Legislator Case Law & Legislation
II Kž-821/2009-5 AI generated

II Kž-821/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number II Kž-821/2009-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Miroslava Šovnja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. K. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 9. prosinca 2009. broj K-45/09 o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj 23. prosinca 2009.,

Legislator headnote

AI generated

II Kž-821/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. K. M. putem branitelja P. V., odvjetnika iz Š., s prijedlogom da se prihvati optuženikova žalba i preinači pobijano rješenje i se protiv njega ukine pritvor, odnosno da mu se naloži provođenje neke od mjera opreza iz članka 90. ZKP-a.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 821/09-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Miroslava Šovnja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. K. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 9. prosinca 2009. broj K-45/09 o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj 23. prosinca 2009.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. K. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, u tijeku postupka nakon nepravomoćno izrečene presude, kojom su osuđeni zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. – dalje u tekstu: KZ) i to: opt. K. M. na kaznu zatvora u trajanju tri godine, opt. H. M. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a opt. M. L. u trajanju od šest mjeseci, na temelju članka 104. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), pod točkom I. izreke produljen je pritvor protiv opt. K. M. iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP- a, dok je pod točkom II. izreke protiv opt. H. M. ukinut pritvor, koji je u tijeku postupka bio određen i produljivan iz osnove propisane u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. K. M. putem branitelja P. V., odvjetnika iz Š., s prijedlogom da se prihvati optuženikova žalba i preinači pobijano rješenje i se protiv njega ukine pritvor, odnosno da mu se naloži provođenje neke od mjera opreza iz članka 90. ZKP-a.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima žalbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da je sud prvog stupnja ispravno utvrdio da protiv opt. K. M. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

II Kž 821/09-5

Okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela kod opt. K. M. i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, proizlaze iz činjenice da je iz podataka u izvatku iz kaznene evidencije (list 163 spisa) vidljivo da je opt. K. M. do sada već tri puta osuđivan, od čega dva puta zbog istovrsnog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 1. KZ-a, pri čemu je prema njemu jednom primijenjena uvjetna osuda, dok mu je drugi put izrečena novčana kazna, koja je zamijenjena kaznom zatvora u trajanju 20 dana. Navedeno ukazuje da je optuženik i ranije svojim ponašanjem dolazio u sukob sa zakonom te ujedno upućuje i na zaključak da ga ranija višestruka osuđivanost nije poučila o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, jer je osnovano sumnjiv da je nastavio s protupravnim ponašanjem koje mu je sada stavljeno na teret i za koje je u konačnici nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine.

Osim toga, opt. K. M. se u predmetnom postupku tereti da je počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. KZ-a i to na način da je u razdoblju od neutvrđenog dana u srpnju 2008. te 13. i 16. kolovoza 2008. u tri navrata neovlašteno radi prodaje kupovao veće količine opojne droge kokain (osnovano sumnjiv da je u inkriminiranom razdoblju kupio najmanje 10 grama, dok je prilikom zadnje kupnje 16. kolovoza 2008. oduzeto još 9,77 grama) te da je istu vrstu opojne droge u manjim količinama neovlašteno prodao trima osobama. Ovakvo optuženikovo ponašanje, odnosno višekratna kupnja radi prodaje veće količine opojne droge u kraćem vremenskom razdoblju i višekratna prodaja ukazuju na njegovu upornost u kriminalnom ponašanju te viši stupanj kriminalne volje, a na što opravdano ukazuje i sud prvog stupnja u pobijanom rješenju.

Budući da sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi opt. K. M. boravkom na slobodi nastavio s činjenjem novih, istih ili istovrsnih kaznenih djela, to i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora protiv ovog optuženika iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a, a u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, koja svrha se ne bi mogla ostvariti niti jednom od mjera opreza iz članka 90. ZKP-a, kako to optuženik predlaže u svojoj žalbi.

Žalbeni navodi kojima se upire na to da je ovaj optuženik ranije osuđivan zbog posjedovanja opojne droge (blažeg oblika kaznenog djela zlouporabe opojnih droga), te da ostvaruje redovne mjesečne prihode, ne dovode u pitanje osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja, osobito stoga što se u konkretnoj situaciji radi o specijalnom povratniku koji se sada tereti za počinjenje težeg oblika djela od onih zbog kojih je ranije osuđivan. Optuženik u svojoj žalbi upire i na načelo razmjernosti. No, njegovim dosadašnjim boravkom u pritvoru u trajanju nešto duljem od jedne godine i četiri mjeseca (uhićen 16. kolovoza 2008.) navedeno načelo nije ugroženo. Naime, prilikom ocjene eventualne povrede načela razmjernosti, osim vremena provedenog u pritvoru, valja imati na umu i razmjer između konkretne težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, kazne u trajanju tri godine na koju je nepravomoćno osuđen, kao i potrebe određivanja i trajanja pritvora.

Niti navodima žalbe o obiteljskoj situaciji (maloljetno dijete i bolestan otac) nije dovedena u pitanje ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja, a budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to ja na temelju članka 398. stavak 3. ZKP- a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

II Kž 821/09-5

U Zagrebu 23. prosinca 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Damir Kos, v. r.