Legislator Case Law & Legislation
Rev-89/1991-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on marital property division, ruling cash savings converted to a truck remain asset, not cash.

Case Number Rev-89/1991-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a final judgment regarding marital property division. The lower courts found that savings of 45,000 DEM were used to purchase a truck during the marriage, making the vehicle the joint asset rather than the cash savings. The court held that the prosecutor's claim for cash payment was invalid because the asset had been transformed into a truck, and she only had a right to a share of the vehicle itself.

Legislator headnote

AI generated

Član 280. Zakona o braku i porodičnim odnosima; Član 284. Zakona o braku i porodičnim odnosima: When marital savings are converted into a tangible asset like a vehicle, the spouse cannot claim a cash payment for the original savings but is entitled only to a share of the resulting asset.

Keywords

AI generated
marital property division joint savings conversion cash vs asset claim marital community property appellate review dismissal

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 89/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegović, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautz, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanka Jesenkovića, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice K. B., iz M., ..., koju zastupa punomoćnik S. A., odvjetnik u V. G., protiv tuženika M. B. iz N. ..., koga zastupa pun. mr A. Š., odvjetnik u V. G., radi isplate 22.5oo DEM, rješavajući reviziju tužiteljice, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu, od 4.rujna 199o. br. Gž-1255/9o-2. kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 28.studenoga 1989. br. P-675/89-7O. u sjednici održanoj dana 23. svibnja 1991.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženi isplati iznos od 22.5oo DEM na ime polovine dijela zajednički uštedjenih novaca kod Z. b. u V. G. (u iznosu od 45.ooo DEM) i da joj je dužan naknaditi parnični trošak.

Tužiteljica je pak obvezana da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5,674.ooo p. dinara (567,4o k.dinara) u roku od 15 dana.

Žalbu tužiteljice protiv te presude odbio je drugostepeni sud.

Protiv drugostepene presude izjavila je tužiteljica pravovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Stranke su bili bračni drugovi. Sudovi su utvrdili da su stranke uštedjele i stekle kao bračnu imovinu iznos od 45.000 DEM, koji je tuženik utrošio na kupnju kamiona 1981. godine, kada su stranke bile još u braku i bračnoj zajednici i da su nakon toga živjeli zajedno još tri godine. Utvrdivši da je doprinos stranaka stjecanju zajedničke - bračne imovine iznosio -kod tužiteljice 4o% a kod tuženika 60% - nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtjev koji je glasio na isplatu devizne svote, budući da je kupnjom kamiona od uštedjenih novaca, zajednička imovina bio kamion, a ne više devizna ušteda, zbog čega tužiteljica nema pravo tražiti isplatu, već eventualno diobu zajedničke imovine (kamiona).

Zahtjev za isplatu utužene devizne svote ili dijela iste, odbili su sudovi i pozivajući se na odredbu člana 284. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("NN" 19/78, 27/78. i 45/89. - dalje: ZBPO) jer su utvrdili da tužiteljici (čije učešće u stjecanju zajedničke imovine kamiona iznosi 4o%) ne pripada znatno manji dio, da bi joj se mogla izvršiti isplata u novcu.

Presudivši tako što su odbili tužbeni zahtjev na isplatu dijela devizne svote, koja je bila uštedjena po strankama, ali za trajanja braka i bračne zajednice utrošena na kupnju kamiona, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, jer tužiteljici pripada pravo na dio zajedničke imovine (član 28o. ZBPO), a to je u ovom slučaju kamion, a ne više devizna ušteda.

Takodjer nije ostvaren ni revizijski razlog povrede odredaba parničnog postupka, na koji se poziva tužiteljica, navodeći da se drugostepena presuda ne može ispitati zbog proturiječnosti izmedju navedenih razloga i "stanja spisa" (član 354. st. 2. t. 13. ZPP). Nema proturiječnosti, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i u skladu sa utvrdjenjima prvostepenog suda.

Najveći dio revizije tužiteljica je posvetila tvrdjenju kako nije dokazano da je od uštedjene devizne svote kupljen kamion, da ona za to nije znala i da je novac utrošen u druge a ne u svrhe bračne zajednice stranaka. Takovi navodi predstavljaju ulaganje revizije zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja, a zbog toga se razloga revizija ne može izjaviti (član 385. st. 3. ZPP).

Uzgred se ističe da su sudovi svoja utvrdjenja o tome da je sa uštedjenim novcem tuženi kupio kamion, da je to tužitelji ca znala i da su nakon te kupnje zajedno živjeli još tri godine, temeljili na iskazu tužiteljice kao stranke, (list 164 spisa) pa su revizijski navodi u suprotnosti sa njenim tvrdnjama u postupku.

Zbog svega navedenoga trebalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci na temelju člana 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. svibnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v. r.