Rev-1705/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1705/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak Radej, kao predsjednice vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz Z., koju zastupa H. U., odvjetnik iz S., protiv tuženih: 1. C. o. d.d. Zagreb (Filijala S.) i 2. P. trikotaža K., K., kojeg zastupa Z. S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 29. listopada 1999. broj Gž-227/1999, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 23. ožujka 1998. broj P-1304/96, u sjednici održanoj dana 29. listopada 2003.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-227/1999 od 21. listopada 1999. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Sisku broj Gž- 227/1999. od 21. listopada 1999. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Sisku broj P-1304/96 od 23. ožujka 1998., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog svih revizijskih razloga, te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda preinače i tužbeni zahtjev prihvati ili da se obje presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Prvotužena u odgovoru na reviziju poriče revizijske navode i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.

Drugotuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 386. ZPP i utvrđeno je da je ista donesena u postupku u kojem nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

U ovoj parnici radi naknade štete zbog tjelesne ozljede koju je tužiteljica zadobila 10. prosinca 1991., kada se na putu od mjesta rada do kuće pokliznula na ledu i pala, u reviziji je sporno radi li se o šteti koju je tužiteljica pretrpjela na radu ili u vezi s radom, te, slijedom toga, postoji li obveza tuženih na naknadu štete.

Prema odredbi čl. 73. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (“Narodne novine” br. 34/91, 26/93 i 29/94; dalje: ZOPRO), važećoj u vrijeme nastanka sporne štete, organizacija odnosno poslodavac dužni su radniku nadoknaditi štetu koju on pretrpi na radu ili u vezi s radom.

Šteta pretrpljena na radu ili u vezi s radom je ona koju radnik u tijeku radnog procesa pretrpi u obavljanju poslova, odnosno radnih zadataka, a ne i izvan tog procesa, na putu od mjesta rada do kuće.

Kako je u postupku utvrđeno da je tužiteljica spornu štetu pretrpjela na putu od mjesta rada do kuće, tj. u odlasku s posla, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo (arg. a contrario iz odredbe čl. 73. st. 1. ZOPRO), kada su odlučili da drugotuženik ne odgovara za spornu štetu.

Nadalje, sudovi su, na temelju pravilne primjene materijalnog prava, odlučili da za spornu štetu ne odgovara ni prvotuženik po osnovi ugovornog osiguranja od odgovornosti.

Utvrđeno je da je drugotuženik, prema polici osiguranja broj 0122976 od 29. travnja 1988., osiguran od zakonske odgovornosti iz djelatnosti za štetu uslijed smrti, povrede tijela ili zdravlja, oštećenja ili uništenja stvari treće osobe, a kako u konkretnom slučaju ne postoji zakonska odgovornost drugotuženika za spornu štetu, to ni prvotuženik za tu štetu ne odgovara.

Ocjenjujući iz ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

Prvotuženik nije stavio zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju.

U Zagrebu, 29. listopada 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v. r.