Rev-3496/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3496/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.G. iz Ž., protiv tuženice F.G. iz K.S., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 21. lipnja 1994. br. Gž-1736/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 25. travnja 1994. br. P-124/94, u sjednici održanoj dana 15. prosinca 1994.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi razvoda braka koji su stranke zaključile dana 28. lipnja 1986. godine.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena pravostupanjska presuda.

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. To zato, jer po nalaženju ovog Vrhovnog suda u postupku pred nižim sudovima nije počinjena ona bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) na koju upire revizija tvrdnjom, da niži sudovi nisu naveli razloge o odlučnim činjenicama koja po ocjeni ovog suda nije točna, jer je ovaj sud ustanovio da su niži sudovi iznijeli određene razloge u pogledu svih odlučnih činjenica za razrješenje ovog spora, a pri tome nisu počinili ni onu bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pri razmatranju spomenutog revizijskog razloga treba istaknuti kako ovaj Vrhovni sud nije mogao uzeti u obzir one revizijske navode kojima se u biti prigovara činjeničnim utvrđenjima nižih sudova, jer se takav razlog (pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje) ne može s uspjehom iznositi u reviziji (čl. 385. st. 3. ZPP). Stoga je ovaj sud razmatrao revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na temelju činjenica koje su niži sudovi utvrdili u provedenom postupku i našao, da je materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno.

Naime niži sudovi su utvrdili, da je tužitelj svojim ponašanjem prouzrokovao poremećaj bračnih i obiteljskih odnosa vrijeđanjem i zlostavljanjem tuženice predbacujući joj jednu raniju vezu koja je postojala prije njihovog braka, a s kojom ga je tuženica upoznala prije zaključenja njihovog braka i u vezi koje nije dala nikakav povod tužitelju da ju napada i vrijeđa, što je sve dovelo do prekida bračne zajednice stranaka tijekom mjeseca prosinca 1992. godine.

Prema odredbi čl. 54. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima (dalje: ZBPO) bračni drug koji je sam izazvao poremećenost bračnih odnosa može tražiti razvod braka samo ako su od prestanka zajedničkog života bračnih drugova protekle dvije godine. U tom slučaju sud će udovoljiti zahtjevu za razvod braka ako utvrdi, da ne postoje izgledi da se uspostavi zajednički život bračnih drugova.

Kako je tužitelj podnio tužbu za razvod braka dana 11. ožujka 1994. godine koji čas je mjerodavan za utvrđivanje okolnosti, da li je proteklo dvije godije od prestanka zajedničkog života bračnih drugova u slučaju podnošenja tužbe za razvod braka po onom bračnom drugu koji je sam izazvao poremećenost bračnih odnosa - kao što je u ovom slučaju utvrđeno glede revidenta - to su niži sudovi imajući u vidu vrijeme prestanka bračna zajednice stranaka pravilno zaključili da tužitelj za sada ne može s uspjehom zahtijevati razvod braka pozivom na spomenutu odredbu čl. 54. st. 2. ZBPO, jer od prestanka bračne zajednice stranaka do podnošenja tužbe nije proteklo dvije godine, pa su stoga niži sudovi pravilno odbili takav tužbeni zahtjev.

Proizlazi iz izloženog, da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a niti razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) pa je stoga valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 15. prosinca 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.