđuje da se radi o povremenom uživatelju opojne droge kokaina, pa kako je optuženik po zanimanju pomorac, prihvatljivo je da je on prije isplovljavanja broda želio stvoriti zalihu droge do koje ne može doći dok se nalazi na moru.

Isto tako, nije sporno da je manja količina opojne droge marihuane od 6,24 gr bila rasuta u torbici optuženika, a pri tom su od njega oduzeti i "rizzle" papirići karakteristični za uživanje te droge pušenjem.

Slijedom toga, u situaciji kada obrana optuženika prema kojoj je on opojnu drogu kokain kupio pakiranu u paketiće nije opovrgnuta drugim dokazima u spisu, a nesporno se radi o povremenom uživatelju opojne droge koji zbog prirode svog posla nije u objektivnoj mogućnosti nabaviti drogu kada to želi, te imajući pritom u vidu da pretragom optuženikovog stana nisu nađeni nikakvi predmeti karakteristični za prepakiravanje droge niti su identificirani potencijalni kupci droge, tada doista prvostupanjski sud nije raspolagao s potrebom kvalitetom indicija koje bi međusobno povezani ukazivali na jedini mogući zaključak da je optuženik posjedovao opojnu drogu upravo u namjeri daljnje prodaje.

U nedostatku sigurnih dokaza koji bi opovrgli obranu optuženika a cijeneći da se radi o osobi koja ostvaruje znatna mjesečna primanja i time ima dovoljno sredstava za vlastite potrebe, prvostupanjski je sud opravdano primijenio načelo "in dubio pro reo" te je prihvatio obranu optuženika kao istinitu i oglasio ga krivim za učin blažeg oblika kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ.

Međutim, u pravu je optuženik da mu je za počinjeno kazneno djelo izrečena prestroga kazna zatvora.

Naime, prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja kazne cijenio optuženiku olakotnim priznanje odlučnih činjenica, dosadašnju neosuđivanost, mladost i korektno ponašanje pred sudom, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio stupanj krivnje i objektivnu okolnost raširenosti takvih kaznenih djela.

Međutim, upravo zbog optuženikove dosadašnje neosuđivanosti, a cijeneći da se radi o relativno manjim količinama opojne droge i da je optuženik zaposlen te se uzdržava vlastitim radom, a pobude zbog kojih je djelo počinjeno tiču se vlastite sklonosti za konzumiranjem opojne droge, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da su otegotne okolnosti precijenjene u mjeri da to zahtjeva izricanje nešto blaže kazne zatvora i to u trajanju od šest (6) mjeseci, kako je to učinjeno u izreci ove drugostupanjske presude.

S druge strane, nema opravdanja za primjenu uvjetne osude ili zamjene kazne zatvora radom za opće dobro, kako predlaže optuženik u svojoj žalbi, budući da se radi o dvije vrste opojne droge od kojih je opojna droga kokain naročito opasna za ljudsko zdravlje.

Slijedom toga, valjanom ocjenom olakotnih i otegotnih okolnosti, optuženika je trebalo osuditi na način učinjen u izreci ove drugostupanjske presude, jer će se tako odmjerenom kaznom polučiti kako opća, tako i posebna svrha izricanja kaznenih sankcija.

I Kž 44/08-6

Budući da je slijedom izloženog žalba optuženika osnovana, a žalba državnog odvjetnika to nije, dok ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede na koje ovaj Vrhovni sud, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 390. st 1. i čl. 387. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 27. studenoga 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v. r.