Rev-1252/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1252/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G.Z., koga zastupa Javno pravobraniteljstvo Grada Zagreba, protiv tuženika D.Ž. i D.Ž.1, oboje iz Z., A. ..., sada napoznata boravišta, koje zastupa staratelj za poseban slučaj M.M., odvjetnik iz Z. kao zakonski zastupnik, radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju oba tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 7. prosinca 1993. godine br. Gž-8858/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 1. srpnja 1993. godine br. Ps- 1740/92, u sjednici održanoj dana 25. svibnja 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom udovoljeno je tužbenom zahtjevu i slijedom toga usvojen otkaz stanarskog prava tuženicima u pogledu jednosobnog stana opisanog u tužbi koji se nalazi u Z., A. .. , te je slijedom toga naloženo tuženicima, da predmetni stan predaju tužitelju slobodan od osoba i stvari.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba oba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude tuženici su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Prvostupanjski je sud pozivom na odredbu čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika dostavio na odgovor protivnoj stranci te na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku. Tužitelj nije odgovorio na reviziju dok je Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom izjašnjenju na izjavljenu reviziju izrazio mišljenje, da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je predložio, da se reviziju odbije kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a to stoga jer u postupku pred nižim sudovima nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) dok na neku drugu određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka revidenti ne ukazuju.

Revidenti ističu, da je činjenično stanje u postupku pred nižim sudovima pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, ali takav se razlog ne može s uspjehom isticati u reviziji (čl. 385. st. 3. ZPP), pa stoga takav razlog ovaj sud nije ni razmatrao.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja kao davaoca stana radi usvajanja otkaza stanarskog prava tuženicima, inače bračnim drugovima i kao takvim sunosiocima stanarskog prava na stanu navedenom u tužbi i radi predaje tog stana tužitelju, a koji otkaz tužitelj temelji na odredbi čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima (dalje: ZSO - "NN" br. 51/85 i sl.).

Prema ranije spomenutoj odredbi čl. 99. st. 1. ZSO stanaru se može dati otkaz stanarskog prava kad on i članovi njegova porodičnog domaćinstva koji zajedno s njim stanuju, prestanu koristiti stan neprekidno duže od šest mjeseci.

U provedenom postupku niži sudovi su utvrdili, da su tuženici napustili sporni stan u jesen 1991. godine i od tada se više nisu u njemu pojavili do podnošenja tužbe (16. 9. 1992. godine), a niti do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom - te su čitavo to vrijeme osobe nepoznata boravišta zbog čega im je postavljen staratelj za poseban slučaj koji ih zastupa u ovoj parnici kao njihov zakonski zastupnik.

Revizijske tvrdnje o tome da u postupku nije raspravljeno da li su tuženici uopće bili u mogućnosti vratiti se u svoj stan ili postoje takve okolnosti koje su ih u tome spriječile nisu osnovane, jer u postupku nije bilo moguće utvrditi ni sadašnje boravište tuženika, a upravo na tuženicima leži teret dokazivanja okolnosti koje bi opravdavale nekorištenje stana u trajanju dužen od šest mjeseci i koje bi, kad bi bile dokazane predstavljale razlog koji bi sprečavao usvajanje otkaza stanarskog prava po osnovu čl. 99. st. 1. ZSO, a u smislu st. 2. iste zakonske odredbe, a postojanje takvih određenih okolnosti tuženici nisu u ovom postupku uspjeli dokazati.

Stoga ovaj revizijski sud nalazi da su niži sudovi pravilno primijenili materijalno pravo donoseći odluku kojom je usvojen otkaz stanarskog prava tuženicima temeljem

đene

odredbe čl. 99. st. 1. ZSO - jer su po ocjeni ovog suda doista ispunjene sve predvi pretpostavke iz navedene zakonske odredbe u pogledu otkaza stanarskog prava po navedenom osnovu.

Iz izloženog slijedi, da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako ne postoje ni oni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 25. svibnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica Klepac)