I Kr-663/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 663/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 12. studenog 2008., br. Ko-1666/00 (Kv-2383/08), u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. I. B. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 08. studenog 2007., br. Kv-2004/07, opozvana je ranije izrečena uvjetna osuda iz presude istog suda od 23. prosinca 2004., br. Ko-1666/00 i određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, izrečene zbog izvršenja kaznenog djela razbojništva, iz čl. 218. st. 1. KZ.

U osobno podnesenom zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne, osuđenik kao okolnosti za izvanredno ublažavanje kazne ističe da mu je u travnju ove godine umro otac, zbog čega je majka u velikom šoku, kao i zbog činjenice da je pogrešno osuđen, a pored toga da već unazad osam godina boluje od hepatitisa C i da je bio sudionik Domovinskog rata.

Prema podacima u spisu osuđenik je nastupio na izdržavanje izrečene kazne dana 05. svibnja 2008.

Općinski kazneni sud u Zagrebu dostavljajući zahtjev osuđenika predlaže da se isti odbije, a Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu smatra da nema osnova za usvajanje zahtjeva. U pisanom očitovanju Državno odvjetništvo Republike Hrvatske predlaže da se zahtjevu osuđenika ne udovolji.

I Kr 663/08-3

Zahtjev nije osnovan.

Prema odredbi čl. 414. ZKP izvanredno ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su i tada postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Okolnosti na koje se poziva osuđenik jednim dijelom nisu nove jer ih je sud već cijenio prilikom izricanja presude, odnosno odmjeravanja vrste i visine kazne čije ublažavanje osuđenik traži. Naime, sudovi su osuđeniku kao olakotno cijenili da mu je zdravlje narušeno, budući da boluje od hepatitisa C, te da je sudjelovao u Domovinskom ratu. Stoga, ponovno pozivanje na iste okolnosti nije osnovano. S druge strane, iako smrt oca i uslijed toga nastali šok kod majke, predstavljaju nove okolnosti, budući da nisu postojale u vrijeme izricanja presude, iste nisu takvog značaja i kvalitete da bi opravdale izvanredno ublažavanje kazne, posebice kada se uzme u obzir težina i način počinjenja djela i uporno izbjegavanje osuđenika da se podvrgne određenom obveznom psihijatrijskom liječenju, koje mu je kao tzv. dvostruki uvjet određeno u kasnije opozvanoj uvjetnoj osudi.

Prema tome, okolnosti koje osuđenik ističe u svom zahtjevu nisu takvog značaja i kvalitete da bi u smislu čl. 414. ZKP, rezultirale izvanrednim ublažavanjem kazne.

Stoga je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. siječnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Damir Kos, v.r.