Rev-2157/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2157/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. B. iz D. R., koju zastupa punomoćnik R. D.-D., odvjetnica iz K., protiv tuženika P. i. D. R., radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu od tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 4. srpnja 2001. godine, br. Gž-473/01., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 17. siječnja 2001. godine, br. P-1153/00., u sjednici održanoj dana 6. veljače 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 17. siječnja 2001. godine, br. P-1153/00. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj P. i. D. R., platež tužiteljici I. B. na ime naknade nematerijalne štete iznos od 78.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini 18% godišnje u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate tekućom od 17. siječnja 2001. godine, pa do isplate, na ime tuđe pomoći iznos od 1.680,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini 18% godišnje u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate tekućom od 11. listopada 1996. godine, pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 115.920,00 kn kao neosnovana.

III. Nalaže se tuženiku P. i. D. R., da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 10.047,20 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Presudom Županijskog suda u Karlovcu od 4. srpnja 2001. godine, br. Gž-473/01- suđeno je: "Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P-1153/00-35 dana 17. siječnja 2001. godine i sudi:

I. Nalaže se tuženoj P. i. D. R., platiti tužiteljici I. B., iz D. R., iz osnova naknade nematerijalne štete iznos od 48.000,00 kn (četrdesetosamtisućakuna) sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 18% godišnje u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate tekućom od dana 17. siječnja 2001. godine, pa do isplate, te na ime tuđe pomoći iznos od 1.680,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 18% godišnje tekućom od dana 11. listopada 1996. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim.

III. Naleže se tuženiku P. i. D. R. da tužiteljici plati troškove parničnog postupka u iznosu od 6.185,40 kn sve u roku od 15 dana."

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i prihvaćena žalba tuženice i prvostupanjska presuda preinačena te protiv odluke o parničnom trošku reviziju je izjavila tužiteljica, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da sud reviziju prihvati, pobijane presude preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i tužiteljici dosudi parnični trošak, odnosno da pobijane presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužiteljice sud prvog stupnja dostavio je primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), na odgovor tuženiku i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju tužiteljice, niti se o istoj izjasnilo Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, pozivom na odredbu čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim bitnim povredama ZPP, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o apsolutno bitnim ili relativno bitnim povredama odredaba parničnog postupka, revizijski je sud ovlašten obaviti računa jedino kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda u reviziji određeno i konkretno poziva.

Kako revidentica u ovoj pravnoj stvari ne upućuje navodima revizije na postojanje takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, to je ovaj sud ocijenio da se revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvario.

Revidentica neosnovano tvrdi da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja je ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je tužiteljica kao radnica tuženika 11. listopada 1996. godine, na radu povrijedila ruku kada je podizala verk (balu) robe i dodavala je šivačici,

- da se povreda sastoji u oštećenju mišića lijeve ruke zbog čega je tužiteljica imala bolove u području vrata i lijevog ramena duž lijeve ruke,

- da se u slučaju tužiteljice tuženik nije pridržavao zabrane opterećenja tužiteljice sa teretima težine od 15 kg, a koju je zabranu imala tužiteljica zbog ginekološke operacije (10 mjeseci prije ozljeđivanja), o kojoj je zabrani poslodavac obaviješten, te je zato i došlo do ispadanja teškog predmeta tužiteljici iz ruke i istegnuća lijevog ručnog zgloba,

- da je uslijed istezanja ruke prebacivanjem bale preko glave došlo do istegnuća mišića vratne kralježnice što ima za posljedicu oslabljenu funkciju lijeve ruke,

- da je do trzajne ozljede vratne kralježnice kod tužiteljice došlo uslijed dizanja tereta i otklona vratne kralježnice u desnu stranu,

- da nema uzročne veze između postojećih degenerativnih promjena kod tužiteljice prije povređivanja i nastale povrede u štetnom događaju,

- da je tužiteljica zbog povređivanja trpjela fizičke boli jačeg intenziteta 8 do 10 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, slabog intenziteta 1 mjesec dok su fizičke boli povremenog karaktera stalno prisutni kao mukla bol, žarenje ili peckanje u predjelu vrata koje se širi duž lijeve ruke,

- da je kao posljedica povređivanja ostalo kod tužiteljice trajno smanjenje životnih i radnih aktivnosti u opsegu od 10%, s time da je za period od 4 mjeseca kada je tužiteljica bila na bolovanju radi nemogućnosti akekvatnog služenja lijevom rukom i nesposobnosti za rad to smanjenje bilo u opsegu od 58%, da je tužiteljica u vrijeme povređivanja bila u dobi od 42 godine,

- da je tužiteljici od 1. siječnja 1998. godine, utvrđeno rješenjem tjelesno oštećenje u opsegu od 48%, - da kod tužiteljice nema naruženja,

- da je tužiteljica pretrpljela primarni strah srednjeg intenziteta i kratkog trajanja, a nakon toga sekundarni strah jačeg intenziteta slijedeća 3 dana nakon čega se javio kasni strah kao posljedica određene neizvjesnosti za ishod liječenja koji je trajao 7 dana,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega od strane nestručne osobe od 3 tjedna do skidanja langete u opsegu 3 do 4 sata dnevno te tijekom provođenja fizikalne terapije slijedećih četiri tjedna 2 do 3 sata dnevno, s time da je visina naknade utvrđena u iznosu od 10 kuna za 1 sat tuđe pomoći.

Na tako utvrđeno činjenično stanje sud drugog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da pravičnu novčanu naknadu štete s osnova fizičkih boli predstavlja iznos od 15.000,00 kn, s osnova straha iznos od 3.000,00 kn i s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 30.000,00 kn.

Ovo iz razloga što utvrđene visine naknade nematerijalne štete, i po ocjeni ovoga suda, a uzimajući u obzir vrstu i težinu pretrpljene tjelesne povrede duljinu trajanja i intenzitet fizičkih boli, te straha koju je tužiteljica trpjela zbog zadobijenih tjelesnih povreda, kao i opseg smanjenja životne aktivnosti i pojavne oblike u kojima se smanjenje životne aktivnosti svakodnevno očituju, kao i godine tužiteljičinog života, a s time i činjenicu da će tužiteljica imati smanjenje životne aktivnosti predvidivo još dugo vremena predstavlja i po ocjeni ovog suda pravičnu novčanu naknadu utvrđenu uz uzimanje u obzir svih kriterija i mjerila propisanih čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96. - dalje ZOO).

Zbog navedenih razloga neosnovane su tvrdnje revidentice da su naknade nematerijalne štete utvrđene u iznosima koji da su niži od iznosa koji bi predstavljali pravičnu novčanu naknadu.

Revidentica neosnovano smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili neosnovanim dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete s osnova štete tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što je odredbom čl. 195. st. 1. ZOO, propisano da tko drugome nanese tjelesnu povredu dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove s tim u svezi. Tužiteljica kao oštećenik ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći bez obzira tko je tužiteljici pružao usluge tuđe pomoći, jer su to izvanredne usluge koje je prouzročio tuženik i koje ni najbliži srodnici nisu dužni činiti bez naknade. Kako tužiteljica u ovom slučaju nije dokazala da bi plaćala naknadu za tuđu pomoć nižestupanjski sudovi nisu primijenili materijalno pravo na štetu tužiteljice kada su visinu troškova tuđe pomoći dosudili u iznosu od 1.680,40 kn. Pritom valja navesti da revidentica ni u žalbi nije navodila okolnosti koje bi dovele u sumnju pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova u pogledu visine naknade za tuđu pomoć i njegu.

Zbog navedenih se razloga u ovoj pravnoj stvari nije ostvario niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je revizija tužiteljice primjenom čl. 393. ZPP, odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 6. veljače 2002.

Predsjednik vijeća:

Vjera Delić, v.r.