Court dismisses plaintiff's claim for non-pecuniary damages due to statute of limitations while allowing pecuniary damages claim.
Legislator summary
AI generatedThe Court of Appeal dismissed the plaintiff's appeal regarding non-pecuniary damages but allowed the defendant's appeal to reduce the award. The first-instance court incorrectly failed to apply the statute of limitations defense for mental anguish damages despite the defendant raising it at trial. The appellate court corrected this error by applying the relevant statute of limitations provisions, finding the claim time-barred because the treatment ended in 2008 and the lawsuit was filed in 2012.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 376. Zakona o obveznim odnosima; Članak 373. točka 3. i 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku: A claim for non-pecuniary damages is barred by the statute of limitations if the limitation period has expired from the date the damage occurred or the treatment ended, even if the defendant did not raise the objection until the trial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-385/2015-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Svjetlane Vidović, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča, kao suca izvjestitelja i Verice Franić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. M. odvjetnici u S., protiv tuženika E. o. d.d., Podružnica S., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-97/12 od 05. ožujka 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 24. svibnja 2017. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-97/12 od 05. ožujka 2015. godine u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za više zatraženi iznos od 175.000,00 kuna na ime naknade imovinske i neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom od 24. siječnja 2006. godine do isplate kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.
II. Uvažava se žalba tuženika, te se preinačava presuda suda prvog stupnja u točki I. i točki II. izreke na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 50.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 24. siječnja 2006. godine, kao i odluka o trošku postupka, na način da se obvezuje tužitelj nadoknaditi tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iznos od 26.527,51 kuna.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 50.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 24. siječnja 2006. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena; dok se zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 175.000,00 kn na ime naknade imovinske i neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama po istoj stopi od 24. siječnja 2006. godine do isplate odbija kao neosnovan, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak. "
Žalbu u zakonskom roku izjavljuju stranke.
Tužitelj pobija odluku suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu, kao i odluci o trošku parničnog postupka pozivom na odredbu članka 359. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP). Predlaže da se presuda u odbijajućem dijelu preinači, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Tuženik pobija odluku suda prvog stupnja u usvajajućem dijelu kao i odluci o trošku parničnog postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne odluke o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se pobijana odluka u spomenutom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Sud prvog stupnja žalbe stranaka je dostavio istima na odgovor.
Stranke nisu odgovorile na žalbu.
Žalba tužitelja nije osnovana.
Žalba tuženika je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete povodom prometne nezgode koja se desila dana 09. lipnja 2005. godine.
Sud prvog stupnja pravilno i potpuno je utvrdio činjenično stanje ali je na istom pogrešno primijenio materijalno pravo.
Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj dana 09. lipnja 2005. godine doživio prometnu nezgodu u krugu poduzeća B. i. S. na kolniku navoza br. 1. na način da ga je teretni automobil marke Iveco Daily 35 C 11 V, reg. oznaka i broja ZD ... kojim je upravljao B. B. udario, kao pješaka, te je zadobio teške tjelesne ozljede, a tužitelj je imao pravo na naknadu štete prema polici osiguranja broj ... zaključene kod tuženika.
Tužitelj potražuje naknadu štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova i straha, zbog pretrpljenih duševnih bolova, zbog smanjenja životne aktivnosti, s osnova tuđe njege i pomoći i troškova liječenja.
U provedenom postupku sud prvog stupnja provedenim medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima specijalistima ortoped dr. Z. P. i specijalisti psihijatru dr. Ž. K. utvrdio je da je kritične prigode tužitelj zadobio kompresivni prijelom trupa šestog prsnog kralješka, luksaciju lijevog sakralnog zgloba, zatim prijelom obje grane lijeve stidne kosti, otvoreni prijelom zglobne viljuške lijevog skočnog zgloba i konačno prijelom desne goljenice i vanjskog dijela viljuške desnog skočnog zgloba, radi čega je operirano zbrinut a zatim je proveo stacionarnu rehabilitaciju. U travnju 2008. godine učinjen je operacijski zahvat i odstranjene su osteosintetski materijal iz obje potkoljenice, došlo je do komplikacija u smislu infekcije na mjestu operacijskih rezova, te se javljao na previjanje u ambulanti do kraja rujna 2008. godine. Narušenost kod tužitelja je prisutna u blagom stupnju i kod tužitelja je zaostalo trajno umanjenje životnih aktivnosti od 15%, a u odnosu na pretrpljeni strah, jer je tužitelj zatražio psihijatrijsku pomoć u listopadu 2005. godine, koji se okarakterizirao kao poteškoće prilagodbe uz pridruženi depresivni sindrom.
Prema nalazu vještaka u postupku je neprijeporno utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno dana 24. travnja 2008. godine.
Tužba u ovom predmetu je podnesena dana 29. veljače 2012. godine.
Sud prvog stupnja smatra da je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog pretrpljenih bolova, i straha kao i za tuđu njegu i pomoć odbio zbog istaknutog prigovora zastare tuženika, odbio je zahtjev za troškove liječenja jer te troškove tužitelj tijekom postupka nije dokazao, a prihvatio je zahtjev za naknadom štete na ime duševnih bolova radi smanjenja životnih aktivnosti smatrajući da tuženik nije istakao prigovor zastare za taj vid štete.
Potrebno je naglasiti da je sud prvog stupnja pogrešno postupio tvrdeći da tuženik tijekom trajanja postupka nije istakao prigovor zastare i tog vida potraživanja, jer je to nedvosmisleno tuženik istakao i na ročištu dana 19. siječnja 2015. godine, a i sud je to u obrazloženju prvostupanjske presude na strani 2. četvrtom pasusu sam utvrdio da je tuženik istakao prigovor zastare potraživanja tužitelja.
S obzirom da je prigovor zastare istaknut i za taj vid štete, a imajući u vidu utvrđenje suda prvog stupnja kojeg prihvaća i ovaj žalbeni sud da je kraj liječenja tužitelja bilo dana 24. travnja 2008. godine a tužba da je predana sudu u veljači 2012. godine, osnovani istaknuti prigovor zastare potraživanja sukladno odredbi članka 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).
Baš te odredbe Zakona o obveznim odnosima je trebalo primijeniti na konkretan slučaj, jer se štetni događaj dogodio u lipnju 2005. godine a nove odredbe Zakona o obveznim odnosima koje su donesene 2005. godine stupile su na snagu 01. siječnja 2006. godine.
S obzirom na gornje utvrđenje potrebno je naglasiti da se žalba tužitelja ukazuje neosnovanom pa je shodno tome valjalo istu odbiti dok je žalba tuženika osnovana pa je valjalo preinačiti odluku suda prvog stupnja onako kako je to učinjeno odlukom ovog žalbenog suda.
S obzirom na iznijeto i imajući u vidu uspjeh tuženika u ovoj parnici, odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a i odvjetničkoj tarifi za rad odvjetnika u Republici Hrvatskoj u daljnjem tekstu Tarifa, te je tuženiku priznat trošak sastava tužbe i zastupanje na šest ročišta, sve po 250 bodova, imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu označena sa 225.000,00 kuna, svaki bod je pomnožen sa vrijednošću boda od 10,00 kuna što zbrojeno daje iznos od 17.500,00 kuna kojem iznosu treba pridodati iznos od 4.375,00 kuna koliko iznose troškovi PDV-a, te troškovi pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 1.400,00 kuna što sve zbrojeno daje iznos od 23.275,00 kuna. Tom iznosu treba dodati i troškove ovog žalbenog postupka imajući u vidu uspjeh tuženika u istom u iznosu od 3.262,50 kuna, tako da ukupni trošak tuženika na koji ima pravo u ovom postupku je u iznosu od 26.527,51 kunu, koju mu je dužan nadoknaditi tužitelj kako je to odlučeno odlukom ovog žalbenog suda.
Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a.
U Splitu, 24. svibnja 2017. godine
Predsjednica vijeća:
Svjetlana Vidović, v. r.