Rev-170/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-170/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmana, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak Radej, Petra Milasa i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari malodobnih tužitelja I. S. i O. S., zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici J. S.-U., iz S., a ova po punomoćniku M. M., odvjetniku u S., protiv tuženika C. O. d.d., Filijala S., radi plaćanja rente, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu, od 18. rujna 1996. godine, br. Gž-1728/1996, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u u Splitu od 22. veljače 1996. godine, br. II-P-2206/93, u sjednici održanoj dana 20. veljače 2002. godine

r i j e š i o j e:

Ukidaju se nižestupanjske presude – presuda Županijskog suda u Splitu, od 18. rujna 1996. godine, br. Gž-1728/1996 i presuda Općinskog suda u u Splitu od 22. veljače 1996. godine, br. II-P-2206/93, u pobijanom odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva i u tom ukinutom opsegu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja obvezan je tuženik po osnovi izgubljenog uzdržavanja isplatiti tužiteljima za razdoblje od 01. travnja 1992. do 30. travnja 1995. godine, iznos od 27.377,29 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, a od 01. svibnja 1995. godine pa nadalje na plaćanje mjesečne rente u iznosu od 1.197,90 kn.

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tužitelji, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena te nižestupanjske presude preinačene tako da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, ili da presude budu ukinute u pobijanom odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva i predmet vraćen na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2 toč. 13. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” br. 53/91 i dr.), koja se ističe u reviziji.

Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tužbeni zahtjev kojim malodobni tužitelji kao djeca sada pokojnog M.S., smrtno stradalog u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 07.

12. 1989. godine, traže naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja kojeg bi im pokojni otac davao.

Sukladno odredbi iz čl. 194. st. 2. Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine” br. 53/91 i dr.), takva se šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava, s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu.

Raspravljajući i ocijenjujući pitanje visine izgubljenog uzdržavanja, koje se u ovom sporu pojavljuje kao jedino prijeporno pitanje, sudovi su utvrdili visinu zarede koju bi pok. M.S. ostvarivao, u iznosu od 1.766,00 US $ mjesečno, te visinu obiteljske mirovine koju tužitelji primaju iza njegove smrti, te su samo na osnovi tih činjenica ocijenili pitanje visine zahtjeva, zaključivši da dosuđeni iznosi zajedno sa iznosima mirovine predstavljaju iznose koje bi poginuli davao za uzdržavanje tužitelja da je ostao na životu.

Nedvojbeno je da okolnosti koje su sudovi utvrdili i uzeli u obzir kod odmjeravanja visine iznosa izgubljenog uzdržavanja ne predstavljaju sve okolnosti slučaja koji je trebalo cijeniti.

Sasvim je izvjesno da bi, obzirom na utvrđenu visinu zarade koju bi otac tužitelja ostvarivao, on bio u mogućnosti davati za njihovo uzdržavanje više nego su to utvrdili sudovi.

No, za ocijenu pitanja da li bi i u visini kojeg iznosa on to činio, od odlučnog značaja je bilo utvrditi faktičke potrebe tužitelja kao primatelja uzdržavanja, a i imovinske i životne prilike drugog roditelja, koji je također dužan doprinositi za uzdržavanje djece razmjerno svojim mogućnostima.

Budući nižestupanjse presude ne sadrže razloge o navedenim odlučnim okolnostima, čime je ostvarena rečena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer se zbog tog nedostatka presude ne mogu ispitati, na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP-a, obje nižestupanjske presude valjalo je ukinuti u pobijanom odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 20. veljače 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.